Model koji hvali Europa u Njemačkoj više ne radi

EPA EPA

Suradnja tvrtki, vlade i sindikata koja je spasila njemačko gospodarstvo danas daleko od idealne.

Njemački sindikati sve češće gube svoje članstvo, a sve je manje i nekada popularnih radničkih vijeća u njemačkim kompanijama, piše britanski The Economist.

Iako u Njemačkoj radnici kojih u bilo kojoj kompaniji ima više od pet imaju pravo na osnivanje radničkog vijeća u 2011. godini radnička vijeća imalo je svega 12,5 posto tvrtki, godinu ranije bilo ih je u 13,4 posto tvrtki. Također svega 659 njemačkih tvrtki u svojim upravnim odborima ima zastupnike radnika čak oko 100 tvrtki manje nego godinu ranije, iako zakon to i dalje dopušta. Njemačko tržište rada se mijenja, a nove trendove čini se da bolje rpate posldavci nego sindikati, piše The Economist. Ono što se do nedavno i na razini Europske unije smatralo dobrim radnim zakonodavstvom u Njemačkoj više ne funkcionira. Naime, u razdoblju od 2008. do 2009. godine u Njemačkoj je postignut konsenzus između politike, vlasnika tvrtki i sindikata koji je podržao uvođenje skraćenog radnog vremena, smanjenje broja praznika i godišnjih odmora kao i smanjenje niz drugih radničkih prava, a sve s ciljem očuvanja radnih mjesta .

Takva politika odnosa prema radničkim pravima omogućila je Njemačkoj da zadrži visoku zaposlenost, a po izlasku iz recesije i obrazovanu i visokokvalificiranu radnu snagu. Model je to koji i Europska komisija često zaziva kao pravi put za sve članice Europske unije, ali i  model koji se provodio i 90-ih godina pod imenom “Mitbestimmung” i tada nailazio na veliki otpor upravo među sindikatima. Danas mnoge tvrtke u Njemačkoj smatraju kako je model odnosa prema radničkim pravima i sindikatima opet stigao do točke preokreta, piše The Economist.

Tvrtke tako polako, a s cilje zadržavanja fleksibilnosti i cijene rada, mijenjaju pravila odnosa prema radnicima. Najnoviji primjer tome je slučaj njemačkog Amazona koji zbog niskih plaća često proziva sindikat zaposlenih u njemačkoj trgovini Ver.di. Prozivke sindikata kao ni pokušaj organizacije štrajka nisu uspjele jer Amazon rijetko zapošljava za stalno pa ni ti radnici ne ostavaruju pravo na učlanjenje u sindikat.

Inače, se sindikati u Njemačkoj sve teže bore za radnička prava, a zadržavanje minimalnih iznosa plaća i povećanje broja članstva najveće su boljke. Gubitak članstva vezan je uz stare sindikate i tešku industriju koji članstvo gube jer kompanije u sektoru, kojih je sve manje i koje su izrazito pogođene gospodarskom krizom, režu broj zaposlenih.

Minimalne plaće pak su problem jer kompanije sve češće daju ugovore na određeno vrijeme i prilagođavaju broj radnih sati svojim potrebama te tako radnike plaćaju prema učinku, a ne satu. Kako zaključuje The Economist dodatno je ironija u činjenici kako su njemački model zazivali čak i preko Atlantika. Sindikati u Sjedinjenim Američkim Državama tražili su primjenu njemačkog modela u Volkswagenovoj tvornici u Tenneseeju, dok istovremeno njemački poslodavci polako model radničkih prava prilagođavaju upravo po uzoru na SAD.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!
Pregled dana
Pogledaj sve