U vrijeme recesije produktivnost radnika se povećava. Međutim, ekonomisti nisu bili sigurni što je uzrok porastu produktivnosti: je li to promjena uzrokovana promjenom radne snage, odnosno činjenicom da u kriznim vremenima tvrtka na poslu želi zadržati ionako produktivnije radnike, ili se iz nekog razloga poveća produktivnost svakog radnika.

Znanstvena potvrda

U stručnom radu “Making Do With Less: Working Harder During Recessions” ekonomisti Edward P. Lazear i Kathryn L. Shaw sa sveučilišta Stanford i Christopher Stanton sa sveučilišta u Utahu, zaključuju kako je za rast produktivnosti zaslužno povećanje truda svakog radnika. Tu su pojavu nazvali “s manje stvoriti više” (Making Do With Less). Podatke su prikupljali od lipnja 2006. do svibnja 2010. o produktivnosti 23.580 radnika koji rade posao za koji su potrebne srednje komplicirane vještine u nekoliko tvrtki smještenih 12 saveznih država Sjedinjenih Američkih Država.

U tim tvrtkama može se očitati povećanje produktivnosti između 2007. i 2009. za vrijeme krize u SAD-u. Činjenica je kako je početkom krize u tvrtki napravljena selekcija i kako su lošiji radnici dobili otkaz, a tvrtka je pokušala zadržati kvalitetnije radnike, ali iznenađuje podatak da  to nije imalo presudan utjecaj na povećanje produktivnosti.

Dakle, produktivnost se nije značajnije povećala jer su prema Darwinovoj teoriji “opstali najjači”. Troje znanstvenika tvrdi kako su radnici sami povećavali svoju produktivnost i to u prosjeku za 5,4 posto. Znanstvenici su uočili i da je produktivnost najviše rasla u područjima s najvećom stopom nezaposlenosti. Primjerice, stopa nezaposlenosti od 2006. do 2010. na Floridi je rasla s 3,3 posto na čak 11,2 posto, a u Kanzasu samo sa 4,4 posto na 7,1 posto, pa je ukupni trend uočen na temelju tih razlika.  

Najlošiji se popravljaju

Velika nezaposlenost stvorila je i veliku konkurenciju na tržištu rada, pa su se zaposleni puno više trudili da zadrže svoj posao, a ulažući veći trud postizali su i veću produktivnost. Isto tako unatoč većim opterećenjima poslom, jer preuzeli su i dio posla koji su obavljali otpušteni radnici, nisu mogli jednostavno dati otkaz i otići raditi kod konkurencije. Troje znanstvenika promatrali su izolirali dvije grupe koje su nazvali “gubitnici” i “zvijezde”. Empirijski su dokazali kako se kod najmanje obrazovanijih i obučenijih radnika (“gubitnici”) produktivnost u postotku više povećavala od radnika koji su konkurentniji prema obrazovanju i sposobnostima (“zvijezde”) koji nisu značajnije promijenili ritam rada i nije uočeno tako velik napredak u efikasnosti.

Alokacija radne snage

Bolji radnici postaju jeftiniji

Postoji i teorija po kojoj se produktivnost tvrtki u vrijeme krize povećava zbog alokacije radne snage. Pojednostavljeno, kako je ukupan broj radnika smanjuje, a posao koji treba obaviti ostaje isti, više se pažnje posvećuje podjeli radnih zadataka. Takve nove podjele ponekad mogu uzdrmati dotadašnji radni proces i popraviti ga jer se uloge i odgovornosti preraspodjeljuju. Isto toako, postoji faktor da se u recesiji na tržištu rada mogu “kupiti” kvalificiraniji i sposobniji radnici za manje novca, odnosno po cijeni srednje sposobnih, pa je učinak takvih radnika automatski bolji.