U recesiji svatko nešto traži, ali valja nešto ponuditi zauzvrat

Iz zbivanja oko nas stječe se dojam da svi misle kako su ono što traže već zaslužili te da ne moraju ništa dati zauzvrat, no za izlaz iz krize potrebna je suradnja

Osim što smo duboko u recesiji, čini se da smo duboko zašli i u doba nezadovoljstva, štrajkova, pobuna. Djelatnici se osjećaju zakinuti za svoja prava, studenti traže prava, dok se vladajući pozivaju na svoja prava da upravljaju situacijom i traže bespogovornu poslušnost. Čini se da su sve strane zauzele tvrde pozicije i ne odustaju dok ne dobiju traženo. U cijeloj toj situaciji stječe se dojam da svi misle kako su ono što traže već zaslužili te da ne moraju ništa dati zauzvrat. Djelatnici traže veće plaće, a ne govore što su oni spremni ponuditi novo, drugačije, bolje i efikasnije u svome radu. Studenti traže besplatno školovanje, a ne čuje se niti riječ o tome kako će to utjecati na njihovu efikasnost u studiranju. Vladajući traže poslušnost, a ne kažu kako će oni konkretno sa svoje strane pridonijeti poboljšanju situacije. O recesiji, kao dodatnom utegu u ovoj situaciji također nitko ozbiljno ne promišlja.

Zahtjevi
Ova situacija može se vrlo zorno oslikati metaforom broda u oluji. Naime, brod plovi u olujnom nevremenu i opasno se ljulja dok kapetan, umjesto da razmišlja kako će što brže i lakše doći do cilja, stalno viče na mornare prozivajući ih za nedovoljan angažman. S druge strane mornari, već dulje vrijeme gladni, odbijaju poslušnost i prestaju raditi. Kapetanu iznose zahtjeve da će početi raditi tek kad im dostavi hranu. S obzirom da na brodu nema hrane, kapetan ih moli da se strpe dok ne nabasaju na neki otok s hranom. Međutim, mornari ne žele slušati. „Ali oluja je, ljudi, morate raditi svoj posao kako bismo svi preživjeli i došli do otoka s hranom!“ zavapi kapetan. „Ne zanima nas nikakva oluja, već samo hrana. Oluja je vaš problem, a ne naš.“ gotovo jednoglasno će mornari. „Ljudi, ne mogu vas ja izbaviti bez vaše pomoći!“ u očaju će kapetan. „Daj nam hranu i mi ćemo nastaviti raditi“ mirno nastavljaju mornari. „Ali na brodu nema hrane, trebamo tek doći do nje. Strpite se!“ nastavlja kapetan. „Strpljenju je kraj. Na to si trebao ranije misliti.“ završavaju mornari. A oluja sve više bjesni i brod ima sve manje šanse da opstane… Kada bi kao gledatelji pratili ovu radnju na filmu sigurno bi odmah svi bili svjesni apsurdnosti situacije. Ne bi se mogli načuditi kratkovidnosti svih prisutnih na brodu koji mogu opstati samo ako izađu iz kruga svojih uskih interesa.

Razjedinjenost
Tako razjedinjeni nesumnjivo vuku brod u propast. Zajedno bi ga mogli ne samo spasiti, već i naučiti mnoge korisne vještine opstanka koje se mogu naučiti jedino kada nas život suoči s krizom - tada se uči najbržee. Prva lekcija je osloboditi se krutosti i uskogrudnosti kako bi svatko mogao preuzeti svoj teret odgovornosti. Kriza ne dozvoljava prozivanje i traženje krivca, već traži plan i zajedničku akciju. U krizi ne smijekopati po prošlosti, već je nužno odmah se usmjeriti prema zajedničkom cilju.

* Autorica je magistrica psihologije, vlasnica i direktorica poduzeća za poslovno savjetovanje Ramiro

činjenice

Postoji vrijeme davanja i vrijeme kada se može pregovarati o ostvarenju individualnih potreba. Kada se planski izađe iz krize, stečena znanja mogu dati veliki zamah pravom prosperitetu. Ma koliko to nekome bilo nejasno, nikome kao pojedincu neće biti bolje bez obzira na to koliku plaću dobio ako sustav u kojem živi i radi – propadne.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!