Francuski mediji uglavnom se slažu u jednoj procjeni: rekonstrukcija francuske vlade posljednja je šansa predsjedniku Francoisu Hollandeu da spasi svoj petogodišnji mandat jer broj njegovih oponenata svaki dan raste.

Dan nakon što je premijer Manuel Valls podnio ostavku zbog otvorenih kritika svojih ljevičarskih ministara prema ekonomskoj politici predsjednika i vlade, cijela Francuska očekuje imenovanje novih članova vlade koje će predložiti premijer u ostavci. Ostavka je uslijedila samo dan nakon što je ministar gospodarstva Arnaud Montebourg pozvao na novu gospodarsku politiku i doveo u pitanje nešto što je nazvao "njemačkom opsjednutošću" proračunskom strogoćom i zatražio potpuno novi smjer ekomomske politike. Prošli je mjesec izazvao pozornost u EU nakon što je pozvao Europsku središnju banku na kupnju obveznica i slabljenje eura kako bi se ojačao ekonomski rast. Podršku mu je dao i ministar obrazovanja Benoit Hamon.

Hollandeu se takve otvorene kritike njegove zamisli nisu nimalo svidjele te će sada, kako su izjavili u francuskoj vladi, vlast preuzeti vlada koja će se ponašati u skladu "sa smjerom zemlje koji je odredio predsjednik". U Francuskoj vlada polupredsjednički sustav po kojemu je je izvršna vlast podijeljena između premijera i predsjednika, s tim da predsjednik ima veće ovlasti u odnosu premijera kojega imenuje. Sličan je sustav vladao u Hrvatskoj 90-ih, kad je izvršnom vlašću čvrsto upravljao tadašnji predsjednik Franjo Tuđman. Hollandeu je ova kriza vlade ponajmanje trebala u trenucima kada ima najnižu podršku građana otkako je došao na vlast. Prema posljednjem istraživanju, Hollandea podržava tek 17 posto građana koji se suočavaju s rekordno visokom stopom nezaposlenosti. Mediji, bez obzira na njihov ideološki predznak, ocjenjuju da Hollande postaje sve više izoliran na političkoj pozornici, a za savršenu ilustraciju njegove sadašnje pozicije dobro su im došle i fotografije pokislog predsjednika tijekom govora na proslavi 70. obljetnice  oslobađanja Pariza od nacističke okupacije koju je pokvario snažan pljusak.

Hollande je na proslavi pokušao jakim riječima usporediti tadašnju i današnju Francusku, kao zemlje u propadanju koje su našle način da se ponovno uzdignu. Ministri ljevice u sada već bivšoj vladi, predvođeni Montebourgom koji je svojim izjavama destabilizirao vladu, ne vjeruju u oporavak Francuske i njezino ponovno uzdizanje na temelju štednje i "stezanju remena", kako je to svojedobno najavio danas pritvoreni hrvatski bivši premijer Ivo Sanader. Hollande bi možda bio manje nepopularan da na predsjedničkim izborima nije pobijedio kao socijalist koji se konzervativnom protukandidatu i dotadašnjem predsjedniku Nicolasu Sarkozyju nije suprostavio idejama o oponiranju Berlinu i prestanku politike štednje koju Njemačka nameće ostalim članicama Europske unije. Sarkozy je bio gorljivi pristalica mjera štednje, dok je Hollande bio protiv njih, čime je privukao veći broj birača na svoju stranu.

