Globalna riba s mračnom pričom

Uspjeh popularne tilapije prijeti zdravlju i ekologiji

Prema dobro poznatoj biblijskoj priči Isus je nahranio pet tisuća ljudi s pet štruca kruha i dvije ribe, za koju znanstvenici danas pretpostavljaju da je bila tilapija. Ovdje na ribogojilištu Aquafinca svakoga se dana odvija suvremeno čudo: deseci tisuća mesnatih, još živih tilapija izvlače se iz rodnih spremnika u jezeru Yojoa, u hladnoj klaonici reže ih se na filete, nakon čega se odpremaju do zrakoplova koji ih odnose u Sjedinjene Američke Države, pa tako do američkih tanjura stižu za manje od 12 sati.

Amerikanci su prošle godine pojeli 215 milijuna kilograma tilapije, što je četiri puta više nego prije deset godina, pa je tako ova nekoć nepoznata afrička vrsta ribe postala najpopularnija riba iz uzgajališta u Sjedinjenim Američkim Državama. Iako je kod većine vrsta dominantnija riba iz prirode, tilapiju uglavnom dobivamo iz uzgajališta u Latinskoj Americi i Aziji. U prehrambenoj industriji ova riba poznata je kao “vodena piletina” jer se jednostavno uzgaja i jednostavnog je okusa, a savršena je za proizvodnju. “Prije deset godina nitko nije ni čuo za nju, a sada ju svi žele jer nema okus ribe, osobito bolnice i škole”, smatra Orlando Delgado, izvršni direktor tvrtke Aquafinca.Tilapiju iz uzgajališta promiču kao zdravu i ekološku ribu u vrijeme kad su mnoge riblje zalihe ozbiljno osiromašene. Iako, u usporedbi s drugim ribljim vrstama, tilapija sadrži relativno male količine zdravih masnih kiselina omega3, koje su jedan od glavnih razloga zašto liječnici preporučuju čestu konzumaciju ribe: losos ima deset puta više omega3 kiselina nego tilapija. “Možda izgleda kao riba i ima okus ribe, ali ne sadrži blagotvorne učinke, što bi se moglo pokazati pogubnim”, smatra doktor Floys Chilton, profesor fiziologije i farmakologije u Medicinskom centru Wake Forest Baptist u WinstonSalemu u Sjevernoj Karolini. Ekolozi tvrde kako nekontrolirani uzgoj tilapije ugrožava ekosustave u siromašnim zemljama.Pobornici uzgoja tilapije naglašavaju kako je ova mlada i brzo rastuća industrija počela podizati standarde. Vijeće za nadzor vodnih kultura, dijete konzervacijskog tijela WWF i IDH, nizozemskog programa za održivu trgovinu, trenutno osmišljava program inspekcije za uzgajališta tilapije. Onima koji dobiju prolaznu ocjenu dodijelit će se oznaka da je riba “odgovorno uzgojena”.

Tvrtka Aquafinca prva je prošla početnu inspekciju.Pobornici tvrde da će uzgoj tilapije samo rasti budući da osigurava hranu i radna mjesta u svijetu u kojem se smanjuju zalihe ribe, a broj stanovnika raste. “Svake godine uzgajat će se sve više ribe”, smatra Kevin Fitzsimmons, biolog pri sveučilištu u Arizoni. “Razmislite samo: da pokušavamo dobiti govedinu lovom, na svijetu bi bilo puno gladnih ljudi.”Prirodno obitavalište tilapije su afrička jezera, a u drugoj polovici 20. stoljeća počeli su je uzgajati u siromašnim tropskim zemljama radi kontrole korova i komaraca. “Možda to i nije bila najbolja ideja”, smatra Aaron McNevin, biolog u WWFu koji izrađuje standarde za uzgajališta tilapije jer je tilapija “jedna od najinvazivnijih poznatih vrsta koje se vrlo teško riješiti kad uspostaviti temelje na nekom području”.I poduzeća su 1990ih uvidjela poslovnu priliku koja im se otvara u uzgoju ove otporne riblje vrste. Selektivnim uzgojem, znanstvenici su dobili današnju industrijsku vrstu: veliku, mesnatu ribu malene glave i sićušnog repa, s unutarnjim organima koji im omogućuju bržu apsorpciju hrane. Tilapija iz uzgoja doseže prodajnu težinu od jednog kilograma za otprilike devet mjeseci intenzivnog uzgoja.“Priroda je dobra za prirodne vrste, mi proizvodimo filete”, izjavio je Danilo Sosa, tehničar u uzgajalištu Nicanor Fish Farms pored grada Managua u Nikaragvi. Ne postoje smjernice za kupce koji kupuju tilapiju iz Kine, Hondurasa ili Ekvadora. “Odluka što jesti konzumentima je prilično složena, s obzirom da se proizvodnja tako ubrzano širi”, smatra Peter Bridson, menadžer u akvariju zaljeva Monterey u Kaliforniji. Taj pogon proizvodi popularni Seafood Watch, nezavisni vodič za one koji kupuju ribu. Trenutno Seafood Watch navodi da je tilapija uzgojena u SAD-u “najbolji izbor”, da je ona iy Latinske Amerike “dobra alternative”, dok kinesku “treba izbjegavati”.

