Hoće li Afganistanci preživjeti obilje?

Autor: The New York Times , 27. lipanj 2010. u 22:00

Pretpostavimo da, kako tvrde viši američki dužnosnik i povjerljivi dokument Pentagona sastavljen ovaj mjesec, Afganistan leži na mineralima vrijednim bilijun dolara. Je li to dobro?

Neki stručnjaci za rudarstvo i politiku resursa Trećeg svijeta misle da nije. Razlog je to što je potrebno i do 20 godina da rudnik počne donositi zaradu, a Afganistan je bojno polje već 31 godinu – “nijedna tvrtka koja se bavi rudarstvom ne bi se usudila ići u Afganistan”, kaže Murray W. Hitzman, profesor ekonomske geologije na Fakultetu rudarstva u Coloradu.Podzemno blago Afganistana “bit će dobro za ratne diktatore i Kinu, a ne za Afganistance i SAD”, predviđa Michael T. Klare, profesor mirovnih studija i svjetske sigurnosti na koledžu Hampshire u Massachusettsu i autor knjiga “Ratovi za resurse” i “Krv i nafta”. Povijest se gotovo uvijek priklanja takvoj skepsi. Velika svjetska carstva izgrađena su zahvaljujući rudnicima zlata, a ne na njima. Male su trgovačke nacije s kohezivnim političkim sustavima i snažnim mornaricama pljačkale velike feudalne države popločene rubinima. Mineralno sušni Španjolska i Portugal iscrpili su južnoameričko zlato; mala Nizozemska vladala je golemom Indonezijom. Velika Britanija, jalova u svemu osim u ugljenu, izgradila je imperijalnu trampu žita, drva, pamuka, čaja, duhana, opijuma, dragog kamenja, srebra i robova. Japan, koji je prije nepunog stoljeća odbacio štit od bambusa, pokorio je većinu kineskih izvora željeza i ugljena. Postkolonijalna era nije mazila siromašne koji su bogati resursima. “Države s ratnom poviješću na izopačen način profitiraju od mineralnog bogatstva – više ratova, više korupcije, manje demokracije i više nejednakosti”, kaže Terry Lynn Karl, profesorica političkih znanosti na Sveučilištu Stanford u Californiji i autorica knjige “Paradoks obilja”.

Geolozi tvrde da su odavno poznata golema afganistanska nalazišta bakra, željeza, zlata, kobalta i mnogih drugih minerala kao što je litij, koji se nalazi u baterijama. Interni memorandum iz Pentagona napominje da bi Afganistan mogao postati “Saudijska Arabija litija”. No, pojedini stručnjaci smatraju da Saudijska Arabija i nije najsretniji primjer toga što naglo stečeno bogatstvo može učiniti siromašnoj zemlji. Tim kraljevstvom i susjednim emiratima malobrojnog stanovništva vladaju moćne, povezane obitelji. A Arapski poluotok je ravan, otvoren i lako ga je nadzirati u doba krize, kao što je dokazalo istjerivanje Saddama Husseina iz Kuvajta. Afganistan je više poput istočnog Konga, kaže Klare, koji je bogat dijamantima i koltanom, elementom koji je neophodan za današnju elektroniku. I jednu i drugu državu opisuju zaraćena plemena, nepismeno stanovništvo, korumpirana vlada i brutalni ratni diktatori. I jedni i drugi nalaze se u zabiti.Koliko god istočni Kongo bio bogat, njegovo stanovništvo proteklih 15 godina prate bolesti, glad i masakri koje čine vojne skupine i agresori iz Ruande, Angole i Zimbabvea. Mozambik i Angolu također prati “prokletstvo resursa”, kaže William S. K. Reno, profesor političkih znanosti na Sveučilištu Northwestern u Chicagu i autor knjige “Politika vojnih diktatora i afričkih država”. Obje su bile portugalske kolonije koje je nakon osamostaljenja 1975. godine zahvatio građanski rat. Čak i za bilijun dolara ne bi se isplatilo kopati afganistansko blago, tvrde neki stručnjaci.

U usporedbi s bušenjem nafte, rudarstvo je izrazito skupo i vremenski zahtjevno. Zlato, srebro, bakar i ostali minerali često se nalaze u rudači do koje treba kopati, minirati tonu po tonu, izvlačiti na površinu i mljeti za dalju preradu. Kopanje okana, gradnja dizala, preradnih pogona, željeznice i cesta “može stajati stotine milijuna ili milijardi za samo jedan rudarski projekt”, kaže Roderick Eggert, predstojnik odjela za ekonomiju Fakulteta rudarstva u Coloradu. “Čak i mali rudnik zlata stoji 100 milijuna dolara.”Isto tako, mora biti omogućeno osiguranje, a 20 godina zaštite američke vojske moglo bi stajati stotine milijardi dolara. Engleska, Nizozemska, Španjolska, Portugal i Japan uvjerili su se da troškovi upravljanja carstvom prevažu nad financijskom dobiti i da bi bilo bolje rizik prepustiti privatnim tvrtkama. Cijene minerala nepredvidljivo osciliraju, a današnji bilijun dolara uskoro bi mogao vrijediti znatno manje. Stručnjaci dodaju da, osim Afganistana, i mnoge druge države imaju nalazišta litija. Nedavno je Južna Koreja najavila da planira gradnju postrojenja za izlučivanje litija iz morske vode, koje bi, u slučaju rasta cijena, moglo i premašiti potrebe Koreje. To bi Afganistan pretvorilo u Saudijsku Arabiju pijeska.

Donald G. McNeil Jr.

Komentirajte prvi

New Report

Close