Ne postaje se pametnim gradom samo implementacijom najmodernijih rješenja

Autor: Ana Maria Filipović Grčić , 08. rujan 2016. u 22:01
Vlahušić je suradnik Razvojne Agencije Grada Dubrovnika, Foto: PD

Dosta gradova se hvali titulom pametnog grada, ali zapravo niti jedan grad nije došao ni blizu ostvarenja tog cilja, do potpune integracije uprave, građana, tehnologije i prirode.

Dubrovnik je u veljači pokrenuo najveći Smart City pilot projekt u Hrvatskoj vrijedan više od 1,5 milijuna, kojim se kako lokalnom stanovništvu tako i velikom broju turista nastoji uvelike olakšati snalaženje i pristup informacijama poput raspoloživosti parkirnih mjesta, dok će sva implementirana rješenja paralelno unaprijediti i sigurnost i energetsku učinkovitost. Promoviranje Dubrovnika kao pametnog grada, organiziranje Smart City Startups konferencija, osnivanje novih start-up tvrtki, implementiranje velikog broja tehnoloških inovacija u grad za koje su dobrim dijelom zaslužni dubrovački studenti, koraci su koji su Dubrovnik pozicionirali kao centar za stručnjake i inovatore.

U lokalnom razvoju grada Dubrovnika veliku ulogu ima dubrovačka razvojna agencija, DURA, osnovana s ciljem pružanja podrške malim i srednjim poduzetnicima, a samim time i ukupnom ekonomskom, društvenom i kulturnom razvoju grada Dubrovnika. Stoga smo nekoliko pitanja uputili na njihovu adresu te saznali više o tome što zapravo znači titula pametnog grada, koje su prednosti i koje su potencijalne zamke te kakvi su primjeri dobre prakse u svijetu. Za početak, pametnim se gradom smatra onaj koji koristi informacijsko-komunikacijsku tehnologiju (IKT) kako bi omogućio pristup infrastrukturi i uslugama na učinkovitiji i jednostavniji način, a razvio je strategiju dugoročnog pametnog i održivog budućeg razvoja te je istoj prilagodio modele upravljanja i razvoja strateških inicijativa, pojasnio je Nikša Vlahušić, voditelj Centra robotike Informatičkog kluba Futura Nikša Vlahušić i suradnik DURA-e.

OASC partnerstvo

Dubrovnik se između ostalog pridružio i OASC-u (Open & Agile Smart Cities) partnerstvu što podrazumijeva i podršku lokalnoj zajednici pri uključivanju i definiranju Smart City koncepta, odnosno dugoročno omogućuje dijeljenje najboljih Smart City rješenja primijenjenim u partnerskim gradovima te otvara izlaz na novo tržište startupovima iz Dubrovnika. Na ovu je temu Vlahušić prije godinu dana u Barceloni održao nekoliko predavanja na najvećoj svjetskoj konferenciji pametnih gradova, Smart City Expo 2015., pa boljeg sugovornika zapravo nismo mogli naći.

“Pametan grad pri tom predstavlja zaokruženi i integrirani koncept, temeljen na implementaciji različitih tehnoloških rješenja u naizgled nepovezanim segmentima djelovanja grada. Bitno je prvo definirati što znači koncept pametne tehnologije u kontekstu pametnih gradova, jer se ne može svaki IKT projekt nazivati ‘pametnim’. Implementacijom više IKT projekata ne čine neki grad pametnim gradom i to je prva prepreka koju gradovi u regiji, a i šire moraju shvatiti. Jedan od ciljeva pametnog grada je integracija IKT projekata u veću funkcionalnu cjelinu, najčešće kroz povezivanje u sklopu centralne programske platforme pametnog grada”, dodao je Vlahušić.

