Nizozemski umjetnik i inovator Daan Roosegaarde je 2012., zajedno s nizozemskom tvrtkom Heijmans Infrastructure, osmislio projekt ‘Smart Highway’. Riječ je o konceptu ‘pametne svjetleće ceste’ zahvaljujući kojoj bi se povećala sigurnost vožnje po mraku te smanjila potrošnja električna energije.

Iako je ta zamisao tada djelovala dosta futuristički, svjetleća cesta danas već postoji i to na autoputu N329 u Ossu, oko stotinu kilometara jugoistočno od Amsterdama. Svjetlost se postigla tako da su oznake na cesti oslikane bojom koja sadrži foto luminiscentni prah koji se puni preko dana, a tijekom noći ispušta karakterističnu zelenu svjetlost. Ako svjetlost traje čitavih osam sati kao što bi i trebalo biti, to bi moglo dovesti do ukidanja uličnih svjetiljki koji su pravi ‘gutači’ energije. Roosegaarde smatra kako je nevjerojatno koliko milijardi se troši na razvoj automobila, no ceste koje zapravo određuju izgled okoliša potpuno su zanemarene.

Projekt je prvi put objavljen u nizozemskom tjednu dizajna 2012., a od tada je prošao niz testova kako bi se ocijenila trajnost i korisničko iskustvo. Roosegaarde je projekt predstavio i na Design Indaba Conferenceu u Cape Townu 2013. godine te dobio INDEX: Award kasnije te godine.

“Ovdje krajolik postaje doživljaj svjetlosti i informacija. Kao rezultat toga povećava vidljivost i sigurnost”, poručili su iz Studia Roosegaarde. Tri sjajne zelene linije uz svaku stranu osvjetljavaju cestu svaku noć, stoga Roosegaarde opisuje vožnje uz taj dio ceste tijekom noći kao ‘vožnju kroz bajku’.

Roosegaardovi ostali prijedlozi u projektu Smart Highway uključuju boju koja reagira na temperaturu i koja će ukazati vozačima kad su ceste zaleđene signalizirajući vozačima da je površina skliska, interaktivne ulične svjetiljke koje se pale tek kada se vozila približavaju i smanjuju kada vozila prođu te ˝wind lights˝ koja rade na temelju zraka koji struji kad vozila prolaze. Interaktivna rasvjeta je kontrolirana senzorima i uključuje se samo kad ima prometa i održiva je alternativa kontinuiranoj rasvjeti koja istovremeno štedi energiju i novac. Interaktivna rasvjeta također mogu pružiti smjernice za brzinu automobila. Jedan od segmenata su i dinamične linije na cesti, cestovne oznake koje se mogu fleksibilno prilagoditi, odnosno pokazati neprekinutu liniju ili točkastu liniju ovisno o prometu.

Ova svjetleća autocesta ima i zasebnu stazu koja će imati električne punionice kako bi se automobili mogli ‘puniti’ i tijekom vožnje autocestom te time poticati razvoj održivog prijevoza.

Cijeli probni period projekta promatrat će britanska Agencija za autoceste koja se, prije svega, pita kako će ove oznake funkcionirati za vrijeme zimskog perioda kada dani traju kraće. Također, u obzir će morati uzeti i koliko je boja otporna na oštećenja i koliko dugo će izdržati na cesti bez popravaka.

Pokaže li se ovo uspješnim, ‘pametna autocesta’ mogla bi se u budućnosti proširiti na brojne druge države, a tehnologija bi moglo biti i jedno od rješenja za smanjenje potrošnje električne energije. Roosegaarde poručuje da je osnovni cilj ovog projekta napraviti održive i interaktivne prometnice korištenjem interaktivne rasvjete, pametnije energije i oznaka koje se mogu prilagoditi određenim prometnim situacijama.

I ostala Roosegaardova djela poput biciklističke staze Van Gogh i Smart Highway promoviraju taktilno high-tech okruženje u kojem gledatelj i prostor postaju jedno. Ova veza, uspostavljena između ideologije i tehnologije, rezultira onime što Roosegaarde naziva ‘tehno-poezijom’. Za sebe kaže kako njegov interaktivan rad povezuje ljude s umjetnošću i same ljude s drugim ljudima.