Lekcija za industriju tehnologije

Autor: The New York Times , 12. kolovoz 2012. u 22:00

Strani proizvođači automobila primjer zbog pokretanja proizvodnje u SAD-u

Prije trideset godina vladao je jednostavan stav – japanski proizvođači automobile su sastavljali uglavnom u Japanu jer su ondje lanci nabave uspješno funkcionirali, troškovi su bili pod strogim nadzorom, a po kvaliteti im nitko nije bio ravan. “Nisu znali raditi izvan Japana”, kaže republikanski senator Lamar Alexander, koji je bio guverner Tennesseeja kad je Nissan ovdje 1983. godine otvorio tvornicu. “Bili su nesigurni i čudni čak i kad su razgovarali o tome.”

Danas se u Tennesseju nalaze dvije Nissanove tvornice i stotinjak dobavljača dijelova za Nissanove automobile. Odjeci onog jednostavnog stava danas se pak čuju u američkoj industriji tehnologije. Godinama su tvrtke poput Applea, Della i Hewlett-Packarda, koje se uvelike oslanjaju na goleme tvornice u Aziji, tvrdile da bi razni oblici proizvodnje u Americi jednostavno bili preskupi i neučinkoviti. Tek preko oceana, govorili su, mogu naći dovoljan broj obrazovanih inženjera srednjeg ranga, jeftinih radnika i uvijek spremnih dobavljača. Međutim, migracija japanske autoindustrije u Sjedinjene Američke Države u posljednjih trideset godina primjer je kako su i najmanje zamislivi scenariji mogući. Unatoč padu američke autoindustrije, SAD je danas i dalje jedan od vodećih proizvodača automobila i poslodavaca u tom sektoru na svijetu. Japanske i druge strane tvrtke proizvode 40 posto automobila koji se sastavljaju u SAD-u, izravno zapošljavaju oko 95.000 radnika te surađuju sa stotinama tisuća radnika koji rade za tvrtke koje se bave autodijelovima. SAD je ta radna mjesta dobio zbog pritiska javnosti i Kongresa na Japan, “dobrovoljnih” kvota na izvoz automobila iz Japana te poticajnih poreznih olakšica koje su japanske proizvođače navele na gradnju tvornica u SAD-u. Pitanje je bi li tvrtke koje se bave tehnologijom uspjeli privoliti da proizvodnju presele u Ameriku. Prvi je razlog taj što su glavni tehnološki divovi zapravo američke tvrtke a ne strane, pa ih političari i javnost promatraju na drukčiji način. No moguće je i isplatilo bi se, kako tvrde neki ekonomisti. “SAD već odavno ustraje na tome da tvrtke koje ovdje žele prodavati moraju sagraditi tvornice jer to potiče razvoj različitih sektora industrije”, kaže Clyde Prestowitz jr., dužnosnik Reaganove administracije za prodaju koji je osamdesetih sudjelovao u pregovorima s Japancima. Vlada bi također mogla potaknuti domaću proizvodnju tehnologije, na primjer proizvodnju zaslona i naprednih poluvodiča, koja bi otvorila vrata razvoju novih industrijskih grana. “No mi te poslove prepustimo Aziji,a potom i lanac nabave, a potom i istraživanje i razvoj i ubrzo ima više smisla sve proizvoditi izvan zemlje”, kaže. “Da su Apple i Kongres htjeli ključne dijelove iPhonea proizvoditi u SAD-u, ne bi to bilo teško izvesti.”

