“Poslodavce čini boljima, radnicima plaće rastu. I broj poslova za koje će oni trebati bit će veći”

Autor: Bernard Ivezić , 27. ožujak 2018. u 07:58
Boris Drilo, predsjednik HUP ICT-a i član Uprave HT-a za tehniku/ Davor Puklavec/PIXSELL

Barijera za primjenu visoke tehnologija je najniža dosad i digitalizacija stvara puno mogućnosti za razvoj u svim sektorima, te u konačnici podiže i produktivnost.

BDP po glavi stanovnika Hrvatske može narasti za 11 posto ako se provede digitalna transformacija pokazalo je to istraživanje Ekonomskog instituta. 

Vlada je nakon toga najavila nacionalnu Strategiju digitalizacije gospodarstva, a Poslovni dnevnik o tome je razgovarao s Borisom Drilom, predsjednikom HUP-ovog ICT ogranka, a koji je i član Uprave Hrvatskog telekoma za tehniku. Drilo naglašava da u HUP ICT-u smatraju da bi digitalna transformacija omogućila da svi imaju podlogu razvijati poslovanje na konkurentan način.

Bi li ulazak Hrvatske u digitalnu transformaciju značio da ćemo umjesto jednog imati sto poduzetnika poput Mate Rimca?
Mate Rimac je ekstremno pozitivan primjer na svjetskoj razini. Za neke poduzetnike će digitalna transformacija značiti radikalan iskorak, baš poput Matinog, a za neke transformativan i evolucijski. Međutim, oba iskoraka su jednako važna za gospodarstvo jer se svi sektori gospodarstva mijenjaju s primjenom novih tehnologija. Neki poput visokotehnoloških sektora brže, a neki poput poljoprivrede i građevine nešto sporije. Međutim, ne postoji sektor koji se ne mijenja i ignoriranje primjene digitalnih rješenja u današnje vrijeme neumitno znači poslovno odumiranje. 

Kako to mislite?
Izgradnja poluga digitalne transformacije stvara preduvjete da se širi krug ljudi može uključiti u novo tehnološko doba tzv. 4. industrijsku revoluciju. Znači, čak i stomatolozi, psiholozi i drugi značajno mogu promijeniti način obavljanja posla primjenom digitalnih tehnologija. Svi oni mogu relativno brzo i povoljno implementirati posljednje tehnološke koncepte poput 3D printanja, umjetne inteligencije ili Interneta stvari, te na bazi toga stvoriti nove proizvode i usluge te širiti si tržište. I dok bi to u užem smislu bilo dobro za gospodarstvo, u širem smislu to bi bilo dobro za društvo. Konkretni podaci pokazuju da digitalna transformacija poslodavce čini boljima. Plaće radnicima rastu, prilike za edukaciju su veće kao i za napredak, dobivaju nove mogućnosti itd. To je nova perspektiva za mlade, za naše društvo.

 

35 tisuća

zaposlenih danas u Hrvatskoj ima ICT sektor

Ali, otpor digitalnoj transformaciji je velik baš zato što ljudi misle da se ne mogu s njom nositi. Zašto mislite da je ona za sve?
Barijera za primjenu visoke tehnologije nikada nije bila niža. Bit će još niža. Ako se bavite segmentom usluga, a možete krenuti od sebe osobno, onda sami možete vidjeti da danas imate mogućnost sami nešto proizvoditi. Možete vidjeti da se već koristite nekom tehnologijom, nekim alatima koji su zapravo digitalni. Dovoljno je sada samo da razmislite što biste mogli kada bi vaše sredstvo rada ili alat koji svakodnevno koristite za posao imao mogućnosti koje danas ima pametni telefon. Zamislite da se u tom vašem alatu nalazi senzorika koja šalje podatke i omogućuje njihovu analizu. Zamislite kako biste pomoću tehnologije mogli unaprijediti svoje poslovanje i kako biste mogli obogatiti svoju ponudu. Puno je mogućnosti za sve u tome. Takvo razmišljanje omogućit će vam da svoje postojeće proizvode i usluge iz tradicionalnih pretvorite u nove. Možda ćete tako stvoriti neki novi gadget ili novu uslugu. Spomenuli ste Rimca pa možemo pogledati što je on napravio. "Ispod haube" ima radare, kamere, niz senzora, vezu na internet itd. Radi automobile, ali potpuno nove vrste automobila koje s onima iz prethodnog stoljeća imaju gotovo samo jednu poveznicu – kreću se na četiri kotača. 

