Iz sudske prakse: Izdvajanje iz zajedničkog grijanja (I)

Autor: Mićo Ljubenko , 26. veljača 2013. u 22:00
Mićo Ljubenko

Prema stavu Vrhovnog suda RH u odluci broj Rev-x-670/11, ističe se kako tuženik, nakon izdvajanja iz sustava centralnog grijanja preko zajedničke kotlovnice, više nije u obvezi plaćati ispostavljene račune tužitelju osnovom čl.5 st.2 Odluke. Distribucija plinom smatra se javnom uslugom sukladno članku 24. st.1 Zakona o zaštiti potrošača pa se prodaja takve javne usluge potrošačima, kada to priroda javne usluge dopušta, a distribucija plinom to svojstvo ima, obračunava prema potrošnji. Trgovac koji pruža takvu javnu uslugu putem distribucijske mreže mora, prema članku  34. Zakona o komunalnom gospodarstvu, omogućit potrošačima priključak na distribucijsku mrežu i uporabu priključka i mreže te pružanje usluge u skladu s posebnim propisima, koncesijskim ugovorima ili općim aktima jedinice lokalne samouprave na čijem području se usluga pruža, pod nediskriminirajućim, unaprijed poznatim uvjetima. Međutim, to ne znači da je potrošač dužan priključiti se ili ostati priključen, na način dirigiran po trgovcu ako za potrošača postoje manje tegobna rješenja, a tehnički izvediva.Nametanje tuženiku kao potrošaču obveze biti priključen na sustav centralnog grijanja preko zajedničke plinske stanice tužiteljem bez mogućnosti izdvajanja iz tog sustava (raskid ugovora) na osoban trošak, kada takvo isključenje ne šteti ostalim korisnicima pa ni tužitelju predstavljalo bi nesrazmjeran teret za potrošača i kao takav imalo bi karakter nepoštenog postupanja prema potrošaču. Računi tužitelja ispostavljeni tuženiku sukladno izvatku iz poslovnih knjiga ne održavaju pravo stanje obračuna plina prema stvarnoj potrošnji plina u domaćinstvu tuženika, te stoga tuženik nije obvezan platiti navedene račune.

Izdvajanje iz zajedničkog grijanja (II)

Prema stavu Županijskog suda u Osijeku u odluci br. Gž-2179/09 utvrđuje se da se tuženik dva puta pismeno obraćao tužitelju sa zahtjevom da se isključi iz sistema grijanja radi uvođenja druge vrste grijanja, da tužitelj na zamolbe tuženika nije odgovorio, da su postojali tehnički uvjeti da se tuženik izdvoji iz toplinskog sustava, da se nitko od susjeda u zgradi tome nije usprotivio, da tuženik od 26. studenoga 2003. više nije izravno koristio toplinsku energiju koju je isporučivao tužitelj, te da su se izdvajanjem tuženika iz toplinskog sustava smanjili tužiteljevi troškovi grijanja, stoga i ovaj sud nalazi da tuženik nije dužan platiti utuženi iznos za korištenje toplinske energije za utuženo razdoblje. Naime, nalaganje tuženiku da isplati troškove grijanja koje nije koristio, u situaciji kad su postojali tehnički uvjeti da se tuženik izdvoji iz sistema zajedničkog centralnog grijanja, a tužitelj mu u tom smislu nije dao uputu što treba učiniti, odnosno na njegov zahtjev nije uopće odgovorio, bilo bi protivno načelu savjesti i poštenja i po mišljenju ovog suda, čl. 12. ZOO. 

Odgovara: Mićo Ljubenko, dipl. iur

Pitanja šaljite na redakcija@poslovni.hr s napomenom za rubriku savjetnik

Komentirajte prvi

New Report

Close