U HUP novostima pravni će tim HUP-a iz broja u broj odgovarati na različite pravne te druge upite svojih članica, ali i drugih hrvatskih poduzeća. Za neka pitanja na koja pravni tim ne bude imao odgovor potražit će savjete kod odgovarajućih državnih tijela ili stručnjaka. Svoje upite možete slati e-poštom na admira.ribicic@hup.hr, odnosno faks-uređajem na broj 01/4897-556.

Neisplata plaće

Nekoliko zakona sankcionira poslodavca u slučaju neisplate plaće. Zakon o sudskom registru (NN 1/95, 57/69, 1/98, 30/99, 45/99, 54/05, 40/07, 91/10 i 90/11) predviđa da odgovorne osobe koje imaju dugovanje za plaće radnicima ne mogu obavljati poduzetništvo u drugim društvima. Ukoliko bi neka osoba osnovala trgovačko društvo ili postala član već postojećeg društva, mora podnijeti ovjerenu izjavu da nema nepodmirenih dugovanja na osnovi poreza i prireza, te doprinosa za obvezna osiguranja, kao ni dugovanja za neto plaće radnicima. Prema Stečajnom zakonu (NN 44/69, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10 i 25/12) predviđeno je da radnik kojem nisu isplaćene plaće kao vjerovnik može podnijeti prijedlog za otvaranje stečajnog postupka. Od otvaranja stečajnog postupka temeljem Stečajnog zakona, kao i Zakona o osiguranju potraživanja radnika u slučaju stečaja poslodavca (NN 86/08), radnik može ostvarivati svoja prava kao što su neisplaćene plaće za posljednja tri mjeseca prije otvaranja stečaja, odnosno prije prestanka radnog odnosa, kao i neisplaćene naknade plaće (bolovanje i sl.). I sam Zakon o radu (NN 149/09, 61/11 i 82/12) propisuje obvezu poslodavca da je u određenom roku dužan dostaviti radniku obračun plaće, osobito ukoliko se radi o obračunu neisplaćene plaće koji mora biti potpisan i ovjeren žigom od strane poslodavca. U suprotnom, poslodavac čini najteži prekršaj predviđen Zakonom o radu. Također, i nove izmjene i dopune Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11), koji će stupiti na snagu 1. siječnja 2013. godine predviđaju sankciju za neisplatu plaće ili neisplatu dijela plaće. Poslodavac neće biti kažnjen za neisplatu plaće ukoliko je došlo do nemogućnosti raspolaganjem financijskim sredstvima ili nedostataka financijskih sredstava koji nisu nastali s ciljem izbjegavanja isplate plaće. Također, ukoliko poslodavac naknadno isplati zaostale plaće može se osloboditi predviđene kazne.
Ivan Sarić, dipl. iur., pravni savjetnik

Mini preraspodjela

Odredbom članka 46. Zakona o radu (NN br. 149/09, 61/11) omogućeno je poslodavcima kod kojih je to potrebno zbog procesa rada organiziranog u smjenama puno ili nepuno radno vrijeme rasporediti različito po tjednima. U tom slučaju radno vrijeme utvrđuje se kao prosječno tjedno radno vrijeme unutar razdoblja od 4 mjeseca. Odstupanje od punog radnog vremena ne smije iznositi više od 24 sata mjesečno niti radnik može raditi više od 48 sati mjesečno. Mišljenja smo kako ovo odstupanje od 24 sata mjesečno treba pratiti na razini četiri mjeseca pa tako ukupno odstupanje za 4 mjeseca može biti 96 sati. Slijedom toga, smatramo kako ih je potrebno "izravnati" na razini referentnog razdoblja od 4 mjeseca, a ne nužno za svaki mjesec u okviru tog razdoblja. Svako odstupanje od gore navedenoga smatra se prekovremenim satima.

Milica Jovanović, dipl. iur., pravna savjetnica

Osposobljavanje radnika za rad na siguran način

Osposobljavanje za rad na siguran način je zakonska obveza koju provodi poslodavac neovisno da li je u tom pogledu angažirao drugog poslodavca ili to sukladno zakonu sam provodi. Poslodavci moraju voditi evidenciju radnika osposobljenih za rad na siguran način. Sukladno Zakonu o zaštiti na radu, čl. 27., poslodavac je dužan prije početka rada radnika upoznati sa svim činjenicama i okolnostima koje utječu ili bi mogle utjecati na sigurnost i zdravlje vezanim uz obavljanje poslova. Po sklapanju ugovora o radu, poslodavac je dužan osposobiti radnika za rad na siguran način i to unutar roka od 30 dana od dana zapošljavanja. Dužan je osposobiti radnika i dati mu informacije i upute vezane uz njegovo mjesto rada kod promjena u procesu rada, kod uvođenja nove radne opreme ili njezine promjene, kod uvođenja nove tehnologije ili upućivanja radnika na novi posao. Plan i program osposobljavanja se izrađuje na temelju izrađene procjene opasnosti i posebnih propisa npr. Pravilnik o sigurnosti i zaštiti zdravlja pri radu s računalom. Praktični dio osposobljavanja provodi ovlaštenik poslodavca. Neposredni ovlaštenik se osposobljava za sve vrste poslova koje obavljaju radnici čijim radom rukovodi. Dokument koji se smatra dokazom osposobljenosti radnika za rad na siguran način je Zapisnik o ocjeni praktične osposobljenosti s tim da na njemu, da bi bio valjan, svi potpisi moraju biti originalni.
Žana Plazibat, dipl. iur., pravna savjetnica