Niti jedna zemlja svijeta nije uspjela izbjeći globalnu ekonomsku krizu, ali ona je zemlje pogodila različitim intenzitetom. Jugoistočna je Azija prije desetak godina bila pogođena velikom krizom u financijskom sektoru, a koju mnogi investitori još uvijek nisu u potpunosti zaboravili.

Ipak, te se zemlje nose s krizom mnogo bolje nego što bi se očekivalo. Iako je ovoga puta nisu sami uzrokovali, već su posredne žrtve globalnih financijskih previranja, deset zemalja ASEAN-a ima zdrave temelje iz kojih će se puno lakše i uz relativno male negativne posljedice izvući iz krize. Razlog tomu leži u činjenici što su imali zdravu imovinu, dugogodišnji trgovinski suficit, a vlade nisu morale trošiti državni novac za spašavanje banaka i kompanija kao što je to bio slučaj u SAD-u i Europi. Osim toga, dionice na burzama rastu, a Indonezija i Vijetnam predvode u pozitivnim postocima. Neke strane kompanije prisutne u regiji ne samo da ne bilježe gubitke, već ostvaruju i značajne profite. Unilever Indonezija je primjerice ostvario toliko uspješnu prodaju u prvom ovogodišnjem kvartalu da je prihod povećan za 18, a profit za devet posto u odnosu na 2008. Sličnih primjera ima još, što ukazuje na to da je kriza u jugoistočnoj Aziji nije toliko duboka i da će trajati puno kraće nego drugdje. Bankarski sustav je ostao snažan i to je jedan od stupova koji drži temelje tamošnjeg gospodarstva. Potražnja za zajmovima manjim kompanijama, kao i hipotekarno poslovanje također raste. Pet najznačajnijih zemalja ASEAN-a, Indonezija, Malezija, Filipini, Singapur i Vijetnam prošle su godine privukli oko 50 milijardi dolara stranih investicija što je samo dokaz da je jugoistočna Azija sa svojom sve bolje obrazovanom radnom snagom, prirodnim resursima i dobrom infrastrukturom privlačan teren.

Osim toga, zemlje ASEAN-a imaju svojevrsnu međusobnu trgovinsku uniju tako da investitori na raspolaganju imaju veliko tržište, a to im značajno smanjuje troškove. Zemlje regije privlačne su i kao outsourcing centri. Pozivni centri u novoizgrađenim IT parkovima na Filipinima zapošljavaju velik broj ljudi, dok zemlje poput Vijetnama i dalje predstavljaju proizvodnu alternativu Kini, gdje direktne strane investicije nisu mnogo veće od onih u ASEAN-u. Ne radi se samo o alternativi u vidu tekstilne industrije, već se ulaže i u pogone za proizvodnju automobila, motocikala te obnoviljive izvore energije. U Maleziji se grade solarni paneli i pogon vrijedan 680 milijuna dolara, a dobivena energija izvozit će se u druge zemlje. Distanciranjem od Kine, zemlje jugoistočne Azije računaju na veću dodanu vrijednost svojih proizvoda i usluga što bi im u konačnici značilo veći gospodarski napredak.Ipak, koliko god se stvari mogu činiti dobre, zemlje ASEAN-a ipak nisu izbjegle krizu i pad ukupne gospodatske aktivnosti. Osim toga, investitori su suočeni sa tipičnim problemima zemalja u razvoju poput korupcije i poslovne netransparentnosti. Osim toga, često loši zakoni otežavaju poslovanje i poskupljuju administrativne troškove, a nestabilna politička situacija u pojedinim zemljama dodatno otežava poslovanje. Ipak, još uvjek nedovoljno iskorišteni kapaciteti ove regije ukazuju na veliki potencijal, što će mnogi investitori zasigurno iskoristiti.

Činjenice

Investicije
Stanovništvo deset zemalja članica ASEAN-a broji 560 milijuna ljudi. Prosječni bruto društveni proizvod te organizacije iznosi 1,3 bilijuna dolara, što ga čini većim od indijskog. Slobodno tržište, velika i relativno jeftina radna snaga te gospodarska stabilnost čine zemlje jugoistočne Azije izrazito privlačnim za strane investicije.

Lošiji rezultati
Singapur i Malezija, koji najviše ovise o izvozu, najviše su pogođeni gospodarskom krizom. Tako su u Maleziji nove strane investicije u prvom tromjesečju pale za čak 79 posto, na 931 milijun dolara. Vijetnam je doživio pad stranih investicija za 71 posto, odnosno na 2,8 milijardi dolara.