Muka rudara nakon spasa

Autor: The New York Times , 23. listopad 2011. u 22:00

Nakon lanjskog dramatičnog spašavanja iz rudnika, Jimmy Sánchez proputovao je svijetom, jedrio oko grčkih otoka, posjetio Veliku Britaniju, Izrael, Los Angeles i Disney World, a sve su to platili ljudi koje je dirnula priča o hrabrosti i izdržljivosti čileanskih rudara.No Sánchez i većina od ukupno 33 rudara koji su 69 dana živjeli gotovo kilometar ispod zemlje danas nemaju posla i na rubu su gladi.

Dva puta u mjesecu Sánchez autobusom 11 sati putuje do Santiaga kako bi nakratko posjetio psihijatra. On je jedan od devetorice rudara koji primaju naknadu na bolovanju zbog produljenog posttraumatskog stresa. “Većina ima jednake emocionalne i psihičke probleme”, kaže Sánchez (20). “Uništio nas je strah da više nećemo vidjeti svoje obitelji, da ćemo umrijeti. Jednostavno se takvih misli ne možemo riješiti.” Godinu dana nakon što je cijeli svijet putem televizijskog prijenosa pratio njihovo spašavanje, većina je rudara bez posla, a mnogi su siromašniji nego što su bili. Tek nekolicina njih ima stalan posao, a samo su se četvorica vratila rudarstvu. Víctor Zamora i Darío Segovia jedva spajaju kraj s krajem prodajući voće i povrće. “Uzdizali su nas u nebesa kao junake”, kaže rudar Edison Pe?a, koji se trenutno liječi u psihijatrijskoj klinici. “A sad prodajemo kikiriki. Ironično, zar ne?” Većina se njih danas nada da će ih spasiti hollywoodski film o njihovoj sudbini, za koji još ni ne postoji scenarij. Edisona Pe?u svi znaju po ljubavi prema Elvisu Presleyju i trčanju, a danas se bori s traumama koje nije uzrokovalo samo vrijeme provedeno pod zemljom, već i ono što je uslijedilo nakon spašavanja, kad se zbog pritiska toga što je preko noći postao slavan odao drogi i alkoholu. Trojica rudara, uključujući i Sáncheza i Segoviju, nedavno su nastavila s psihijatrijskim liječenjem nakon što su se vratile noćne more i nesanica. “Ovo je vrlo slično patnji veterana Vijetnamskog rata”, kaže Rodrigo Gillibrand, psihijatar koji liječi devetoricu rudara. “Imaju posttraumatske simptome koji bi se mogli pretvoriti u kronične.” Nakon što su ih spasili, rudari su imali koristi od suosjećanja velikog broja ljudi. Čileanski rudarski magnat Leonardo Farkas svakome je dao 15.000 dolara, a dvojici koji su se u to vrijeme ženili poklonio je kuće.

Sánchez i skoro sva šesnaestorica rudara s kojima smo razgovarali kažu da se žele vratiti u rudnike, no Gillibrand smatra da ne bi trebali više raditi pod zemljom. José Ojeda u veljači se pokušao vratiti u rudnik, no kad se približio tristotom metru pod zemljom, uhvatio ga je napadaj panike. “Počeo sam se pojačano znojiti, oblio me hladan znoj”, kaže. “Ne sjećam se kako su me izveli van. Samo sam se onesvijestio.” Neki rudari kažu da ih potencijalni poslodavci u Copiapu nisu htjeli zaposliti jer se boje da im je trauma trajno naštetila. Neki se pitaju trude li se rudari uopće naći posao. Farkas kaže da niti jedan nije prihvatio njegovu ponudu za posao, ali novac i dalje traže. Vlada je četrnaestorici rudara, onima najstarijima i onima koji imaju najozbiljnije psihičke probleme, nedavno dala mjesečnu mirovinu od 500 dolara, no to je manje od polovice iznosa koliko su zarađivali u rudniku. Tridesetpetogodišnji Pe?a odmah je po izlasku iz rudnika postao zvijezda. Na plaćenom putovanju tijekom kojeg je sudjelovao u newyorškom maratonu, gostovao je u emisiji Davida Lettermana. Prošlog se mjeseca prijavio u privatnu kliniku koja mu je ponudila besplatno liječenje. Nekolicina rudara i dalje ima koristi od toga što su poznati. Mario Sepúlveda, kojeg su zbog izljeva osjećaja nakon spašavanja prozvali “Super Mario”, osnovao je tvrtku koja se bavi motivacijskim govorima. “Ako budem uporan i nastavim s radom, jednog dana možda budem milijunaš”, kaže. Sepúlveda (41) jedan je od onih koji su zbog posttraumatskog stresa na bolovanju. “Ovo mi je najgora godina u životu iako vam se tako možda ne čini”, kaže. Pablo Rojas (47) partner je u maloj tvrtki koja se bavi rudarstvom, a zapošljava četvero ljudi. Dvadesetšestogodišnj Pedro Cortez studira elektrotehniku, a 70 posto školarine za drugi semestar platio mu je jedan čovjek iz Züricha švicarskočileanskih korijena nakon što je čuo da se mladić želi školovati. Oni koji su se snašli osjećaju ljubomoru onih koji nisu. “Tridesettrojica su ušla u rudnik”, kaže Cortez. “A nisu ga napustila 33 prijatelja.” No odlučno kaže kako će “pomoći svojoj obitelji da dobro živi. Ne možemo stajati u mjestu”, kaže. “Borili su se za mene 70 dana i sad je na meni red da se iskažem.”

Alexei Barrionuevo; Aaron Nelsen doprinio izvještaju iz Copiapa i Santiaga

Komentirajte prvi

New Report

Close