Hrvatsko Vijeće za konkurentnost davno je dalo preporuku hrvatskom gospodarstvu: želimo li biti konkurentni, što znači biti zanimljivi svjetskom tržištu, trebamo bit drukčiji, jedinstveni, davati ono što drugi ne mogu. Da bismo to uspjeli, ne možemo samo kopirati druge, već trebamo biti kreativni – razmisliti o tome što novo i drukčije možemo osmisliti i proizvesti, a da to netko treba ili želi. Recept zvuči jednostavno, a ipak se slabo primjenjuje. Naime, bez obzira što imamo pojedince koji svojim inovacijama mogu stati uz bok vodećim svjetskim znanstvenicima i gospodarstvenicima, ipak smo po indeksu kreativnosti i inovativnosti – na europskom začelju. Kada se pokušava doznati razlog tome, naši gospodarstvenici se opravdavaju nemotiviranošću ljudi da naprave i svoj osnovni posao, a kamoli da ga još i kreativno razrađuju. Neki se opravdavaju nedostatkom sredstava, dok je velikom broju opravdanje mit da se kreativne osobe rađaju s tim darom te da ih je u društvu općenito malo. Drugim riječima, ako u organizaciji nema “rođenih” kreativaca, ona je osuđena na kopiranje umjesto na originalnost.

Sretne okolnosti
Njihovo razmišljanje o prirodi kreativnosti identično je onome koje je dominantno prevladavalo tijekom čitave ljudske povijesti, sve do sredine prošlog stoljeća. Naime, čitavo to vrijeme na kreativnost se uglavnom gledalo kao na vrlo tajanstvenu i neobjašnjivu, gotovo natprirodnu pojavu, koja može rezultirati izuzetnim djelima (umjetničke prirode ili izumima), pa se stoga smatrala svojevrsnim darom bogova. I uistinu, kada gledamo djela Michelangela, Mozarta, Leonarda da Vincija ili naših Fausta Vrančića i Nikole Tesle, obuzima nas osjećaj potpune zadivljenosti nad njihovim savršenstvom. Neki su kreativnost doživljavali i kao rezultat slučajnih sretnih okolnosti, kada se osoba nađe u pravo vrijeme na pravom mjestu. Po tom pristupu Fleming je imao sreću da mu se jednom slučajno nakupi plijesan na kulturama koje je laboratorijski uzgajao, pa je zato bio u mogućnosti vidjeti njezino djelovanje i tako doći do otkrića penicilina. Pedesetih godina prošlog stoljeća kreativnost se počela promatrati kao posljedica određenih karakteristika ličnosti, pa su se neki znanstvenici orijentirali na pronalaženje karakteristika ličnosti kreativnih osoba. Došlo se do spoznaja da kreativce krasi originalnost u pristupu situacijama (što znači da na poznate situacije ne reagiraju uvijek na predvidljiv način, već da ih svaki put nastoje dodatno razumjeti i pronaći novi odgovor na njih), fleksibilnost (ili prihvaćanje različitih mišljenja i stavova o nekoj temi umjesto tvrdoglavog inzistiranja na samo jednom “ispravnom” mišljenju), lakoća dolaska do novih ideja, sposobnost uočavanja pravog problema (naime, mnogi ljudi vide da je situacija problematična, ali ne vide pravi uzrok tome) i sposobnost redefiniranja situacije (sagledavanja situacije iz više različitih perspektiva).

Ljudski potencijal
Već 60-ih godina prošlog stoljeća uočeno je da kreativan pristup stvarima ima svoje zakonitosti koje se mogu naučiti. To je bila uistinu revolucija u poimanju kreativnosti! Nešto što se smatralo darom bogova ili proizvodom slučaja pokazalo se da se može definirati i sustavno usvajati kao znanje. Štoviše, konstantnim uvježbavanjem i svakodnevnom primjenom osoba je postajala sve vještija u kreativnom pristupu stvarima. Od tada se kreativno rješavanje problema uspješno uvježbava na za to specijaliziranim radionicama. Međutim, da bi kreativan pristup došao do punog izražaja osoba koja ga primjenjuje treba stalno stjecati nova znanja i iskustva u području kojim se bavi. Naime, kreativan pristup je samo tehnika ili metoda za dolazak do originalnih rješenja u nekom području i stoga, ako osoba nema dovoljno kompetentnog znanja u njemu, teško će doći do stvarno korisnih i primjenjivih rješenja. Zato se najkreativnijim osobama smatraju one koje imaju odlično stručno znanje i određeni broj godina praktične djelatnosti gdje su mogle sagledati sve aspekte nekih problema ili izazova i na njih pronaći kreativan odgovor. Najnovija istraživanja ukazuju da svi ljudi imaju kreativni potencijal, što znači da se svi s pravom možemo zvati rođenim kreativcima. Važno je samo imati motivaciju da se taj potencijal prepozna i razvija, te volju za predanim radom na usvajanju potrebnih stručnih znanja i iskustava kako bi on mogao zasjati punim sjajem u svakodnevnom radu. Onda je put do konkurentnosti – direktan i brz.

*autorica je magistar psihologije, vlasnica i direktorica poduzeća za poslovno savjetovanje Ramiro (www. ramiro.hr)