Prije gotovo stotinu godina simbol industrijskog napretka bili su visoki dimnjaci i ogromni, glasni teretni vlakovi, koji su transportirali čelik i ugljen.

Prije četvrt stoljeća su to zatim bile automatizirane proizvodne trake, na kojima su radili roboti, a ne ljudi, javlja Deutsche Welle.Tvornica budućnosti, pak, danas izgleda sasvim drukčije: u njoj rade roboti i ljudi ruku pod ruku, a iz dimnjaka se uopće ne bi trebao vidjeti nikakav dim. Osim toga, trebalo bi se za proizvodnju iskoristiti samo onoliko radnog materijala, koliko bi ga kao konačni proizvod na kraju napustilo tvornicu.U Chemnitzu je institut Fraunhofer za alatne strojeve i tehniku pretvorbe (IWU) otvorio jednu takvu "uzornu tvornicu". Ona u svome nazivu novi kraticu "E3".

"Prvo 'E' stoji za energetsku i resursnu efikasnost, drugo 'E' za neutralnost po pitanju štetnih emisija, i treće 'E' za uključivanje čovjeka u produkciju", pojašnjava Michael Cherkaskyy, inženjer pri Fraunhofer institutu, za Deutshe Welle. Jedan primjer za prvo "E", znači energetsku i resursnu efikasnost, Cherkassky drži u ruci: jednu vrstu pogonske šipke, odnosno cilindrična pogonska osovina s jednim zupčanikom na njoj. "Skraćuje se proizvodni lanac za proizvodnju jedne ovakve pogonske šipke. Tako možemo uštedjeti na koracima u procesu i na vremenu."

Proizvodnja dijelova
Dosad su se takvi dijelovi prvo oblikovali prvo u tokarskom stroju. Zatim se metalnom glodalicom urezuju zubi u zupčanik. Pritom se stružu velike količine metala, koje se kasnije u kompliciranom procesu recikliraju. U tvornici budućnosti takav metalni i drugi otpad uopće ne nastaje, jer se proizvodi ne izrezuju, već kuju, odnosno izlijevaju. Dakle, na primjer neki metal se zagrijava i oblikuje po želji i potrebi. A ugodan sporedni efekt takve proizvodnje je da ti dijelovi, kad ih se kasnije ugradi u automobil, nisu više tako glasni kao oni, proizvedeni klasičnim metodama, jer su površine glatkije.Kod drugog "E", dakle neutralnost po pitanju emisije plinova i drugih štetnih tvari, riječ je o tome da se stvara mala količina ispušnih plinova – na primjer kroz vješto ophođenje s raspoloživom energijom.

To se u stručnom žargonu naziva energetski menadžment 2.0 i znači da se bolje usklađuje i sinkronizira proizvodnja energije. "Na raspolaganju imamo energetsku opskrbu od strane klasičnih ponuđača. Ali imamo i svoju termoelektranu", kaže direktor Fraunhofer IWU-a, Matthias Putz, za Deutsche Welle. "Usto dolazi solarna energija. A imat ćemo i energetske spremnike, tpa ćemo doista moći iskušati energetski menadžment."U tvornici budućnosti postojeća se energija može preusmjeriti tamo, gdje je upravo potrebna. Osim toga, strojevi, kojima je potrebno puno energije, rade samo kad je na raspolaganju mnogo energije, na primjer oko podneva, pri jakom suncu i shodno tome se proizvodi mnogo solarne energije.

Uloga radnika
No, ne radi se samo o strojevima: treće "E" se odnosi na čovjeka i njegovo uključivanje u proizvodni proces. "Čovjek je sve više izguran iz proizvodnje", pojašnjava inženjer Cherkaskyy. Istodobno, međutim, ističe da jedna tvornica, u kojoj rade samo roboti, a nema više ljudske radne snage, propušta svoje šanse. Na primjer, pri proizvodnji individualnih proizvoda, kaže šef IWU-a Putz. On dodaje kako se ubuduće neće moći bez ljudske radne snage i fleksibilnog alata ukoliko klijent, primjerice, želi sudjelovati u dizajniranju karoserije automobila.Dosad su roboti bili smješteni u kavezima kako ne bi nehotice ozlijedili radnike. Ali u budućnosti će roboti i radnici sve uže morati surađivati. Izazov za znanstvenike – i zbog zaštite na radnom mjestu.

"Strukovno udruženje je dosad uvijek govorilo: 'To ne može!'", kaže Putz. "No, nama je to zanimljivo polje istraživanja: koliko radnog prostora čovjek može dijeliti s robotom?"Iako će načini proizvodnje u tvornici budućnosti biti novi – proizvodi, koje će ta tvornica proizvoditi, svima su poznati. "Tu će se proizvoditi ista vrata, koja se nalaze i na sasvim normalnom automobilu, iste kvalitete i s istim koracima u procesu prerade", kaže Putz.Proizvođači automobila dolaze u Chemnitz kako bi bolje pogledati tu tvornicu budućnosti jer traže za rješenjima koja su već isprobana. Jer, kod njih važi: ako jednom ulože novac u jednu tehnologiju, onda u stvarnoj proizvodnju ne smije doći do smetnji i kvarova.