Robovski rad stranaca u Japanu

Autor: The New York Times , 15. kolovoz 2010. u 22:00

Oko 190.000 pripravnika, mladih radnika migranata iz svih dijelova Azije od kasnih tinejdžerskih do ranih tridesetih godina, rinta u tvornicama i na seoskim imanjima u Japanu. Tamo ih tobože dovode u sklopu međunarodnog programa pomoći koji je devedesetih pokrenula japanska vlada, a cilj mu je bio obučiti radnike vještinama tehničkih zanimanja.

Međutim, poznavatelji situacije tvrde da su strani pripravnici izrabljivana, jeftina radna snaga u zemlji u kojoj stanovništvo iznimno brzo stari, a stopa nataliteta je niska. Budući da ne prihvaća useljenike, Japanu prijeti opasan manjak radnika. Poslodavci su program pripravništva pod vladinim pokroviteljstvom iskoristili kao rupu u zakonu te zaposlili strane radnike. Međutim, pravno nisu zaštićeni ni u kojem pogledu, stoga uglavnom rade u nepovoljnim, čak i pogubnim uvjetima. “Čini se da je maltretiranje pripravnika raširena pojava”, tvrdi Shoichi I busuki, tokij ski stručnj ak za ljudska prava. Prema vladinim podacima, najmanje je 127 pripravnika (jedan od 2600) umrlo od 2005. godine, što je izrazito visoka stopa, uzevši u obzir da je riječ o mladim ljudima koji su za ulazak u program morali proći stroga testiranja tjelesnih sposobnosti. Ministarstvo pravosuđa ispitalo je više od 400 slučajeva zlostavljanja radnika u tvrtkama diljem Japana 2009. godine, a među slučajevima se spominje izlaganje radnika opasnim radnim uvjetima i neplaćanje zakonom određenih primanja. U srpnju su inspektori rada objavili izvještaj o tridesetjednogodišnjem Kinezu Jiangu Xiaodongu, u kojem stoji da je mladić preminuo od zatajenja srca uzrokovanog prekomjernim radom. Gotovo tri godine dvadesetosmogodišnja Catherine Lopez porijeklom iz filipinskog grada Cebua radila je na varenju 14 sati dnevno, katkad i šest dana u tjednu, u tvornici koja proizvodi dijelove za japanskoj proizvođača automobila Mazdu. Primala je tek 1574 dolara mjesečno, to jest 7,91 dolar po satu, a minimum za radnike u automobilskoj industriji u Hirošimi iznosi 8,83 dolara po satu. Catherine Lopez tvrdi da voditelji službe u tvrtki Kajiyama Tekko svakodnevno verbalno zlostavljaju njezin tim od šest pripravnika te im dovikuju da moraju učiniti što im se kaže ili “će plivati natrag do Filipina”. “Došli smo u Japan jer smo htjeli naučiti najnoviju tehnologiju”, kaže Catherine Lopez. Yukari Takise, menadžerica u tvrtki Kajiyama Tekko, opovrgava takve tvrdnje.

“Ako im se ne sviđa ovdje, neka odu kući”, dodaje.Međutim, nakon što se izvjestitelj New York Timesa raspitao o slučaju, predstavnici tvrtke Ateta Japan, koja organizira program pripravništva u Hirošimi, izjavili su da su Kajiyamu Tekko uputili da ponovno izračunaju koliku bi plaću strani radnici trebali dobivati i da radnicima odobre godišnje odmore koje nisu mogli iskoristiti. Pod pritiskom organizacija za zaštitu ljudskih prava i niza sudskih slučajeva vlada se počela baviti najgorim slučajevima zlostavljanja unutar programa. Ujedinjeni narodi pozvali su na ukidanje programa.Nakon godinu dana obuke tijekom koje dobivaju naknadu manju od minimalca, jedva dostatnu za preživljanje, pripravnici mogu dodatne dvije godine raditi za zakonski definiranu nadnicu. Međutim, nakon razgovora sa stručnjacima za radnu praksu i desetak pripravnika postalo je jasno da strani radnici rijetko kad ostvare takvu plaću. Određena plaća migrantima na papiru primamljivo zvuči. Mnogi od njih potječu iz ruralnih kineskih područja gdje osobni neto dohodak po glavi iznosi tek 750 dolara godišnje. Da bi sebi osigurali mjesto u programu, budući pripravnici plate nekoliko puta više od tog iznosa kako bi namirili naknade i depozite u lokalnim brokerskim tvrtkama, a u pojedinim slučajevima daju i kuću u zalog. Međunarodna japanska organizacija za suradnju u obuci (JITCO), koja rukovodi programom, svjesna je da su neke tvrtke zlorabile sustav koji sada propada. U pisanom odgovoru na upit iz organizacije su javili da će “pripravnicima osigurati pravnu zaštitu i da će slučajevi zloporabe biti riješeni”.U nastojanju da popravi štetne posljedice programa, vlada je, počevši od 1. srpnja, uvela minimalnu plaću i druge oblike zaštite na radu radnicima na obuci tijekom prve godine rada. Također je zabranila oduzimanje putovnica stranim radnicima. Ipak, stručnjaci tvrde da će narav programa teško promijeniti. Bitan čimbenik su i gospodarske napetosti. Naime, iako su velike tvrtke poput Toyote i Mazde dobar dio proizvodnje preselile u Kinu kako bi iskoristile jeftin rad tamošnje radne snage, manje tvrtke to nisu mogle učiniti te su i dalje pod pritiskom da moraju srezati troškove. “Da zaposle Japance, morali bi im platiti”, kaže Kimihiro Komatsu, savjetnik za rad iz Hirošime. “Pripravnici pak rade za goli minimalac. A Japan ne smije stati”, dodaje.

Hiroko Tabuchi
Jiang Yiyi i Yasuko Kamiizumi pridonijeli su izvještaju iz Tokija, a Tyler Sipe iz Hirošime

Online: Glas radnika
Videoisječak prikazuje strance koji rade u Japanu i tvrde da su zlostavljani na radnome mjestu nytimes.com/businessday

Komentari (1)
Pogledajte sve

Jednom kolonijalist-uvijek kolonijalista!

New Report

Close