Najskrivenije tajne karcinoma izbijaju na površinu

U posljednjih se deset godina istraživanja karcinoma svode na praćenje kako se jedna stanica pretvara u zloćudni tumor. Putem niza nasumičnih mutacija znanstvenici su poticali razvoj gena koji dovode do dijeljenja stanica, a sprečavali razvoj gena koji ograničavaju rast malignih stanica.

Te su temeljne postavke prije 11 godina iznijeli Douglas Hanahan i Robert A. Weinberg u revolucionarnom članku “The Hallmarks of Cancer” (Molekularne osnove karcinoma), a ove su godine objavili revidirano izdanje “Hallmarks of Cancer: The Next Generation”. Međutim, nedavna otkrića donekle mijenjaju njihove postulate. Naime, dosad se većina DNK smatrala “otpadnim” materijalom. Tek 2 posto ljudskog genoma prenosi kod za proizvodnju enzima i drugih bjelančevima kojima se hrane stanice karcinoma. “Otpadni” DNK znanstvenici nazivaju “nekodirajućim” DNK te smatraju da bi “pseudogeni” unutar tog DNK mogli utjecati na razvoj karcinoma. Pier Paolo Pandolfi, profesor medicine i patologije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Harvard, kaže da signali obaju područja genoma sudjeluju u održavanju krhke ravnoteže između normalnog i patološkog ponašanja stanica. Informacije kodirane u DNK genoma kopira prijenosni RNK, a potom se informacije prenose u podstanične strukture ili ribosome, gdje sudjeluju u stvaranju bjelančevina. Međutim, u procesu se, prema novim teorijama o karcinomu, sve više spominje uloga mikroRNK. On se, naime, povezuje uz prijenosni RNK i onemogućava prijenos informacija, čime se utjecaj gena smanjuje. Evolucijom se nismo riješili genetskog balasta, a Pandolfi smatra da signali RNK u genima i pseudogenima djeluju jedni na druge putem komunikacije u koju je uključen i mikro-RNK. U svojem su prvom radu Hanahan i Weinberg predvidjeli da će u sljedećih 20 godina doći do mapiranja sastava gena te da će ih medicina analizirati poput dijelova računalnog čipa.

No čini se da i sami čip ima svoje čipove. U revidiranom članku Hanahan i Weinberg navode dvije “nove značajke” koje bi se mogle pokazati kao ključne u stvaranju zloćudnih tvorevina, a to je mogućnost mutirane stanice da reprogramira metabolizam radi ubrzanja rasta te radi izmicanja štetnom utjecaju imuniteta. Moguće je da stanice izmjenjuju informacije s mikrobima u svim dijelovima tijela. Svaki mikrob nosi vlastiti sastav gena, koji mogu komunicirati s ljudskim genima putem izmjene molekularnih signala. “Stalno odašilju kemikalije koje potiču naše biološke procese”, smatra Jeremy Nicholson, predstojnik katedre za biologijsku kemiju pri Imperial College u Londonu. Ljudi koji žive u različitim krajevima u sebi nose različite mikrobne ekosustave. Lani su znanstvenici pisali o japanskom mikrobiomu koji je razvio gen za otpuštanje enzima za probavu morske trave, koji vrlo vjerojatno pomaže u probavi omota za sushi. Ideja prema kojoj su ljudi u različitim krajevima srasli s različitim mikrobnim ekosustavima možda posluži u otkrivanju zašto se u tim krajevima razvijaju različite vrste karcinoma. Sastav mikrobioma također se s vremenom mijenja. Zhiheng Pei sa Sveučilišta u New Yorku kaže da su u ljudskom jednjaku zasad izolirana dva tipa mikrobskih ekosustava. Peijev je laboratorij otkrio da su u oboljelih od upale jednjaka ili osoba u početnom stadiju razvoja karcinoma mikrobiomi tipa II znatno češći. “Kronična izloženost jednjaka abnormalnom mikrobiomu vjerojatno je prvi korak u oštećenju, a kasnije i karcinomu jednjaka”, piše Pei. Možda će ubrzo uslijediti i novije izdanje “Molekularnih osnova”. Neprijatelj u nama jako je opasan, a u želji da ga nadmudre znanstvenici će morati posegnuti duboko u tajne žive stanice.

George Johnson

Online: Zamislite ovo

Umjetnik Chrisa Gasha prikazuje okidače karcinoma: nytimes.com/health (pretraga: “cancer”)

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!
Pregled dana Pogledaj sve