Unatoč tome što bi izbori za Europski parlament po prvi put trebali iznjedriti i novog šefa Europske komisije, predizborne ankete ukazuju kako se vodi mrtva trka između kandidata lijevog i desnog centra, Martina Schulza i Jeana-Claudea Junckera.

Ankete pokazuju kako ni jedna od tih, vodećih grupacija ne može na izborima steći natpolovičnu većinu pa je izgledno kako će upravo one biti prisiljene na koaliciju, poput one koja trenutno vodi Njemačku. Doduše, postoji mala šansa da bi pučani (EPP) možda uspjeli sklepati koaliciju s konzervativcima i liberalima, no šanse za to vrlo su tanke.  No s obzirom na sve naglašeniji trend osipanja glasova birača lijevog (PES), ali i desnog centra, moguće je da će im u konačnici trebati još jedan koalicijski partner za stabilnu većinu.Inače, upravo osipanje glasača tih dviju najvećih stranaka, kao i očekivani rast broja zastupnika koji ne pripadaju niti jednoj od političkih grupacija u Europskom parlamentu jedna je od glavnih karakteristika ovih izbora.

Tako je prema posljednjoj anketi koju je objavio Europski parlament čak 105 novih europarlamentaraca  ne pripada niti jednom od dosadašnjih političkih tabora. Moguće je tako da će nakon izbora nastati i nove političke grupe u EP-u, naravno ako udovolje propisanom zahtjevu da imaju najmanje 25 zastupnika iz barem sedam država članica EU. Ipak, u novom sazivu parlamenta sigurno će biti i stranaka za koje je teško procijeniti kojoj grupaciji bi se mogle pridružiti poput primjerice talijanskog Pokreta pet zvijezdi, koji prema posljednjim anketama uživa podršku gotovo 22% Talijana. Osim toga, izbori za Europski parlament mogli bi lako podbaciti i po pitanju odziva glasača, što smo svjedočili i pri izboru 12 hrvatskih europarlamentaraca, kojih će, uzgred, u novom sazivu biti 11.

Naime, dok su u Europskom parlamentu nadali da će nove ovlasti koje je dobila ta institucija Lisabonskim ugovorom uspjeti osnažiti svoj legitimitet boljim odzivom, ali i personaliziranijom kampanjom, odnosno isticanjem kandidata svake političke grupe za predsjednika EK i koja bi trebala biti zanimljivija biračima, vrlo je upitno hoće li tako biti. Jer i velik broj "neopredjeljenih" zastupnika ukazuje na to kako će izbori više biti tribina za iskazivanje stava prema političarima koje vode nacionalne vlade. 

Tko se natječe za novog predsjednika europske komisije?

Jean-Claude Juncker, EPP

• bivši premijer Luksemburga
• bivši šef eurogrupe
• zagovornik federalizma

Posljednji kandidat koji je objavio da se natječe za poziciju šefa Europske komisije prilikom svoje nominacije poručio je kako je alergičan na podjele unutar EU između sjevera i juga. Unatoč tome što je kandidat Pučana, Junckera bije glas da je najveći živući kršćanski socijaldemokrat. Zagovornik je usporavanja proširivanja Europske unije i njezine konsolidacije. S obzirom na to da je bio na čelu luksemburške vlade, ali i eurogrupe ima možda i najbolji političko diplomatski pedigre kao potencijalan nasljednik Barrosa. Prednost mu je što i dolazi iz manje članice EU, pa nitko ne bi njegov izbor doživio kao prijetnju.