Stvaranje radnih mjesta
Lani je Brazil uz pomoć subvencija i prijetnje trajno visokom carinom na uvoz naveo Foxconn, azijskog proizvođača pametnih telefona i računala koji surađuje s desecima tvrtki koje se bave tehnologijom, da iPhone i druge uređaje počne proizvoditi u tvornici sjeverno od S?o Paula. Danas u toj tvornici radi 1000 radnika, a postoji potencijal za novi veći val zapošljavanja. Međutim, zemlja u razvoju poput Brazila može provesti trgovinsku politiku kakva SAD-u i nije toliko dostupna. Kad bi se uvoz tehnološke robe ograničio oštrim mjerama, moglo bi doći do kršenja međunarodnih trgovinskih sporazuma i trgovinskih sukoba. Države najviše profitiraju kad se usmjere na ono u čemu su najbolje, a trgovinske zabrane dovode do povećanja cijena te rušenja konkurentnosti time što se industrijske grane štite od tržišnih sila koje potiču inovativnost. SAD, prema riječima ekonomista, ne bi trebao juriti za slabo plaćenim radnim mjestima u sektoru sastavljanja elektronike, koje lako mogu zamijeniti roboti, već bi se trebao usmjeriti na dobro plaćena radna mjesta. “Zatvaranje granice ideja je dvadesetog stoljeća, a samo će nam, dugoročno gledano, oslabiti gospodarstvo”, smatra Andrew Liveris, predsjednik upravnog odbora tvrtke Dow Chemical te supredsjedatelj Partnerstva za naprednu proizvodnju, skupine izvršnih direktora i akademika koje okuplja Bijela kuća, a bavi se pristupima u poticanju domaće proizvodnje. S obzirom na visoku stopu nezaposlenosti, pitanje stvaranja radnih mjesta ima važnu ulogu u predsjedničkoj utrci predsjednika Obame i Mitta Romneyja, a obojica su se obrecnuli na izdvojeno poslovanje američkih tvrtki. Ponovni uzlet američke automobilske proizvodnje primjer je kako jedna industrijska grana može stvoriti desetke tisuće dobrih radnih mjesta. Od 16. lipnja 1983. godine do danas Nissan je u SAD-u proizveo više od sedam milijuna vozila, a trenutno zapošljava 15.000 građana SAD-a. Godišnje proizvede više od pola milijuna automobila, kamiona i terenaca; tvornica u Smyrni proizvodi šest modela, a uskoro će se ondje proizvoditi i Leaf, automobil na električni pogon. U Americi su tvornice otvorili i drugi strani proizvođači automobila: Honda, Toyota, Hyundai, BMW, Mercedes-Benz i Volkswagen. Neke od tih tvornica najbolje su na svijetu, pa tako, naprimjer, Nissanova tvornica u Decherdu u Tennesseeju motore izvozi u Japan. “Imamo 14 tvrtki koje trenutno ovdje proizvode laka vozila, a to je značajna brojka”, kaže Thomas Klier, viši ekonomist Banke saveznih rezervi iz Chicaga. “Nema većeg tržišta na svijetu koji se s time može usporediti.”

Počeci u Nissanu
U početku se Nissan osigurao po pitanju kvalitete tako što se nije oslanjao na američke dobavljače dijelova. Većina se dijelova dovozila iz Japana ili su ih proizvodile japanske tvrtke koje su otvorile pogone u blizini. “Smatrali smo da uzimanjem američkih dijelova ne bismo mogli proizvoditi automobile onako kako smo htjeli”, kaže Hidetoshi Imazu, izvršni direktor Nissana koji je vodio razvoj poslovanja u Smyrni u začecima. Postupno su američki proizvođači dijelova dobili dozvolu za prijavu na natječaje. Tokijski proizvođač dijelova Calsonic Kansei danas zapošljava oko 2600 Amerikanaca koji u Tennesseeju proizvode komandne ploče, ispušne sustave i druge dijelove. Početne brige tvrtke Nissan danas more američke tvrtke jer je upitno koliko se uspješno Amerikanci mogu nositi s radnicima u drugim zemljama. Smatra se da su azijski radnici u sektoru tehnologije spremniji trpiti prenaporne smjene radi postizanja produktivnosti, a takav bi rad, tvrde izvršni direktori tvrtki, u SAD-u doživio oštre kritike. U automobilskoj industriji ne vlada stav da Amerikanci nisu ravni radnicima u Japanu. Ove je godine Nissan proveo interni natječaj za proizvodnju novog luksuznog sportskog modela Infiniti, a sve je iznenadilo što je na natječaju pobijedila tvornica u Smyrni. Više od 60.000 radnih mjesta u Tennesseeju vezano je za proizvodnju automobila i autodijelova. Stopa nezaposlenosti u toj saveznoj državi, koja je 1983. godine bila znatno veća od državnog prosjeka, danas je niža: u lipnju je u Tennesseeju bilo 8,1 posto nezaposlenih, a stopa nezaposlenosti u SADu iznosila je 8,2 posto.