Isti problemi, različiti prioriteti

Umrežavanje na ovaj način omogućuje znatno veće mogućnosti prikupljanja i obrade podataka o raznim situacijama i događajima u gradu, nastavlja, čime se gradskoj upravi pruža moderniji pristup upravljanju u vidu potpore u odlučivanju korištenjem prediktivnih i proaktivnih modela. “Rekao bi da svi gradovi u regiji imaju slične ili iste probleme, jedino što im se razlikuje su prioriteti, odnosno koliko koji problem utječe na lokalno stanovništvo i kvalitetu života. Tako je gradovima uz obalu često najveći problem promet i očuvanje kulturne baštine, dok kontinentalni gradovi pate od zagađenosti zraka i neiskorištenosti postojećih prostora”, kazao je sugovornik i dodao da su to sve izazovi koji se mogu uspješno riješiti IKT tehnologijama, a primjenom koncepta pametnog grada moguće je ostvariti još bolje rezultate i optimizirati sve procese.

Naime, postoji desetak gradova u regiji koji su krenuli u ispravnom smjeru implementacije pametnog grada, no u Hrvatskoj je to počelo prilično kasno pa je teško analizirati koliko su uspješni jer rezultati još ne mogu biti vidljivi, smatra Vlahušić. Od gradova u svijetu svakako treba spomenuti London, koji je bio među predvodnicima ‘Open Data’ modela. Barcelona je imala loš start, ali sad sve greške ispravlja vodeći se principima treće generacije pametnih gradova – koja se bazira na maksimalnom uključivanju lokalne zajednice, dok je dosta indijskih i kineskih gradova također krenulo u smjeru pametnih gradova. Shenzhen je jedan od bitnijih u IoT svijetu, većina elektronike i senzorske opreme koja se masovno koristi u pametnim gradovima dolazi upravo iz Shenzena, a njima je plan krenuti s 1000Mbps mrežom kao osnovnom infrastrukturom. Postoji dosta takvih primjera i dosta gradova se hvali titulom pametnog grada, ali zapravo niti jedan grad nije došao ni blizu ostvarenja tog cilja, do potpune integracije uprave, građana, tehnologije i prirode, saznali smo od Vlahušića.

Razmjena iskustava

Što se budućnosti tiče, kaže da se očekuje daljnji pad cijena IoT opreme, pružanje besplatnog bežičnog pristupa Internetu za građane, ali i za senzore koji su sve češće spojeni na internet. Još uvijek ne postoje ni globalni standardni za komunikaciju među projektima/uređajima pa je gotovo nemoguće na jednostavan način integrirati tehnologije koje koriste neki gradovi u drugom gradu, temeljem čega je zaključeno da postoji potreba za standardima, pogotovo na europskoj razini i formirana su prva partnerstva koja se bave ovim izazovom. “To će biti dugotrajan proces, ali dobro je što je struka zaista uključena i konstantno nailazimo na nove mogućnosti i ograničenja kojima se treba prilagoditi”, dodao je.
Pojasnio je i da je OASC inicijativa neprofitna organizacija gradova kojima je primarni cilj stvaranje stabilnog tržišta pametnih gradova jer jedino stabilno i slobodno tržište može dovesti do masovne primjene pametnih tehnologija. Način na koji se to provodi je kroz zajednički razvoj i razmjenu iskustava između dionika te jednostavnim mehanizmima definiranja de facto standarda kroz implementaciju i politiranje projekata u praksi. Posebno se upozorava na vezivanje gradova uz velike proizvođače koji imaju tendenciju stvaranja svog vlastitog zatvorenog ekosustava unutar informatičkih sustava gradova. “Mane takvih sustava su redovito isključivosti, tromosti i neprilagodljivosti novim idejama i dionicima, a sve to je u potpunoj suprotnosti s konceptom pametnog grada. Da bi se gradovima olakšalo i da bi izbjegli takve i slične situacije OASC definira još tri mehanizma tehničke prirode; API, modeli podataka i ‘Open Data’ platforma“, zaključio je Vlahušić. v

Komentirajte prvi

New Report

Close