Čim je zasjeo za fotelju u Elizejskoj palači, Hollande je naglo zaboravio na predizborna obećanja i počeo provoditi politiku štednje koju je počeo Sarkozy, što je razočaralo mnoge njegove birače. Posljednji tektonski pormećaji u vladi pokazuju da manje razočarani nisu ni pojedini ministri koji prpadaju lijevom političkom spektru. Slična razočaranja osjetili su i birači niza zemalja EU u kojima je pobijedila nominalna ljevica koja provodi jednaku politiku štednje i "strukturnih reformi" kao i desnica. Zato i ne čudi popularnost novih političkih pokreta i stranaka koji popunjavaju mjesta koja su do jučer zauzimale vodeće stranke koje se jedna od druge ideološki gotovo ne razlikuju. Usto, ni Europska komisija nije bila pretjerano revna u provedbi demokratskih procedura, pa je na oltaru ekonomske efikasnosti žrtvovala demokratski legitimitet, postavljajući na mjesta predsjednika vlada Grčke i Italije ljude koji prije toga nisu prošle demokratski test na parlamentarnim izborima, nego pukom aklamacijom parlamenata nakon što ih je EK nametnula.

Sve je to mnogima bio znak da Unijom vladaju interesni krugovi povezani s moćnim financijskim institucijama, a u Francuskoj su ti interesi personificirani u liku njemačke politike, odnosno kancelarke Angele Merkel. Ona se ponedjeljak u Španjolskoj zajedno s tamošnjim premijerom Marianom Rajoyom zauzela za nastavak strukturnih reformi i politike štednje u Europi. "Apsolutno vjerujem u spremnost premijera Manuela Vallsa jer mi je on kazao da će provesti reforme i nastaviti raditi kako bi mogao ispuniti svoje obveze prema Europi", poručila je Merkel političko novom starom premijeru zemlje koja je jedina dovoljno moćna za suprotstaviti se Njemačkoj. Dvije zemlje koje nazivaju kralježnicom EU često imaju različite poglede na zajedničke politike, ali je činjenica da je Njemačka gospodarski uspješnija i utjecajnija, pa francuski premijer ima vrlo težak zadatak da, osim među vlastitim socijalnim partnerima, ravnotežu mora držati i s Njemačkom.

Ta zemlja se, međutim, i sama suočava s usporavanjem gospodarstva, a mnogim kritičarima nije ni čudno da se najsnažnije europsko gospodarstvo hladi. Kad je  euro kao zajednička valuta uveden u 12 zemalja 1999., isprva su mu se više opirali njemački nego francuski političari. Francuzi su mislili da bi im zajednička valuta mogla pomoći u izvozu, dok Nijemci u to nisu bili sigurni. Stvarnost je pokazala da euro više pogoduje njemačkom izvozu. Kad bi se na graf stavili u odnos njemački izvozni prihodi s trgovinskim deficitima tzv. perifernih zemalja, dobila bi se potpuno zrcalna linija: dok je njemački trgovinski suficit rastao, deficit perifernih zemalja se produbljivao. Razlog je u euru i vezivanju cijene duga cijele eurozone s njemačkim jeftinim obveznicama. Zemlje periferije jeftino su se zaduživale i kupovale njemačku robu, sve dok iz SAD-a nije stigla kriza, a Grčka otišla u bankrot, koji je zaprijetio Portugalu, Španjolskoj, a sada i Italiji, koja se također opire mjerama štednje. Mnogi će reći da Njemačka inzistiranjem na štednji pila granu na kojoj sjedi, a iz francuske perspektive, ljestve njemačkim konzervativnim političarima drži francuski predsjednik koji je biračima, a onda i svojoj Socijalističkoj stranci, prethodno obećao drukčiju politiku.

Pripreme za izbore

Montebourg istakao kandidaturu

Neki politički analitičari kadri su zaključiti da je ministar gospodarstva Arnaud Montebourg svojim neslaganjem s politikom štednje predsjednika Francoisa Hollandea istakao svoju kandidaturu za predsjedničke izbore 2017. godine. Naime, i sama EK nedavno je zaključila da politika štednje ipak škodi oporavku i da je treba fleksibilizirati pa Montebourg nije rekao ništa novo, nego se glasnom kritikom htio distancirati od štednji sklonog i nepopularnog Hollandea kako bi na sljedećim izborima predstavio kao kvalitetnija zamjena.