Učenjem iz eksperimenata 
danas se najbrže postižu rezultati

Foto: Marko Lukunic/PIXSELL Foto: Marko Lukunic/PIXSELL

Slavko Vidović, direktor InfoDom Grupe, o nužnosti jačih spona znanosti, javne uprave i gospodarstva.

Prof. dr. Slavko Vidović, direktor netom održane konferencije Digital Transformation Conference 2018 u Zagrebu i direktor InfoDom Grupe u razgovoru za Poslovni dnevnik govori o nužnosti suradnje obrazovnih institucija, javne uprave i privatnog sektora te kako ih ojačati. Komentirao je i koliko programi obrazovnih institucija odgovaraju realnim potrebama na tržištu rada te kako njegova tvrtka surađuje s obrazovnim institucijama i jkoliko Hrvatska kaska za ostalim zemljama na polju suradnje institucija i realnog sektora.

Koliko je danas s obzirom na tehnološki razvoj nužna suradnja obrazovnih institucija, javne uprave i privatnog sektora?

Činjenica je da danas nitko ne može uspjeti sam u digitalnoj transformaciji. To ishodišno mišljenje bitno je za sve jer je u osnovi digitalna transformacija preobrazba poslovanja i stvaranja vrijednosti usmjerenih na tržište i kupce, ali je za infrastrukturu nužna digitalna umreženost za koju uvijek moraju postojati barem dvije strane. Jedna strana koja pokreće digitalnu uslugu i druga koja ju prima. Iz toga proizlazi da je ključna suradnja akademije, gospodarstva i javne uprave da bi se pored načelne sinergije, u koju se svi zaklinjemo i u koju vjerujemo, mogle obaviti transformacijske promjene iz kojih bi se čitavo gospodarstvo, društvo pa i javna uprava i akademija podigli na višu razinu poslovanja i razvoja.

Koliko se ta suradnja promijenila i razvijala kroz godine?

Danas su prisutne brze promjene, ali i brza komercijalizacija inovacija jer se cijeli svijet ubrzao. Upravo zbog brzine neizbježno je osigurati uključenost naših klijenata još u ranoj fazi dizajna proizvoda i eksperimentiranje uz sudjelovanje istraživača s akademije. Kreativni način mišljenja dosta je drugačiji u digitalnom dobu nego metode koje smo imali u razvoju proizvoda u industrijskom dobu, a koje su bile primarno vođene procesom projektiranja i dugog razvoja proizvoda kroz investicije. Danas su eksperimenti i učenje iz eksperimenata najbrži način dolaska do rezultata.

Iz vaše perspektive koliko programi obrazovnih institucija odgovaraju stvarnim potrebama na tržištu rada?

Za digitalno doba potrebne su nove vještine, ali se one ne mogu postići samo učenjem nego je ključno povećati broj pilot-projekata kroz koje se prikuplja znanje, ali i smanjuju ekonomski rizici. Preporučio bih što više projektnog rada na sveučilištu, ali i na nižim razinama obrazovnih institucija te dvostranu interakciju nastavnika i studenata odnosno učenika. Danas su kroz Wikipediju, Google i druge izvore znanja prisutni brzi mehanizmi preuzimanja općih znanja, ali inteligentne usluge koje dominiraju komercijalizacijom, zaradom pa konačno i profitom zahtijevaju novi način mišljenja koji mora biti i na obrazovnim institucijama.

Koje su vaše preporuke i rješenja za dodatno pojačavanje te suradnje?

U domeni svjesnosti da je suradnja potrebna, važan je princip dualnosti koji omogućava da se obavljaju i unaprjeđuju postojeći poslovi, ali istovremeno prikupljaju ideje te razvijaju u potpunosti novi, digitalni proizvodi. Ova zakonitost u kreiranju novih vrijednosti treba biti uzeta u obzir kod svih sudionika suradnje, od gospodarstva, Vlade do sveučilišta, da bi se potom poboljšali regulatorni okviri, unaprijedili obrazovni procesi i pojačali inovacijski procesi u gospodarstvu. Jasno rečeno – svi sudionici podizanja na višu razinu razvijenosti Hrvatske trebaju podržati razvoj ekosustava, hubova, labova i startupa.

U čemu ona konkretno može pomoći? Imate li primjere iz realnog sektora?

Takav novi način suradnje bitan je i u razvoju novih proizvoda visoke tehnologije, a primjer je CROBOHUB za robotiku koji je i registriran kao European Digital Innovation Hub. Također, ključno je tu istu suradnju opredmetiti kroz centre kompetencija i strategije pametne specijalizacije, a primjer je CEKOM za digitalne tehnologije u ruralnom razvoju s fokusom na prehrambenu industriju. Znači na jednoj strani je robotika u industriji, a na drugoj centar kompetencija za ruralni razvoj, no principi suradnje su osnova.

Na koje načine vaša tvrtka surađuje s obrazovnim institucijama i kakvi su vam daljnji planovi na tom polju?

Upravo Digital Transformation Conference potiče suradnju između gospodarstva i akademije i to je njezin fokus. Također, s ICENTOM FER-a (Inovacijski centar Nikola Tesla) i Fakultetom organizacije i informatike pokrećemo centar kompetencija koji sam spomenuo - za digitalne tehnologije u ruralnom razvoju, također završili smo europski financiran projekt za kontrolu ispravnosti hrane kroz samo provjere (GRC – Food), a u tijeku je i projekt inovativne platforme za razvoj digitalnih poduzeća koji se radi sa spomenutim fakultetima.

Koliko Hrvatska kaska za ostalim zemljama u suradnji institucija i realnog sektora? Gdje vidite najveći prostor za napredak?

Prema indeksu globalne konkurentnosti Svjetskog gospodarskog foruma Hrvatska je pozicionira između 50. i 60. mjesta u području individualnih sposobnosti, tehnologije, radne snage i slično. Područja gdje jako zaostajemo su institucionalne sposobnosti svih dionika i to je područje koje treba sagledati kroz dva pitanja - zašto je to tako i što moramo raditi da bismo poboljšali stvarne faktore uspješnosti, a potom i da bismo bili bolje rangirani.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!