Umro Tomaš Bata, čovjek koji je obuo svijet

Autor: Milan Lazarević , 03. rujan 2008. u 06:30

Češki industrijalac je sa 18 godina preuzeo tvornicu i stvorio obućarsko carstvo sa 50.000 zaposlenih koje je svakog dana prodavalo milijun pari cipela

Tomaš Bata mlađi, sin osnivača svjetskog obućarskog carstva, umro je u ponedjeljak popodne u Torontu u 94 godini.

Nije uspio doživjeti “batovskih” 99 godina koliko bi, kako je govorio, morao jer ga “tradicija obvezuje”. Naime, njegov otac Tomaš stariji izmislio je i prvi lansirao marketinške akcije s cijenama koje završavaju na 99. Tomaš J. Bata preuzeo je tvrtku tridesetih godina 20. stoljeća nakon pogibije svog oca Tomaša, koji je 1894. u Zlinu na istoku Češke osnovao tvrtku Bata. Nakon Drugog svjetskog rata i nacionalizacije imovine u tadašnjoj Čehoslovačkoj, Tomaš J. Bata je sjedište tvrtke premjestio u Toronto i tako je spasio od propasti. I u tadašnjoj Jugoslaviji ostao je bez pogona, koji su uglavnom pripojeni tvornici Borovo, koja je bila najveći proizvođač obuće u ovom dijelu Europe. Slavni obućar, koji je sebe volio zvati Tomaš Bata junior, a Češku do smrti zvao Čehoslovačka, u Kanadi je živio od 1939. – tamo je emigrirao iz moravskog Zlina ubrzo nakon njemačke okupacije zemlje. Na osnovama filijala Bate u inozemstvu izgradio je novi poslovni imperij koji danas zapošljava 50.000 ljudi u 68 zemalja, proizvodi godišnje 150 milijuna pari obuće, a dnevno u svojim trgovinama prodaje milijun pari. Moravski Zlin je za obuću bio nešto slično što je američki Detroit bio za automobile. Tomaš Bata senior (1876. – 1932.) nekoliko je godina radio u Americi u raznim tvornicama i stekao najnaprednija tehnološko-organizacijska iskustva svog vremena. Prvi je, na primjer, u bivšoj Austro-Ugarskoj primijenio američki izum – proizvodnu traku. Također je postavio osnove specifične poslovne filozofije i neke vrste prosvijećenog patrijarhalno-korporativnog “kapitalizma s ljudskim likom”. Tvrtka je umnogome doprinijela obrazovanju, socijalnom i kulturnom napretku svojih suradnika. Naime, njegova je filozofija bila zaposlene nazivati suradnicima. I ne samo njihovom napretku nego i preobražaju cijele, dotad ruralne i konzervativne Moravske. Načela iz tog vremena tvrtka se i danas drži u svojoj filozofiji i praksi. Obućarstvo je u toj obitelji postojalo 400 godina prije nego što je sagrađena tvornica u Zlinu. U Zlinu postoji jedinstven muzej obuće koji prati kroz povijest kako su se ljudi obuvali. Tomaš Bata I. poginuo je prilikom pada aviona 1932. kada je njegov sin Tomaš Bata junior imao svega 18 godina. Ali Tomik, kako su ga zvali, bio je već u duhu obiteljskog odgoja naučen na samostalnost i odgovornost – prvu čekovnu knjižicu imao je sa 11, a pilotsku dozvolu sa 15 godina. Kada je 1939. napustio zemlju i prešao u Kanadu, s njim je pošlo 130 obućarskih obitelji iz Zlina. To je bio ljudski nukleus obnavljanja tvrtke na temeljima filijala u inozemstvu. Sjedište kompanije postavio je u malom mjestu na dva sata vožnje od Toronta, novom Zlinu, koje je dobilo ime Batawa. Proizvodio je za antihitlerovske saveznike municiju, žiroskope i drugo što je trebalo za rat, a sam je stupio u kanadsku vojsku i u njoj dobio čin pukovnika. Tvrtka se uspješno oporavila od udaraca koje su joj zadali rat i nacionalizacija u Čehoslovačkoj. Održala se zahvaljujući tome što je počela prodavati, a

Batinu imovinu nacionalizirala i bivša Jugoslavija

Pravo prezime obitelji Bata glasi Bat’a i izgovara se s glasom t’ koji je još prisutan u nekim balkanskim dijalektima (nešto između t i ć). Nakon odlaska u inozemstvo 1939. Tomaš Bata II. “zaboravio” je na taj apostrof, ali ga je sa zadovoljstvom vratio u prezime kada se poslije “baršunaste revolucije” 1989. mogao prvi put vratiti u zemlju. Inače, osim u Češkoj, Bata je i u bivšoj Jugoslaviji ostao bez imovine, koja je pretvorena u obućarski kombinat Borovo. Bio je naširoko poznat po tome da je na nogama nosio različite cipele – pored jedne “Batine”, drugu konkurentsku, da bi ispitao koja je udobnija. Priznavao je da ljudima rado gleda u obuću. Dodaje da je zato valjda jedini muškarac kome je supruga dopustila da drugim ženama gleda u noge.

Komentirajte prvi

New Report

Close