Nakon najave Vlade da će do kraja godina napraviti nacionalnu Strategiju digitalizacije gospodarstva za idućih 10 godina, očigledno je da se s digitalnom transformacijom neće krenuti prije 2019. Što HUP ICT očekuje od te strategije?
Digitalna transformacija se događa i sa i bez strategije. Međutim, potrebne su određene stvari kako bi se potaknula, ubrzala i kako bismo od nje mogli imati što više koristi. Mislim da je velika stvar što se Vlada odlučila krenuti u tom smjeru. HUP ICT se svakako planira uključiti i dati svoju podršku izradi te strategije, kako kao udruga, tako i kroz članice. Ono što kao udruga očekujemo je da strategija bude razumljiva, pragmatična i izvediva.

 

400 tisuća

optimalan je broj stručnjaka potreban ICT-u kod nas

Zašto baš to ističete?
Imali smo dosad dosta strategija. Nisu se uvijek pokazale uspješne u praksi. Voljeli bismo da ova bude. To je važno za sve nas. Zato bismo trebali definirati jasan skup aktivnosti koje ćemo poduzeti u idućih tri do pet godina. Mislim da ne trebamo staviti duže rokove, jer se tehnologija danas razvija nevjerojatnom brzinom. Teško je predvidjeti što će biti aktualno za deset godina. Pri tome trebamo biti pragmatični. Imamo Strategiju pametne specijalizacije s definiranih pet područja. U tom smislu trebali bismo vrlo praktično reći što očekujemo od svake od tih gospodarskih grana. I u tom smislu trebali bismo biti dovoljno ambiciozni, ali i realni. To naglašavam, jer HUP ICT bi volio ne samo da se napiše strategija već da je odradimo, da ona poluči uspjeh i da onda imamo jednu platformu, koju svakih tri do pet godina možemo ponovo adresirati, poboljšati, da imamo nešto s čim se upravlja razvojem.

Imate li primjer kako bi to sve što ste naveli trebalo izgledati?
Hrvatska ima veliki potencijal digitalne transformacije u energetici. Tu se primjerice kroz strategiju država može odrediti da želi pametnu energetsku mrežu, da želi da se pruži podrška određenim standardima u području Interneta stvari (IoT) i da se uvedu pametne energetske mreže i brojila na nacionalnoj razini. No, to ide i šire. To znači da želimo da cijeli sustav tvrtki u energetskom sektoru bude u to uključen. Da primjerice znamo što će takva digitalna transformacija značiti za glavne nositelje tog ekosustava, primjerice HEP. Istu stvar bismo očekivali u poljoprivredi, a tada bi bilo logično da imamo odgovor što će digitalna transformacija značiti za Podravku ili budući Agrokor. Posljedično, da znamo što to znači za male i srednje tvrtke. Strategija bi trebala kroz konkretne atribute objasniti što je željena, a realna slika digitalne ekonomije za Hrvatsku, kako je ostvariti i kako ćemo pratiti uspješnost njenog stvaranja. 

Zašto je to tvrtkama, posebno članicama HUP ICT-a važno?
Tvrtke članice imaju određene razvojne i investicijske planove. Kada bismo znali što je okvir razvoja gospodarstva na neki srednji rok, onda bismo mogli svoje poslovne planove uskladiti s time. To je jedan od načina da se razvoj učini efikasnijim i bržim. No, to je ujedno i podloga kroz koju bismo onda mogli razgovarati s državom oko stimulacija razvoja, povoljnih investicijskih okvira i pratećih fiskalnih mjera. 

