Putujete na posao u drugi grad? Ovo trebate znati

Autor: Mazars Cinotti , 20. svibanj 2014. u 15:38
Thinkstock

Čest je slučaj da zaposlenici neke tvrtke putuju na posao iz mjesta prebivališta koje je različito od mjesta u kojem su zaposleni, odnosno u kojem rade.

Čest je slučaj da zaposlenici neke tvrtke putuju na posao iz mjesta prebivališta koje je različito od mjesta u kojem su zaposleni, odnosno u kojem rade. Isto tako, nerijetko se događa situacija da se navedeni zaposlenici upućuju na službeni put radi obavljanja poslova za poslodavca i da je praktičnije da krenu iz mjesta stanovanja. Kako u tom slučaju obračunavati putne troškove i kakve se još zanimljive situacije vezane za službena putovanja javljaju u praksi, pročitajte u nastavku ovog članka.

Kada zaposlenik ide na službeni put, ima pravo na pokriće troškova putovanja i na isplatu dnevnica u iznosu koji ovisi o trajanju puta te odredištu (tuzemstvo ili inozemstvo)

Zakonskim propisima definirano je da se dnevnice za službena putovanja u zemlji i inozemstvu isplaćuju za putovanja iz mjesta u kojemu je mjesto rada ili iz mjesta prebivališta/uobičajenog boravišta radnika koji se upućuje na službeno putovanje u drugo mjesto (osim u mjesto u kojemu ima prebivalište ili uobičajeno boravište), a udaljenosti najmanje 30 kilometara, radi obavljanja u nalogu za službeno putovanje određenih poslova njegova radnog mjesta, a u svezi s djelatnosti poslodavca. Nadalje, propisno je da su dnevnice za službena putovanja u zemlji i inozemstvu naknade za pokriće izdataka prehrane, pića i prijevoza u mjestu u koje je radnik upućen na službeno putovanje. 

U svrhu što boljeg razumijevanja ove teme, odnosno kako bi što bolje predočili stvarne situacije iz prakse, smatramo da je najbolje isto objasniti putem primjera.

Primjer. Zaposlenik živi u Karlovcu, te svakodnevno putuje iz Karlovca u Zagreb gdje se nalazi sjedište tvrtke, odnosno njegovo radno mjesto. Promatranom zaposleniku se uz neto plaću isplaćuje i neoporezivi dio primitka u vidu putnog troška na temelju cijene pokaza međugradskog autobusnog prijevoznika. Zaposlenik također obavlja službena putovanja za poslodavca koja, ovisno o odredištu, nekada započinju iz Karlovca kao mjesta stanovanja, a nekada iz Zagreba. Na službena putovanja se kreće s osobnim automobilom.

Sukladno navedenom, otvara se nekoliko pitanja, a najzanimljivije je da li zaposlenik ima pravo na naknadu troškova službenog puta i da li isto ovisi o mjestu iz kojeg se kreće na isti.

Zakonski propisima je uređeno da se, uz ostale ispunjene uvjete, dnevnica može isplatiti ako se zaposlenik upućuje na službeno putovanje u mjesto u kojem nema prebivalište ili uobičajeno boravište.

Konkretno za ovu situaciju, mišljenja smo da ako se zaposlenik uputi na službeni put iz mjesta prebivališta (Karlovca) na službeni put u drugo mjesto (osim Zagreba), da mu se mogu isplatiti neoporezive naknade troškova puta. Drugim riječima, smatramo da naknada za troškove službenog puta, ako su zadovoljeni svi zakonom propisani uvjeti, ne ovisi o mjestu iz kojeg se kreće na službeni put. Dakako, navedeno vrijedi ako je početak službenog puta u mjesta u kojem zaposlenik ima prebivalište ili uobičajeno boravište (Karlovac) ili iz mjestu u kojem je sjedište poslodavca (Zagreb).

Druga zanimljivost ove situacije jest da zaposlenik ima pokrivene putne troškove u vidu vrijednosti karte (pokaza) međugradskih prijevoznika, a na putovanja kreće sa svojim osobnom automobilom. Ako se dio puta preklapa, postavlja se pitanje da li su naknade po osnovi službenog putovanja i naknada za putne troškove dolaska na posao međusobno isključive.

Zakonom su propisane različite neoporezive naknade i uvjeti koje je potrebno zadovoljiti da se iste ostvare. Ako se zaposlenik upućuje na službeni put, smatramo da ne postoje zakonska ograničenja za neoporezivu isplatu putnih troškova koji se odnosi na putovanje na posao i s posla. Naravno, ovo se odnosi na situaciju kada su zadovoljeni i ostali zakonom propisani uvjeti.

Zaključak

Ako su ispunjeni ostali zakonom propisani uvjeti (udaljenost, službeni put nije u mjesto stanovanja ili mjesto zaposlenja i sl.), te ako se posjeduje vjerodostojna dokumentacija, smatramo da poslodavac može neoporezivo izvršiti nadoknadu putnih troškova u visini stvarnih izdataka. Dakle, za neoporezivu nadoknadu troškova, potrebno je ispravno i u potpunosti ispuniti putni nalog.

Radi navedenog, skrećemo pozornost na pravilno popunjavanje putnog naloga koji kao vjerodostojna isprava trebao sadržavati osobito sljedeće podatke: nadnevak izdavanja, ime i prezime osobe koja se upućuje na službeno putovanje, mjesto u koje putuje, svrhu putovanja, vrijeme trajanja putovanja, vrijeme polaska na putovanje, podatke o prijevoznom sredstvu kojim se putuje, vrijeme povratka s puta, potpis ovlaštene osobe, pečat, obračun troškova, likvidaciju obračuna te izvješće s puta. Navedene stavke su potvrđeno i u  Mišljenju Ministarstva financija.

Članak napisao Mazars Cinotti Consulting

 

 
Mazars Cinotti Audit, Mazars Cinotti Consulting i Mazars Cinotti Accounting su specijalizirana društva koja počivaju na principima profesionalnosti, te pružanja vrijednosti za novac našim klijentima.
Društva Mazars Cinotti su specijalizirana za pružanje revizijskih, poreznih, financijskih te računovodstveno – knjigovodstvenih usluga. Pokrivamo cijeli spektar usluga s navedenih područja te za iste posjedujemo potrebne licence te višegodišnje međunarodno i domaće iskustvo. Mazars Cinotti društva su članovi Mazars grupe. 

Mazars je međunarodna, neovisna organizacija specijalizirana u područjima poreza, revizije, računovodstva te pravnog i poslovnog savjetovanja (www.mazars.hr www.mazars.com).

Tekstovi su informativnog karaktera te se isti ne bi trebali koristi za donošenje poslovnih odluka.

Komentirajte prvi

New Report

Close