Izvor: T Blog
Danas živimo u uzbudljivom svijetu tehnologije gdje se život bez brzoga i neprekidnog protoka informacija i ne može zamisliti, kako u poslovnom svijetu, tako i u svakidašnjim aktivnostima. Računala su sastavni i iznimno bitan dio naših života da ih čak i ne zapažamo, sve do trenutka kad odbiju poslušnost.
Jedan od najčešćih i najneugodnijih problema koji nam se može dogoditi je gubitak podataka s tvrdog diska ili nekog drugog medija. Gubitak podataka može biti uzrokovan fizičkim, logičkim i mehaničkim kvarovima. Svakom incidentu koji sa sobom nosi gubitak podataka valja pristupiti vrlo ozbiljno, upravo zbog njihove vrijednosti i važnosti za velike kompanije, ali i za privatnog korisnika računala.
Fizički kvar može biti posljedica neispravnog rada s računalom, ali i vanjskih utjecaja: stradavanja od vatre, vode ili mehaničkog oštećenja prilikom pada.
Brisanje datoteka je od početka rada s računalima bio najveći peh koji korisnik može sam sebi učiniti. Nehotično brisanje, brisanje greškom, pogrešno imenovanje, a nerijetko i nehotično prebacivanje u pogrešan direktorij najčešći su problemi u spašavanju podataka. Najčešći razlozi za nemogućnost spašavanja obrisanih podataka su predugo razdoblje koje protekne od brisanja podataka do pokušaja spašavanja (za to vrijeme se računalo koristi) ili nestručan pokušaj spašavanja podataka instalacijom nekoga od popularnih recovery alata.
Krajem 2012. međunarodna udruga profesionalaca u industriji računalne sigurnosti ISACA objavila je rezultate istraživanja o IT rizicima u kojem je sudjelovalo 4500 IT stručnjaka iz 83 zemlje. Istraživanje ukazuje na povećan awareness glede IT rizika. Gubljenje granice između službenog i privatnog (mobilni uređaji, korištenje službenog e-maila u privatnoj komunikaciji, dijeljenje informacija na društvenim mrežama…) generira specifične rizike kod kojih je ljudski faktor kritičan, budući da sama tehnologija ne može sačuvati podatke. No, iznenađuje niska razina implementacije cloud computinga. Organizacije iz financijskog sektora (banke, osiguravatelje…) brine sigurnost podataka u cloudu (privatnost, kontrolu i vlasništvo nad podacima) te regulatorna ograničenja.
No, to je pogrešan pristup: računalna sigurnost je na izuzetno visokoj razini jer se i hardver i softver čuvaju u data centru – ili u više njih. U slučaju da dođe do bilo kakve havarije u data centru, obično su u drugom data centru svi resursi tako ugođeni da on može u najkraćem vremenskom roku preuzeti ulogu prvotnog data centra.
Obrtnici i poduzetnici korištenjem cloud usluga zapravo ne moraju razmišljati o većini sigurnosnih problema koje za njih rješava davatelj cloud usluga. Znači, ne trebaju se brinuti o fizičkoj sigurnosti hardvera na kojima se nalazi njihova aplikacija, ne trebaju se brinuti o zaštiti podataka, dokle god su oni u data centru. Oni se jedino trebaju brinuti o tome da njihovi zaposlenici znaju na pravilan način raspolagati poslovnim informacijama. Sve ostalo dobivaju kroz cloud uslugu. A cloud usluga, uz ekonomičnost i fleksibilnost, pruža dodatnu sigurnost u računarstvu.
