Europa ne želi konjetinu iz SAD-a

Autor: The New York Times , 24. prosinac 2012. u 18:30
Godišnje se u Francuskoj konzumira oko 27.000 metričkih tona konjetine

Kod trkaćih konja u SAD-u otkriveni tragovi dopinga.

Desetljećima su se američki konji, uglavnom umirovljeni ili oštećeni trkaći konji, prevozili u Kanadu i Meksiko, gdje se konji smiju klati, a potom se njihovo meso obrađivalo i prodavalo u Europu i druge dijelove svijeta.

Međutim, kasnije su američke agencije za kvalitetu hrane obavijestile meksičke i kanadske klaonice da je meso američkih trkaćih konja vjerojatno pretoksično za sigurnu konzumaciju jer su konji dugotrajno tretirani lijekovima. Unatoč činjenici da trkaći konji čine tek manji dio trgovine konjetinom, europski su dužnosnici preporučili da bi trebalo pratiti zdravstveno stanje konja koji će završiti u klaonici te da bi ih možda trebalo držati u tovilištu ili nekom drugom izoliranom području šest mjeseci prije klanja. U listopadu je Stephan Giguere, glavni direktor vodeće klaonice u Quebecu, odbio nekoliko kamiona punih konja iz Sjedinjenih Američkih Država jer se njegovi kupci boje potencijalnog dopinga. Giguere kaže da je svojim kupcima savjetovao da se klone američkih trkaćih konja. "Ne želimo ih", rekao je. "Prevelik je to rizik." Ovi događaji samo su još jedna naznaka problematičnog stanja u koje je zapalo američko utrkivanje konja te problema s dopingiranjem konja. Neki istaknuti treneri kažnjeni su zbog korištenja zakonitih i nezakonitih droga, a otkriva se sve više konja čije je meso zasićeno lijekovima protiv bolova. Kongres poziva na reforme, a državna nadzorna tijela uvode sve stroža pravila. No što se posve emocionalnog dojma tiče, zbrka koja je nastala na međunarodnom tržištu konjetine zadaje poseban udarac.

Prema izvješću Vladina ureda za odgovornost, samo je 2010. godine u Kanadi i Meksiku završilo 138.000 konja koji su se pretvorili u meso za europsko i druga tržišta. Organizacije koje su zabrinute za dobrobit umirovljenih trkaćih konja procjenjuju da je 10 do 15 posto konja namijenjenih za klanje sudjelovalo u utrkama u SAD-u. "Trkaći konji hodajuće su ljekarne", kaže Nicholas Dodman, veterinar Sveučilišta Tufts kraj Bostona. Ističe da je vrlo opasno "u svoj prehrambeni lanac" uključiti lijekove koji se konjima redovito daju. Konji koji se prevoze u Kanadu i Meksiko zakonski ne bi smjeli konzumirati određene lijekove šest mjeseci prije klanja, a oni koji rade na prijevozu konja za to moraju imati i potvrdu. No dužnosnici Europske komisije kažu da je te potvrde lako krivotvoriti. S obzirom na to da konjetina nije dio uobičajene prehrane Amerikanaca, Administracija za hranu i lijekove ne traži podatke o utjecaju na ljudsko zdravlje jer uzima u obzir lijekove koji se konjima zakonito daju. Glasnogovornica agencije Patricia ElHinnawy kaže da na lijekovima za konje koje je agencija odobrila stoji upozorenje "Ne davati konjima čije je meso namijenjeno ljudskoj prehrani". Istraživanje koje je New York Times proveo na američkim utrkama konja pokazalo je da je ta industrija duboko uvučena u narkotike te da je po neodgovarajućim nadzornim mjerama i stopi smrtnih ozljeda u znatno gorem stanju nego druge industrije. U nedavno promatranom razdoblju od tri godine više od 3800 konja bilo je pozitivno na narkotike.

Mnoga američka trkališta vlasnicima i trenerima ne dopuštaju sudjelovanje konja koji su namijenjeni za klanje, no takve je slučajeve teško dokazati. Međutim, u svibnju prošle godine jedna je klaonica iz Quebeca u vlasništvu tvrtke Viande Richelieu vratila Marku Wedigu bivše trkaće konje Canukija i Cactus Cafe zato što su borci protiv klanja i voditelji utrka iz Ohija i Zapadne Virginije uspjeli dokazati da su konji primali lijekove. Konjetina se smatra delikatesom u Francuskoj i drugim europskim zemljama. HenriPrevien Chaussier, pariški mesar koji prodaje konjetinu, kaže da je potražnja i dalje visoka, no da je među njegovim kupcima samo jedan restoran. Jerome Paviet, trgovac konjetinom na veliko, kaže da se svake godine u Francuskoj pojede oko 27.000 metričkih tona konjetine. Tijekom i nakon Drugog svjetskog rata liječnici su isticali konjetinu kao alternativu drugim vrstama mesa kojega je bilo malo. Giguere očekuje da će doći do potroženja nadzornih mjera vezanih za konzumaciju konjetine u Europskoj uniji. "Siguran sam da je naše meso dobro jer se jako trudimo oko njegove kvalitete, a i ova industrija ima vrlo stroge kontrolne mjere. Prije samo tri godine nije ničega bilo", kaže Guigere.

Joe Drape

Komentirajte prvi

New Report

Close