Svakodnevica bez žvakaćih guma, danas je gotovo nezamisliva. Iako navika žvakanja potječe od starih Grka i indijanskih plemena, za razvoj samog proizvoda i plasiranje kuture žvakanja ipak su odgovorni Amerikanci. Toliko su se posvetili toj, uz čokoladu najkonzumiranijoj poslastici, da danas imaju oko dvadesetak proizvođača guma za žvakanje od kojih su vodeći Wrigley i Hershey.

U svjetskim razmjerima multinacionalna kompanija Wrigley prevladava na tržištu sa udjelom od 35 posto, uz britansku kompanija Cadbury koja na svjetskom tržištu ima udio od 26 posto. Iako amerikanci imaju veliki udio u proizvodnji, prema podacima International Chewing Gum Association, Turska je prva zemlja u proizvodnji, sa 60 proizvođača. Od ukupne vrijednosti svjetske industrije koja iznosi 19 milijardi dolara, američka industrija iznosi svega 3 milijarde dolara. Danas se proizvode žvakaće gume u raznim oblicima i okusima, koje imaju širok spektar namjene. Najpopularniji okusi su metvica, paprena metvica i cimet. Prva komercijalna žvakaća guma na tržištu se pojavila 1850. godine kada je Johna Bacona Curtisa, iz Mainea napravio proizvod od soka omorike pod nazivom “State of Maine Pure Spruce Gum”. Proizvodio ga je u kuhinji svoje supruge. U kuhinjskim je loncima iskuhavao smolasti sok, potom ga izlijevao u hladnu vodu, kako bi se sok stvrdnuo. Prodaja proizvoda mu baš nije dobro išla, jer ljudi nisu znali čemu točno proizvod služi. Kad je svom proizvodu dodao parafin i šećer, Curtisova je žvakaća postala puno popularnija. Žvakaću gumu, međutim, prvi je patentirao William Finley Semple 1869. godine, kao “žvakaću od gume i drugih sastojaka,” ali njegov proizvod nikad nije dospio na tržište. Iste je godne Thomas Adanms uz pomoć meksičkog generala Antonija Lópeza de Santa Annu, započeo sa svojim eksperimentima, koji su mu omogućili da napravi prvi stroj za proizvodnju zvakaćih guma. 1888. godine, Adamsova žvakaća, pod imenom Tutti-Frutti, postala je prva žvakaća guma koja se prodavala u automatima postavljenima na jednoj postaji podzemne željeznice u New Yorku. Stari su Grci žvakali aromatičnu smolu mastiksa, mrtvice, zimzelenog sredozemnog grma. Indijanski su narodi, tisućama godina žvakali gusti gumasti sok ploda tropske biljke sapodilla, kuhani sok svilenice, korijen sladića ili bijelog sljeza. To su radili kako bi zavarali glad ili žeđ, te zbog zubne higijene, za osvježenje usta i daha. Danas se liječnici još uvijek nemogu usuglasiti da li je žvakaća guma dobra ili štetna za zdravlje ljudskog organizma. Često se koristi u “terapijake” svrhe kod mršavljenja i prestanka pušenja. Mnogi stomatolozi smatraju kako žvakaće gume koje ne sadržavaju šećer mogu biti korisne za održavanje oralne higijene i smanjenje mogućnosti dobivanja karijesa.