Avenija Stevea Jobsa
U brazilskome gradu Jundiaíju, udaljenome sat vremena vožnje od S?o Paula, jedan je potez asfalta nedavno preimenovan u Aveniju Stevea Jobsa. Uz cestu se prostire tvornica u kojoj radnici proizvode Appleove iPhone i iPade. Brazil je primamio Apple i Foxconn spojem financijskih poticaja i kazna za uvoz. Brazil je veliko tržište računala, a po veličini se nalazi odmah iza Kine i SAD-a. Već dugo naplaćuje veliku carinu na uvoz tehnoloških proizvoda radi poticanja domaće proizvodnje, što znači da potrošači u Brazilu svoje pametne telefone i prijenosna računala plaćaju znatno više te da su domaći proizvođači u nepovoljnom položaju ako im za proizvodnju trebaju uvozni dijelovi. U travnju 2011. godine brazilska je predsjednica Dilma Rousseff otputovala u Aziju sa sljedećim prijedlogom: savezna će vlada Foxconnu omogućiti porezne olakšice, subvencionirane kredite te posebne carinske uvjete za uvozne dijelove ako u Brazilu počne proizvoditi Appleove proizvode. Nekoliko mjeseci kasnije novi su brazilski inženjeri odlazili u Kinu na obuku. Do kraja godine Foxconn je u Jundiaíju već proizvodio iPhone, a danas ondje proizvodi i iPade. Appleova je proizvodnja i dalje skupa: na primjer, najnoviji model iPada u Brazilu stoji oko 760 dolara, a u SAD-u 499 dolara. No kako su ti uređaji proizvedeni u Brazilu te kako se na uvoz dijelova naplaćuje niža carinska pristojba, Foxconn i Apple, prema riječima analitičara, uspijevaju utržiti veću dobit te time pokriti rast troškova proizvodnje izvan Kine. Brazil se nada da će Foxconnovom proizvodnjom iPhonea i iPada na domaćem terenu otvoriti vrata tehnološkoj eksploziji, a Dilma Rousseff ističe da bi Foxconn u Brazil mogao uložiti dodatnih 12 milijardi dolara. Kako se u Brazilu gradi elektronički lanac nabave, kao što se dogodilo u Kini, očekuje se da će i drugi proizvođači ovdje graditi tvornice. Vlada se također nada da će proizvodnja potrošačke elektronike biti odskočna daska za napredniju proizvodnju. Proizvodnja zaslona ili poluvodiča Brazilu bi omogućila smanjenje trgovinskog deficita u tom području za polovicu te razvoj snažne domaće industrije, tvrdi Virgilio Almeida, tajnik Ministarstva znanosti i tehnologije za informacijsku tehnologiju.



Nissan u SAD-u zapošljava 15.000 radnika; sastavljanje kamiona u Smyrni u Tennesseeju

Američki jaz
U svojem je mandatu predsjednik Obama redovito okupljao savjetnike te s njima raspravljao o proizvodnji. Međutim, upućeni u te rasprave tvrde da postoje različita mišljenja o metodama povratka proizvodnje na domaće tržište. U ožujku je Gene Sperling, čelnik Vijeća Bijele kuće za domaće gospodarstvo, izložio inicijative za poticanje proizvodnje, među kojima je istaknuo porezne olakšice za gradnju tvornica u SAD-u, ulaganje u infrastrukturu te dokidanje “nepoštene trgovinske prakse”. U svibnju je Ministarstvo gospodarstva objavilo da će uvesti carinske pristojbe za kineske solarne ploče koje se prodaju ispod tržišno prihvatljive cijene. Međutim, Washington se nije protumjerama snažnije obrušio na protekcionističke mjere zemalja poput Kine.

Bill Vlasic izvještava iz Smyrne u Tennesseeju, Hiroko Tabuchi iz Tokija, Charles Duhigg iz New Yorka; Lis Horta Moriconi doprinjela izvještaju iz Rio de Janeira

Online: Nemoguće je postalo moguće

Galerija slika i grafika koja prikazuje kretanja stranih proizvođača automobila u SAD-u te drugi članci i multimedijski sadržaji u kojima istražujemo izazove sve globaliziranije industrije visoke tehnologije: nytimes.com/ieconomy

Komentirajte prvi

New Report

Close