Iz sudske prakse: Kad posjed prestaje biti pošten

Mićo Ljubenko Mićo Ljubenko

Prema stavu Vrhovnog suda RH u odluci br. Rev-1158/2010 nižestupanjski sudovi smatraju da tuženica kao pošteni posjednik nije dužna isplatiti tužiteljici naknadu za korištenje stana i da je tuženici pripadalo pravo zadržati stan u posjedu dok joj ne budu naknađeni nužni i korisni troškovi koje je imala (čl. 164. st. 1. i 2. ZV).

Međutim, u postupku pred nižestupanjskim sudovima  je utvrđeno da je  tužiteljica kao vlasnica stana 1. rujna 1998. podnijela protiv tuženice tužbu za iseljenje i u prethodnom predmetu  taj postupak pravomoćno okončan prihvaćanjem tužbenog zahtjeva. Prema odredbi čl. 18. st. 3. ZV posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je, s obzirom na okolnosti, imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. U smislu te zakonske odredbe posjednik se može smatrati poštenim najkasnije dok mu nije uručena vlasnička tužba, a ako je pošteni posjednik tužen vlasničkom tužbom, smatra se nepoštenim posjednikom od trenutka dostave tužbe pod pretpostavkom da je parnica uredno nastavljena i da ju je vlasnik zaista i dobio. Prema odredbi čl. 165. st. 4. ZV nepošteni posjednik nije ovlašten zadržati stvar dok mu ne budu naknađeni troškovi za koje traži naknadu, nego mora stvar predati bez odgode. Imajući na umu navedeno, pogrešno je pravno stajalište nižestupanjskih sudova da bi tuženica bila pošteni posjednik stana nakon dostave tužbe od 1. rujna 1998., pa se ukazuje pogrešnim primjena odredaba čl. 164. ZV u konkretnom slučaju. 

Što je javni poredak

Prema stavu Vrhovonog suda Rh u odluci br. Rev-167/2012 istaknuto je da u postupku kao što je ovaj za poništaj pravorijeka Arbitražnog suda, predmet razmatranja i ocjenjivanja nije i ne može biti je li u arbitražnom postupku došlo do povrede procesnih odredbi i načela, što bi eventualno imalo za posljedicu pogrešno utvrđeno činjenično stanje, te pogrešnu primjenu materijalnog prava.Pravilno su nižestupanjski sudovi, a polazeći od odredbe čl. 36. st. 2. toč. 2. b) ZA odbili zahtjev tužitelja za poništaj pravorijeka Arbitražnog suda ocijenivši da isti nije u suprotnosti s javnim poretkom RH. Naime, kako se pravilno obrazlaže u pobijanoj presudi osporeni pravorijek ne vrijeđa javni poredak Republike Hrvatske. No, treba reći da se pojam javnog poretka ne može poistovjetiti sa prisilnim propisima. Javni poredak obuhvaća samo one propise kojima se osiguravaju i štite osnovna načela konkretnog pravnog sustava. Zato za ocjenu navedene pretpostavke jedino odlučno je, je li se pravorijekom vrijeđaju osnovna načela domaćeg pravnog poretka, a ne jesu li pravilno primijenjene zakonske odredbe procesnog ili materijalnog prava.

Odgovara: Mićo Ljubenko, dipl. iur

Pitanja šaljite na redakcija@poslovni.hr s napomenom za rubriku savjetnik

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!
Pregled dana
Pogledaj sve