Martin Schulz, PES

• predsjednik EP
• bivši čelnik socijaldemokrata
• želi bolju integraciju eurozone

Jedan od favorita za novog šefa europske vlade, radio je u knjižari do 1994. godine. Herr Schultz, osim materinjeg njemačkog, tečno govori nizozemski, francuski engleski i talijanski jezik. Njemačkim socijaldemokratima se pridružio s 19 godina, a u 31. je izabran za gradonačelnika Würselena. U europarlament je izabran 1994. i od tada se postojano uspinje hijerarhijskom ljestvicom te institucije. U posljednjem sazivu EP-a bio je na njegovu čelu, što mu i odmaže u kampanji za novog šefa EK, jer mu se spotiče da poziciju koristi za svoju promociju. Okosnica programa mu je otvaranje novih radnih mjesta u EU.

Alexis Tsipras, ELP

• čelnik grčke opozicije
• protivnik mjera štednje
• protivnik neoliberalizma

Rođen je 1974. i kada je s 33 godine izabran za čelnika Synaspismosa, najveće stranke unutar koalicije SYRIZA bio je najmlađi čelnik političke stranke u Grčkoj izabran u parlament. Još na studiju za inženjera prometnuo se u istaknutog lijevog studentskog aktivistu. Iako tvrdi da su mu stavovi omekšali u odnosu na one iz mladosti i dalje je žestok kritičar kako kaže antidemokratskog neoliberalizma i moći oligarhije". Vjeruje u povlačenje iz NATO-a i uvođenje poreza od 75 posto bogatima, kao i u nacionalizaciju javnih službi uključujući i banke. Unatoč kritiziranju politike EU nije tipični euroskeptik i želi da Grčka ostane u eurozoni.

Guy Verhofstadt, ALDE

• čelnik liberala u EP
• bivši belgijski premijer
• zagovornik federalizma

Okosnica kampanje bit će mu promocija federalizma začinjena napadanjem euroskepticizma. Svoju kandidaturu je ojačao time što pred birače izlazi s Olijem Rehnom koji je istaknut kao potencijalni potpredsjednik EK. Verhofstadt se u biti treći put natječe za mjesto predsjednika EK, a u prijašnjim nominacijama njegovo je ime bilo odbijano jer se previše zalagao za viziju EU kao federacije. Dok je bio zamjenik belgijskog premijera 1985. zvali su ga "Baby Thatcher" zbog njegovih godina i ideologije slobodnog tržišta. S godinama se svrstao u centar i jedan je od najglasnijih zagovornika Sjedinjenih Europskih Država.

José Bové, Zeleni

• zatvaran zbog aktivizma
• protivnik GMO-a
• traži uređeniju globalizaciju

Europska stranka zelenih odlučila se na pomalo neuobičajen izbor kandidata za predsjednika EK, pa ih nudi čak dvoje. Iako nikome nije jasno kako bi u praksi, ako pobijede, izgledalo njihovo predsjedanje EK, Zeleni poručuju kako su se na taj potez odlučili kako bi poštovali jednaku zastupljenost spolova. Prvi dio ovog tandema je Francuz i poljoprivrednik José Bové, žestok protivnik GMO-a. Svoju aktivističku karijeru počeo je zaustavljanjem širenja francuske vojne baze u Larzacu. No planetarnu slavu stekao je kada se 1999. priključio aktivistima koji su demolirali napola dovršeni restoran McDonaldsa.

Ska Keller, Zeleni

• za jednakost sjevera i juga
• brani prava imigranata
• bivša glasnogovornica FYEG-a

Izabrana je u Europski parlament 2009. kada je imala 27 godina. Za razliku od Bovéa, koji zagovara direktnu akciju, ona je gotovo njegov antipol unutar Zelenih. Njemica Keller preferira raditi unutar pravila kroz dijalog i izbore. Za razliku od Bovéa, koji je odustao od fakulteta i pridružio se zadružnoj farmi u Pirinejima, Keller je na Berlinskom sveučilištu diplomirala islamske i židovske studije te turkologiju. Osim što je jedina žena u utrci za čelnu poziciju u EK, Keller je ujedno i najmlađa. No procjenjuje se da je pred njom još mnogo utakmica kako bi se prometnula ispred svog agresivnog francuskog kolege.