Inspiracija za umjetnost
Iako je žvakaća guma namijenjena žvakanju, talijanski umjetnik Maurizio Savini od žvakaćih je guma napravio kreacije bika, vuka, medvjeda i čovjeka u stvarnoj veličini. Savini je jedini umjetnik na svijetu koji koristi žvakaću gumu kao materijal u umjetnosti. Skulpture je oblikovao tako da je zagrijavao žvakaću, rezbario je nožićem i na kraju skulpturu učvrstio drugim sredstvima. – Mnogi me pitaju zašto sam za materijal izabrao baš žvakaću gumu. To je zato jer je to nevjerojatan materijal i dosadilo mi je raditi s tradicionalnim – rekao je Savini koji je svaku kreaciju prodao za oko 305.000 kuna. Američki New York Sun, 1890. godine pisao je: “Navika se u New Yorku tako proširila da je nemoguće ne sresti ženu ili muškaraca koji nisu postali žrtve aktivnosti žvakanja, u kazalištu, u crkvi, u tramvaju, na ulici… i to unatoč svima dobro poznatoj činjenici da je žvakanje, u biti, vulgaran užitak, naročito u javnosti. Otkriva loše manire, oduzima na dostojanstvu onih koji prakticiraju naviku žvakanja.” No, čini se kako su se društvena pravila u pogledu žvakanja donekle promijenila ili u najmanju ruku prilagodila tržištu koje zapravo danas diktira pravila. Žvakanje žvakaćih guma postala je svakodnevna pojava, a posljedice vulgarnog užitka vidljive su na svakom koraku.

Napast za spomenike
Grčka je zabranila turistima upotrebu žvakaćih guma u blizini dijelova grčke Akropole, nakon što je prije dvije godine uklonjeno čak 27 kilograma zalijepljenih žvakaćih guma sa kazališta Heroda Atičkog. Grad Singapur, išao je čak toliko daleko, da je zakonom zabranio prodaju i uporabu guma za žvakanje, te se one mogu nabaviti jedino na recept, u terapeutske svrhe. Jedno od najčudnijih zanimanja u Americi, svakako je zanimanje profesionalnog čistaća žvakaćih guma. No, nakon objavljenog istraživanja znanstvenika na sveučilištu u Bristolu, to bi zanimanje moglo biti ukinuto. Naime, znanstvenici su u sintetičke gume za žvakanje dodali polimer koji omogućava ne ljepljenje guma za žvakanje i njihovo lagano skidanje sa površina.Kad je za vrijeme Drugog svjetskog rata žvakaća guma bila dodana vojničkim obrocima, 150 milijardi guma za žvakanje obišlo je svijet. Američki su vojnici žvakaće davali na dar ljudima u Europi, Aziji i Africi. Po završetku Drugog svjetskog rata, kemičari su naučili kako chicle, tvar koja je bila osnovna podloga gume za žvakanje, zamijeniti sintetičkim polimerima. Sve ostalo u proizvodnji žvakaćih guma do danas je ostalo manje-više isto.

Hrvatska iskustva

Trošak od tri milijuna kuna
Prije nešto više od dvadesetak godina, Hrvati su brendirane žvakaće gume nabavljali u popularnim kupnjama u koje su odlazili u susjedne europske zemlje. Danas je uvoz stranih žvakaćih guma u Hrvatskoj znatno veći od izvoza. Najveća količina te poslastice izvozi se u Bosnu i Hercegovinu, a najveći proizvođač u hrvatskoj je Kraš. Guma za žvakanje Orbit, koju proizvodi američka tvrtka Wrigley, najzastupljenija je žvakaća guma na hrvatskom tržištu. Grad Zagreb godišnje troši 3 milijuna kuna na čišćenje od zalijepljenih žvaka.

Kvaliteta i rekordi

Natjecanje u puhanju balona
Kad se 1928. godine proizvedena žvakaća guma Double Bubble, bila je to prava senzacija. Ta je žvakaća guma bila kvalitetno napravljena i žvakaći su mogli lako puhati balone. Ubrzo nakon što je izašla na tržište, započela su natjecanja u puhanju balona. Dvadesetog srpnja 1994. godine oboren je Guinessov rekord u puhanju balona. Najveći je balon napravila Susan Montgomery Williams, iz Fresna, u Kaliforniji. Balon iz žvakaće gume koji je Williams uspjela napuhati, bio je promjera nešto manjeg od 58 i pol centimetara.