Sudska praksa: Dar na riječ nije prečac do nekretnine

Autor: Mićo Ljubenko , 27. rujan 2016. u 22:00
Mićo Ljubenko

Sklapanjem usmenog ugovora o darovanju ne stječe se pravo vlasništva, ono se stječe upisom prava u zemljišnoj knjizi.

Prema stavu Vrhovnog suda RH, u odluci Rev 211/09 sklapanjem usmenog ugovora o darovanju bez obzira na pravnu valjanost istoga ne stječe se pravo vlasništva budući se pravo vlasništva temeljem pravnog posla stječe upisom prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

Nižestupanjski sudovi temelje odluku na stajalištu da u konkretnom slučaju ugovor o darovanju, makar u usmenoj formi, nije uopće sklopljen, jer nedostaje jedan od bitnih elemenata za takav ugovor – volja darovatelja za darovanje. Prema odredbi čl. 119. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96 i dr.) vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi.

Samim sklapanjem pravnog posla ne stječe se pravo vlasništva, pa ni u slučaju da je sklopljen pravno valjani ugovor. Dakle, u konkretnom slučaju eventualno postojanje pravno valjanog ugovora o darovanju, kako to tvrdi tužiteljica, još nije dovoljno za stjecanje prava vlasništva. Zbog toga zahtjev tužiteljice na utvrđenje prava vlasništva na nekretnini nije osnovan. 

Komentirajte prvi

New Report

Close