S obzirom na taktiziranje države, može se zaključiti da se ona boji da bi digitalna transformacija mogla izbrisati mnogo postojećih, a ne stvoriti nova radna mjesta. Što mislite o tome?
Točno je da politika sa sobom nosi socijalnu komponentu gdje uvijek postoji strah od povećanja nezaposlenosti s jedne strane. Međutim, s druge strane to se zna pretvoriti u strah od promjene, strah od transformacije i reformi, što nije dobro. On je prirodan, normalan i ljudski. Ne znači da je realan. Ono što se vidi iz studija je da digitalna transformacija ne donosi povećanje nezaposlenosti. Da, dosta radnih zadataka će nestati, ali cijela zanimanja ne. Tako je to bilo u svakoj industrijskoj revoluciji. Međutim, većina poslova ostaje, a ukupan broj poslova za koje će trebati radnici u konačnici je veći. Razlika je samo što su to sad poslovi gdje su zadaci dijelom automatizirani i nadomješteni tehnologijom. Uostalom, pogledajte stope nezaposlenosti u SAD-u. Oni provode digitalnu transformaciju i sada imaju rekordno nisku nezaposlenost.

Ali nezaposleni u Hrvatskoj mahom ili nemaju tražena znanja ili ih ne žele naučiti, a oni koji mogu i žele odlaze u inozemstvo za većim plaćama. Može li se u takvim uvjetima kod nas provesti digitalna transformacija?
Da, jako mnogo poduzetnika zapravo ne može naći radnike koji imaju znanja koja su im potrebna za posao. Generalno, mi imamo demografski problem. To nije samo hrvatski, već europski problem. Nema radne snage. Demografska kretanja su negativna. Digitalna transformacija je upravo alat koji može pomoći u takvoj situaciji. S atraktivnijim poslovima moglo bi se zadržati više mladih u Hrvatskoj. Usto, digitalna transformacija značila bi robotizaciju dijela poslova, a to je rješenje koje može pomoći i turizmu i poljoprivredi, koji vape za radnicima. Naglašavam, digitalna transformacija je tu jako dobar odgovor, jer naša država, da sad krene, treba pet do deset godina da obrne negativna demografska kretanja. Ovako bismo premostili taj jaz.

Nedavno je Matija Kopić izrazio bojazan da će u idućem razdoblju u Hrvatskoj polovicu radnih mjesta zamijeniti roboti. Znači li to da bismo digitalnom transformacijom zapravo otvorili vrata općoj robotizaciji?
Takvi strahovi nisu sasvim opravdani jer digitalizacija i robotizacija otvaraju nova radna mjesta. Međutim, za ta radna mjesta su potrebni drukčiji profili zaposlenih od sadašnjih. Ključ je edukacija, razvoj i prilagodba radne snage. Ako se ne mijenjamo onda postoji opasnost za "crni scenarij". Međutim taj "crni scenarij" će se dogoditi neovisno o tome odlučimo li se mi ili ne za digitalnu transformaciju. Samo će, slikovito rečeno, uslijed globalnih procesa umjesto "naših" robota doći neki drugi. Gospodarstvo Hrvatske temelji se na uslugama, a jedino čovjek čovjeku može pružiti inovativno i pamtljivo iskustvo. Kod nas mnogo toga ovisi o čovjeku: turizam, trgovina, prodaja, financije i drugi sektori. Dakako, mnogo se poslova u tim industrijama može robotizirati. Tako se diže produktivnost. Međutim, ne možete sve biznise svesti na računalno sučelje, ekran. Niti biste trebali, niti će se to dogoditi. Možemo uzeti primjer iz poljoprivrede. Danas možemo traktorom upravljati s udaljenosti. No, svejedno imate vozače traktora, jer je to sada vrlo složen posao. Nije više pitanje da samo preorete svaki komad njive već je sada važno da kao vozač traktora imate IT znanja da informacije koje dobivate od svih senzora i sustava možete pravovremeno i kvalitetno protumačiti i po tome postupiti.

