Slobodniji Mianmar okreće se Japanu

Autor: The New York Times , 28. listopad 2012. u 22:00
Japan želi obnoviti infrastrukturu u Yangonu; djeca na pumpi iz 1940., iz vremena britanske vlasti

Reakcija na Kinu otvorila vrata Japanu.

Posljednji trenuci života Kenjija Nagaija u jednoj ulici u središtu Yangona zabilježeni su na fotografiji koja je postala ogledni primjer brutalnosti vojne vlasti u Mianmaru. Japanski novinar Nagai ubijen je prije pet godina tijekom akcije sigurnosnih snaga protiv prosvjednika, a njegova je smrt dovela u krizu odnos Mianmara i Japana. Kako se Mianmar danas želi riješiti ostataka autoritarne prošlosti, slika je posve drukčija.

Japan sve više širi svoju prisutnost u ovoj zemlji pomoću značajnih ulaganja vlade i korporativnog sektora, čime dovodi u pitanje dominaciju Kine u Mianmaru. Dvadesetak japanskih inženjera u Gradskoj vijećnici sastavlja plan obnove cestovnih i telefonskih mreža, internetske mreže te vodovodnih i kanalizacijskih sustava u Yangonu, glavnome gradu i gospodarskom središtu koje je vlada predugo zanemarivala. "Mianmar nas dočekuje raširenih ruku i moli za pomoć", kaže Ichiro Maruyama, voditelj misije pri Japanskom veleposlanstvu u Yangonu. Predsjednik U Thein Sein Japancima je prepustio ključne sektore obnove svoje zemlje. Osim preuređenja Yangona, jedan će japanski konzorcij sagraditi veliku industrijsku zonu i satelit u predgrađu grada. "zapanjilo me koliko su Japanci u sve uključeni i kako su spremno ovamo došli", kaže Sean Turnell, stručnjak za mianmarsko gospodarstvo pri Sveučilištu Macquarie u Sydneyju.

Kad je za te projekte odabrao Japan, Mianmar se odmaknuo od Kine, koja je u posljednjih nekoliko godina najviše ulagala u tu zemlju, pa se Mianmar pretvorio u bojno polje dvaju azijskih gospodarskih titana, Kine i Japana. "Natječu se za prednost i utjecaj u Aziji", kaže Turnell. Japan želi iskoristiti jeftinu mianmarsku radnu snagu te proširiti svoju složenu mrežu tvornica na regiju koja se prostire između Tajlanda i Indokine. Kina se više usmjerila na iskorištavanje ovdašnjih prirodnih resursa te na proizvodnju struje u hidroelektranama. Zbog dojma da Kina Mianmaru krade te resurse došlo je do prosvjeda protiv rudnika bakra u blizini grada Monywe te do obustave rada hidroelektrane Myitsone. Japanska vlada Mianmaru planira pozajmiti novac za projekte putem kredita uz kamatnu stopu manju od 1 posto, koji će otplaćivati u sljedećih pedeset godina s time da prvih deset godina ne mora ništa otplatiti. Yohei Sasakawa, predjednik Uprave Zaklade Nippon, japanske humanitarne organizacije koja pomaže dijelovima Mianmara u kojima žive siromašne etničke manjine, kaže da je vlada itekako svjesna da narod želi vidjeti "demokratsku korist", a u to se ubraja i opipljiv napredak od tranzicije od vojne vlasti.

Japanski se ulagači izrazito trude. Veći dio gradske infrastrukture izgrađen je tijekom vremena kad je zemlja bila britanska kolonija, što nije još od 1948. godine. Pruge sagrađene u doba britanske vlasti trunu, a zastarjeli kanalizacijski sustav pokriva tek središnji dio grada. Infrastruktura se uglavnom održava privremenim popravcima. Japanska vlada također proučava planove gradnje sustava masovnog prijevoza, rehabilitacije četiriju elektrana iz kojih se Yangon napaja strujom te šest sidrišta u luci u blizini Yangona koja bi poslužila u projektu u Thilawi. Iako je japanski interes u Mianmaru dijelom strateški, neki stariji Japanci smatraju da će se ovaj način učvrstiti dugotrajni odnosi tih dviju zemalja. Tijekom japanske okupacije tadašnje Burme tijekom Drugog svjetskog rata situacija je bila brutalna. Sasakawa kaže da za njega pomaganje Mianmaru ima i osobnu notu. Sjeća se kako je tijekom teških godina nakon Drugog svjetskog rata jeo rižu koja se dopremala iz Burme. "Jako kasnimo u ispunjenju svoje obveze prema njima", kaže.

Thomas Fuller

Komentirajte prvi

New Report

Close