Obamina sjajna, ali dosadna ideja

Autor: The New York Times , 22. srpanj 2012. u 22:00

Ovdašnja poljoprivredna zemljišta pretvorila su se u groblja kukuruza – zbog jake suše kukuruz se smežurao i osušio. A propala žetva obično znači početak gladi. No onda dolaze televizijske kamere i prenose slike pregladnjele djece u dnevne sobe Amerike i Europe. Šalju se hitne pošiljke hrane, o iznimno velikom trošku. No postoji i bolji način, a njega primjenjuju ovdje u Malaviju, na samom jugu Afrike.

Umjesto da se hrana šalje kad je već prekasno, američka humanitarna agencija USAID surađuje s lokalnim poljoprivrednicima na promicanju novih usjeva i metoda kako se poljoprivrednici uopće ne bi morali zamarati strahom od gladi.Jonas Kabudula je lokalni poljoprivrednik čiji je usjev kukuruza potpuno propao. Kaže da bi prije to značilo gladovanje za njega i njegovu obitelj. No zahvaljujući pomoći programa USAID-a, on je, kao i ostali farmeri, zasadio i čili, netradicionalnu biljku koja ne zahtijeva puno vlage i kiše. “Dok ostali usjevi propadaju, čili preživljava”, kaže mi Kabudula. Štoviše, jedna vreća čilija vrijedi kao pet vreća kukuruza, pa su on i ostali seljani uspjeli prodati taj čili i kupiti potrebnu hranu. “Da nije bilo čilija”, kaže drugi poljoprivrednik Staford Phereni, “ne bismo imali hrane”. Američki predsjednik Obama usmjerio je svu pažnju na poljoprivredu kad je riječ o humanitarnim programima u inozemstvu, no zabilježeni su miješani rezultati. Pozitivno je to što su te inicijative pametne, jeftine i imaju sposobnost transformirati društvo. Negativno je to što su dosadne. U razdoblju kada se u Americi vodi žustra politička rasprava o humanitarnoj pomoći u inozemstvu, pomoć afričkim poljoprivrednicima jednostavno ne uspijeva zadiviti ni Kongres, ni američki narod. No iako su dosadni, ovi projekti su uspješni. Trenutno se nalazim na svojem godišnjem nagradnom putovanju sa studentom, s kojim sam vidio polja koja se po prvi put navodnjavaju, a pogone ih pumpe na pedale.Neki farmeri uspijevaju si priuštiti i skuplje stvari. Evelyn Kadzamira, bosonoga poduzetnica, pohvalila nam se pumpom na benzin vrijednom 110 dolara koju je kupila uz pomoć seoske udruge za štednju i zajmove. Sada svoje usjeve navodnjava njome i planira je početi iznajmljivati. USAID ima mogućnosti pomoći tek šačici poljoprivrednika. No poljoprivredne inovacije znaju se širiti poput virusa, a upravo je tako i Evelyn započela. “Prošle godine gledali smo kako drugi navodnjavaju i imaju uspješnu žetvu, dok mi nismo, pa smo gladovali”, kaže.

“Stoga smo ove godine odlučili početi s navodnjavanjem.”Samo 3,5 posto usjeva u Africi se navodnjava, u usporedbi s 39 posto u južnoj Aziji, doznaje se iz Ujedinjenih naroda. Azija koristi gotovo 20 puta više gnojiva nego Afrika. Stoga su botaničari razvili nekolicinu varijacija biljki pogodnih za uzgoj isključivo u Africi. Najgora posljedica svega ovoga jest činjenica da je u Malaviju kod 47 posto djece mlađe od pet godina tjelesni razvoj sporiji zbog pothranjenosti. No sada postoje određeni znaci da se afričkoj poljoprivredi smiješe bolji dani. Ti poboljšani izgledi odražavaju sve veće napore da se poljoprivreda postavi u samo središte nastojanja glede borbe protiv siromaštva. Sam Malavi također je postigao napredak suprotstavivši se svjetskim stručnjacima odlukom da počne subvencionirati gnojivo. Navedeni postupak opirao se svim međunarodnim savjetima (naime, afričke vlade primorane su srezati subvencije svih vrsta), no povećano korištenje gnojiva dovelo je do znatnog poboljšanja usjeva, pa je Malavi postao izvoznik kukuruza. Još jedan izazov bili su loši uvjeti skladištenja. Točnije, nakon žetve zbog štetočina, insekata i vlage propada i do 40 posto usjeva kukuruza. Stoga je međunarodna humanitarna skupina CARE počela učiti poljoprivrednike kako od blata i potpornih greda izgraditi malene silose kojima će mogućnost štete umanjiti na oko 5 posto. U Kasungu na sjeveru Malavija Viknesi Chimbonga pokazala mi je dva takva nova silosa od blata koje je sama izgradila. Sada u njima može pohraniti kukuruz i na nekoliko mjeseci te ga prodati u “gladnom razdoblju”, to jest netom prije sljedeće žetve kada su cijene peterostruko više. Viknesi zarađenim novcem namjerava sinu omogućiti studiranje. Bit će on prvi student iz njezina sela. Dakle, nema manje glamurozne humanitarne pomoći od čilija, pumpi za navodnjavanje i silosa od blata. No upravo ova vrst pomoći mogla bi pridonijeti kraju gladi i hitnih humanitarnih pošiljki, a ako će zbog nje djeca studirati, pozdravimo onda tu dosadnu pomoć!

Nicholas D. Kristof

Komentirajte prvi

New Report

Close