To je za očekivati u gospodarstvu. Koliko je to realno očekivati i u državi?
Država je servis građana i poduzetnika. Nažalost, administrativni procesi su još uvijek predugački i državna administracija, kako je sad organizirana, nije učinkovita. Ideja je da se poveća učinkovitost. To se može kroz povećanje osobne učinkovitosti svakog zaposlenika i kroz automatizaciju. Ali, u digitalnoj transformaciji države, njeni službenici ne bi trebali imati straha, jer ne govorimo o sustavu koji radi uglađeno, odnosno efikasno poput švicarskog sata. Da je sve tako efikasno u državnoj upravi onda bi dodatno povećanje efikasnosti značilo ujedno i smanjenje broja radnih mjesta. No, mi smo jako daleko od toga.

Što će biti s infrastrukturom koja je potrebna za digitalnu transformaciju?
Infrastruktura je važna i u nju se treba ulagati, jer je ona podloga za provedbu digitalne transformacije. Treba prepoznati da se ciklus ulaganja u infrastrukturu sve više skraćuje. Sada je na razini dvije do četiri godine, dok je povrat ostao dug, i po deset godina. Zato država u sklopu digitalne transformacije mora stvoriti poticajan investicijski okvir. Posebno je to važno zbog 5G mreža, koje će biti važne za 4. industrijsku revoluciju. Na europskoj razini to je važno, jer EU kaska za SAD-om, Japanom i Kinom. U tom smislu i Europska komisija upozorava na to da treba voditi računa o cijenama radio-frekvencijskog spektra. Da te cijene treba tretirati kao oblik stimulacije razvoja infrastrukture i bržeg uvođenja 5G-a. Slično je i s gigabitnim optičkim mrežama, gdje je potrebno sadašnja izrazito visoka neporezna davanja u formi naknada za pravo puta i pravo služnosti preusmjeriti u investicije kao i omogućiti brže povlačenje sredstava dostupnih iz EU fondova.  

Treba raditi na prekvalifikacijama

Koliko nam ljudi treba za digitalnu transformaciju u Hrvatskoj?
U ICT sektoru u Hrvatskoj ima 35.000 zaposlenih, a kad se dodaju i ICT stručnjaci u drugim granama onda ih je najviše dvostruko. U Hrvatskoj imamo 1,3 milijuna zaposlenih. Teorija kaže da za digitalnu transformaciju trebamo kritičnu masu od 15 posto ljudi s digitalnim i ICT vještinama. To znači da nam treba 200.000 stručnjaka. To je minimum. Optimalno bi bilo da ih imamo 400.000, a moje mišljenje je da ih trebamo barem 600.000. Zato HUP ICT smatra da nije dovoljno samo popraviti obrazovni sustav već treba intenzivno raditi i na prekvalifikacijama. Trebaju nam aktivne mjere zapošljavanja i država je tu pokazala shvaćanje i interes.

Podatak je roba

Hoće li za digitalnu transformaciju biti važne i neke druge infrastrukture, poput financijske?
Mi naglasak stavljamo na podatkovne centre, telekomunikacijsku infrastrukturu i ljude. No, Europska unija ide i šire. Već sad se nazire da se želi na mnogo razina stvoriti infrastruktura koja bi podržala informacijsku ekonomiju. Govorimo o infrastrukturi u kojoj su osnova podaci. EU stoga traži da se kroz PSD2 i druge slične regulative veliki sustavi otvaraju kroz API-je prema van. Sada se to traži od financija, ali tražit će se i od telekoma, a kad pogledamo GDPR, onda od svih tvrtki. Tako se stvara jedan novi sloj gospodarske aktivnosti unutar kojeg je glavna roba podatak. Kad se tome doda umjetna inteligencija onda nastaju mnogi novi, zanimljivi poslovni modeli. I dakako, stvaraju se mnoga nova radna mjesta.

Komentirajte prvi

New Report

Close