Doktor Bridson kaže da su te ocjene uglavnom temeljena na učinkovitom nadzoru uzgajališta i njihovog odlaganja otpada.Međutim, brojni biolozi strahuju kako će poslovna strana uzgoja tilapije prevagnuti nad oprezom, što će za posljedicu imati mrtva jezera te izumiranje biljnih i životinjskih vrsta. Doktor Jeffrey McCrary, biolog za ribe, proveo je posljednjih desetak godina proučavajući kako je maleno i kratkovječno uzgajalište tilapije narušilo ekosustav jezera Apoyo u Nikaragvi. “Jedan maleni kavez uništio je čitavo jezero - čitavo jezero!”, rekao je o tom uzgajalištu, koje je poslovalo od 1995. do 2000. godine. Otpad iz kaveza zagadio je ekosustav, a određeni broj riba je pobjegao. Nestalo je vodene biljke poznate pod imenom charra, koja je važni prehrambeni izvor brojnih ribljih vrsta, pa se jezero pretvorilo u pustopoljinu. Danas se ondje primjećuje spor oporavak nekih vrsta biljaka i riba, ali ostale su vjerojatno zauvijek nestale, rekao je McCrary, koji radi za nikaragvansku zakladu FUNDECI. Doktor Salvador Montenegro, ravnatelj Nikaragvanskog centra za istragu vodenih potencijala, prošlih desetak godina pokuša zatvoriti uzgajalište tilapije Nicanor na jezeru Nikaragva jer smatra kako ono “ugrožava jezero, koje je nacionalno blago”. Neotpornije riblje vrste, poput grgeča, nestaju iz jezera.Međutim, menadžer Nicanora David Senna, tvrdi kako uzgajalište zauzima tek manji dio jezera, i to na području snažnih struja koje odnose otpad. Dodao je kako su tilapiju uveli u jezero Nikaragva još 1980ih, “dakle, ako će preuzeti ekosustav, on je već osuđen na propast”.

Liječnička rasprava o tilapiji usredotočena je na prehrambenu vrijednost te ribe. Bruce Holub, profesor nutricionizma na sveučilištu Guelph u Ontariju, tvrdi da tilapija jest izvor bjelančevina te da sadrži određenu količinu omega3 masnih kiselina. Ali drugi su zabrinuti zbog istraživanja koja dokazuju kako kod tilapije iz uzgoja omega6 masne kiseline dominiraju. Određeni broj studija daje naslutiti da takav omjer zapravo povećava rizik od srčanih bolesti. Američka medicinska istraživačka grupacija Mayo Clinic savjetuje pacijentima kako se čini da tilapija “nije dobra za srce”. Također, tilapija na svjetska tržišta pristiže uglavnom iz Kine, gdje je nadzor nad uzgajalištima gotovo nepostojeći. Kina izvozi tu ribu smrznutu, u paketima s ugljičkim monoksidom kako bi se očuvala boja, a riba doimala svježom kad se otopi radi maloprodaje. “Ljudi su plaćali 3,99 dolara za tu smrznutu ribu radije nego 5,99 za svježu”, rekao je menadžer Nicanora David Senna. Doktor Bridson slaže se da je nadzor na kineskim uzgajalištima nepostojeći te to navodi kao razlog zašto su cijeloj industriji potrebni jasniji standardi. Dotad će najjeftiniji proizvod biti i najuspješniji. “Ako u jezeru imam sto tilapija, one su sretne, ali neću ih uspjeti prodati jer neću ostvariti pristup na globalno tržište”, rekao je McCrary te dodao da “nikakva tilapija neće zamijeniti piletinu”.

Elisabeth Rosenthal; Blake Schmidt doprinijeo je izvještaju iz Manague u Nikaragvi

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!