FOTO: 'Černobil ovdje nije moguć, radit ćemo barem do 2043.'

Foto: Marko Prpic/PIXELL Foto: Marko Prpic/PIXELL

Reaktorska zgrada je armirana, tri debela sloja betona, čelika i željeza.

Tu su u službi prve linije obrane od najgorega, piše za Večernji list Zoran Vitas. 

Černobil, ponos sovjetske znanosti, takav omotač nije imao.

Nuklearna elektrana Krško tamo je više od 35 godina, jedino je postrojenje takve vrste na prostoru nekadašnje Jugoslavije. Njezina je izgradnja počela 70-ih godina kada je razvoj atomske energije u komercijalne svrhe bio u najvećem zamahu, a zamišljena je kao rješenje za manjak primarnih izvora električne energije u Sloveniji i Hrvatskoj. I doista, NE Krško danas u ravnopravnom vlasništvu dviju država nastalih nakon raspada Jugoslavije, pokriva 20 posto potreba za električnom energijom Slovenije, a 16 posto potreba Hrvatske.

Kao neka kontradikcija, ali i dokaz da se radi o čistom i bezopasnom izvoru energije, tu je voćnjak. Ništa veću dozu zračenja nećete dobiti ni u tom voćnjaku ni u nekom običnom uredu od one koju dobijete pri kretanju kroz pogon.

– Nekakvih ozbiljnijih situacija nismo imali. Najveća je posljedica do sada bila zaustavljanje elektrane. Ona je projektirana tako da se na promjenu određenih parametara automatski zaustavlja. Operateri i ručno mogu zaustaviti elektranu. Nikakvih ni približno opasnih nezgoda nikada nije bilo – kaže glavni tehnički direktor elektrane Mario Gluhak.

– Zadnje što je trebalo intervenciju jest puštanje jednog ventila na reaktorskoj zgradi 2008. godine. I o tome su, jasno, svi mediji pisali. I pri tome, naravno, pretjerivali, nije se radilo ni o čemu opasnom, nije bilo nikakve mogućnosti da imalo radijacije ode u atmosferu. Elektrana je zaustavljena, stvar brzo sanirana i elektrana vraćena u pogon – govori Ida Novak-Jerele, glasnogovornica NE Krško.

Prostorom dominira 70 metara visoka reaktorska zgrada. 

Odmah do nje je zgrada u kojoj je smješteno potrošeno gorivo. Zajedno sa svim drugim zgradama sve leži na masivnoj armiranobetonskoj ploči usidrenoj na glineno-pješčanim slojevima pliocenskih sedimenata Krškog polja. Sustav NE Krško sastoji se od primarnog – reaktor, parogeneratori, reaktorske crpke, tlačnik i cjevovodi, sekundarnog – parogeneratori, turbine, generator, kondenzator, napojne crpke i cjevovodi, te tercijarnog kruga gdje su kondenzator, rashladne crpke, rashladni tornjevi i cjevovodi.

Jedna je od novih sigurnosnih mjera izgradnja nove zgrade u kojoj će se čuvati borirana voda. Ona ne služi ničemu nego da u krajnjem slučaju, astronomski dalekoj mogućnosti izmicanja reaktora kontroli bude tu blizu kako bi se njome reaktor mogao napuniti i tako spriječiti najgori scenarij prije nego što je zapravo i počeo.

Sve ima svoj kraj, pa tako i Krško u jednom trenutku može doći pod odluku da ga se više ne može obnavljati. Kako kaže Mario Gluhak, svi spomenuti potezi povezani s modernizacijom elektrane u cilju su produljenja njezina životnog vijeka do 2043. godine, najmanje do tada, a moguće i dulje. Jer, sve je u Krškom još u jako dobrom stanju.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!