Svugdje u svijetu gdje postoji legalno kockanje i klađenje organizatori žive u Eldoradu. Ni zakonska zabrana i prijetnja zatvorom, tamo gdje su na snazi, ne sprečavaju poduzetne da zarađuju za neutaživoj potrebi velikog broja ljudi za rizikom i neizvjesnosti, koje su ključan element privlačnosti kockanja. Vrsta igara ima bezbroj, od klađenja na ishode sportskih natjecanja, lutrije, binga, preko ruleta, slot mašina, kartanja do telefonskih nagradnih igara kod kojih stotine natjecatelja uzalud zovu (i plaćaju pozive) da bi jedan dobio priliku odgovoriti na pitanje. Razumije se da ulaganje u dionice i burzovne špekulacije također posjeduju elemente kockanja tako da je i na njih moguće “navući se”. Za većinu sudionika igara na sreću kockanje je oblik bezazlene zabave. Međutim, za četiri do šest posto igrača ovisnost o toj aktivnost poprima razmjere ozbiljne bolesti, koja prijeti svakom aspektu njihova života. Procjene govore da jedan od 20 odraslih koji se upuste u bilo koju hazardnu igru iskusi ozbiljne probleme s kockanjem. Oni mogu biti znatan dug, gubitak zaposlenja, obiteljska kriza, kriminalna aktivnost, anksioznost, depresija ili samoubojstvo. Kockanje koje dovede do takvih posljedica stručno se naziva patološkim ili problematičnim.

Negiranje bolesti
Većina patoloških kockara ne priznaje da je bolesna, smatrajući da je takva odrednica sramotna i ponižavajuća. Opravdanja i izlike koje ovisnici o kocki navode za svoje stanje su legendarni. Nevjerojatno je koliko su se samo u stanju zavaravati. Možda bi im bilo lakše kad bi znali da ih medicina ne smatra luđacima ni budalama, nego žrtvama zdravstvenog problema nad kojim nemaju izravnog utjecaja. Koja je razlika između bezopasnog i patološkog kockanja? Jednostavno, zdrav kockar zna kada treba stati i sposoban je to učiniti. Patološki kockar može ili ne mora prepoznati kritičan trenutak, ali nema snage se zaustaviti. Sprečava ga duševna bol koja se javlja kad god se pokuša zaustaviti. Duševna bol koja pogađa kockara kad apstinira ključ je za razumijevanje te, kao i bilo koje druge ovisnosti. “Užitak koji donosi uzbuđenje, iščekivanje, neizvjesnost i rizik obično je prisutan samo na početku kockarske karijere”, opisuje tu bolest austrijski psihijatar Anton Gasselich. “Kako ovisnost napreduje, užitak kockanja postaje sve slabiji, a apstinencijska kriza sve jača. Kad ovisnička bolest dosegne kritičnu točku, osoba se upušta u kockanje ne zato da bi doživjela ushićenje kakvo je upoznala u početku, nego da bi na trenutak ublažila patnju.” Patološko kockanje je progresivna bolest koja upropaštava kockara, a često i ljude iz njegove bliže okoline. Psihijatrija bolest definira kao nedostatak kontrole impulsa, a većina profesionalaca smatra da nije psihotičnog karaktera jer je ne obilježava istinska prisila za izvođenje određene radnje. Naime, patološki bi kockar mogao privesti svoju aktivnost kraju kad bi bio voljan pretrpjeti apstinencijsku krizu. Međutim, u pravilu bira liniju manjeg otpora i svoju patnju “liječi” daljnjim kockanjem. Patološko je kockanje skrivena bolest utoliko što ju je nemoguće uočiti jednostavnim pogledom na osobu. Ne može se otkriti jednostavnom analizom krvi ili mokraće. Međutim, kockarska ovisnost ima biološku podlogu, a istraživanja pokazuju abnormalnosti u funkciji mozga kod osoba sa sklonošću toj, kao i drugim ovisnostima.

Poremećena kemija mozga
Među fiziološkim procesima koji donose predispoziciju za kockarku ovisnost su smanjena aktivnost noradrenalina i serotonina, dva neuroprijenosnika ključna za raspoloženje. Opaženo je i lučenje visokih količina hormona ugode dopamina pod utjecajem jakih vanjskih podražaja i brzo opadanje dopamina u odsustvu takvih podražaja, kao što je kockarsko riskiranje. Činjenica da postoje fiziološki procesi koji potiču na kockanje i otežavaju odvikavanje od njega ne može poslužiti kao izlika kockarima jer oni i u najtežoj krizi imaju mogućnost donijeti ispravnu odluku, ali je ne donose jer im je tako u tom trenutku udobnije. Terapije za kockarsku ovisnost obuhvaćaju psihofarmake i psihoterapiju. Povoljno je ako pacijent pritom može računati na podršku okoline, međutim ona često izostaje obično zato što je kockar kompromitirao svoje bliske odnose zapostavljanjem i zaduživanjem. Najteže je privoljeti kockara da prihvati liječenje ili da uopće dođe do zaključka da ima problem. Antidepresivi, lijekovi koji ne izazivaju ovisnost ni naviku, korisni su utoliko što ispravljaju neurokemijske anomalije u mozgu, ublažavaju duševnu bol i donose osjećaj spokoja. Ti su lijekovi ključni za suzbijanje apstinencijske krize i omogućavanje opsesivnom kockaru da se drži podalje od kockarnica i kladionica. Lijekovi za smirenje iz klase benzodiazepina također se mogu primijeniti, ali samo kratkotrajno u stanjima osobito izražene tjeskobe, uzrujanosti i napetosti. Psihoterapija mora pružiti ohrabrenje i podršku dok lijekovi ne počnu djelovati, a određene tehnike mogu pomoći i kod promjene negativnog načina razmišljanja. Na nesreću, osobi koja je zbog patološkog kockanja ušla u žrvanj zelenaša, izgubila imovinu ili ušla u sukob sa zakonom liječničke intervencije mogu doći prekasno.

Kako prepoznati kockara

1 Prekomjerna uporaba telefona. Moglo bi biti riječi o zvanju kladioničara, burzovnog mešetara, bankara ili lihvara radi pribavljanja kredita.

2 Korištenje službenih vozila za odlazak na trkališta, kasina ili kladionice. Parkirališne karte blizu takvih lokacija mogu upaliti alarmnu svjetiljku.

3 Kašnjenje na posao. To potencijalno signalizira kasnonoćno kartanje, posjete kockarnicama ili poremećaje spavanja zbog tjeskobe ili depresije.

4 Izbivanje s posla više dana u tjednu na nekoliko sati, obično poslije ručka.

5 Uzimanje slobodnih dana unutar tjedna svojstveno je kockarima koji prave izlete na kockarske lokacije.

6 Neuobičajeno česti odlasci na bolovanje, bilo zbog tjeskobe i depresije, ili kao pokriće za kockarske aktivnosti.

7 Odbijanje odlaska na godišnji zbog opsjednutosti vraćanjem dugova ili nastavkom plaćanja sve viših uloga.

8 Oscilacije u kvaliteti rada koje mogu biti posljedice uspona i padova u raspoloženju pod utjecajem kockarskih uspjeha ili poraza.

9 Sve češće posuđivanje novca od suradnika ili pogoršanje odnosa s kolegama kojima ne uspijeva na vrijeme vratiti posuđeno.