U Zagorju im je tijesno: Izvoze 90 posto, a birokracija im koči proširenje pogona

Autor: Biserka Ranogajec/VL , 04. rujan 2013. u 15:51
Marjan Dunaj vlasnik je tvrtke koja je izrasla iz limarske radionice, u biznisu je danas cijela obitelj/Matija Topolovec/PIXSELL

Proizvode metalne kontrukcije, stalni im je kupac austrijska tvrtka TGV, a problem prostor, novu halu ne dopušta im prostorni plan.

Mogli smo kada nam je dobro krenulo početi graditi apartmane na Jadranu poput mnogih koje poznajem i koji su danas propali jer ih ne mogu prodati. Nismo to učinili već smo stalno ulagali u osnovnu djelatnost, proizvodnju metalnih konstrukcija.

Sačuvali smo dobit iz nekoliko posljednjih godina i ove godine povećali temeljni kapital naše tvrtke Dundo promet za više od osam milijuna kuna.Otkriva nam to na početku razgovora Marjan Dunaj, vlasnik i prokurist Dundo prometa, male obiteljske trvtke iz zagorskoga mjesta Radoboja pokraj Krapine. Dunaj je kao strojarski inženjer počeo od limarske radionice na obiteljskom poljoprivrednom imanju, potom je sagradio tvorničku halu u Jazvinama blizu Krapine, a 2004. je na mjesto direktora postavio sina Mladena, za kojeg kaže da "ima sve konce u rukama". Tvrtka je doista obiteljska jer kćerka Sanja vodi komercijalu, snaha Gordana računovodstvo i financije, a on razvoj i nove projekte.Dundo promet dva je puta od Hrvatske gospodarske komore (HGK) dobio priznanje Zlatna kuna za najbolje malo poduzeće u Krapinsko-zagorskoj županiji, a i ove godine bio je u najužem izboru. 

Solidne plaće 
U 2007. godini tvrtka je uprihodila 15 milijuna kuna i zapošljavala 25 radnika. Iduće godine prihod je dosegnuo 22 milijuna kuna, dok se u recesijskoj 2009. spustio na 15 milijuna. Već iduće godine popeo se na 24 milijuna kuna, a u prošloj godini poduzeće je imalo 35 zaposlenih i ostvarilo 28 milijuna kuna prihoda. No, u Radoboju i okolici Dundo promet poznatiji je po solidnim i na vrijeme isplaćenim plaćama koje u prosjeku iznose 5200 kuna. Među tridesetak kvalificiranih zaposlenih radnika ima i konobara, kuhara, jer danas naći posao u Krapini i okolici prava je lutrija. Od industrije Radoboj ima tek nekolicinu metalskih obrtnika te jednog proizvođača šampinjona s desetak zaposlenih.

Vjerni Austrijancima 
Dunaj je, kaže, imao sreću kad je našao stalnog kupca u Austriji, kompaniju TGV iz Linza, koja radi opremu za visoko robotizirana skladišta. Prvi posao za Austriju bile su limene kutije, a kasnije razni metalni sklopovi, tako da je TGV i danas njihov najbolji kupac. Posljednjih deset godina Dunaj tvrdi da su visoko na listi njihovih kooperanata jer "mi smo s njima jako zadovoljni, a i oni s nama". Dunaj je imao posla i u najvećoj krizi koja je zadesila i Austriju. No, Dundo promet tada nije radio samo petkom, tako da su zadržali sve zaposlene na poslu. Svi proizvodi u Radoboju se rade prema pojedinačnim narudžbama i nisu serijski. Uz TGV, Dundo promet radi za još neke posredničke inozemne tvrtke, tako da 90 posto proizvodnje završi u izvozu. U vrijeme kad je otvorio obrt Dunaj je proizvodio aluminijske prozore i vrata, lake konstrukcije te limene fasade i krovove i imao dva do tri radnika. Radionicu je opremio u gospodarskoj zgradi na svom poljoprivrednom imanju jer se još u to vrijeme obitelj bavila i poljoprivredom. Kako se ubrzo pokazalo nemogućim raditi i jedno i drugo, a posebice kada je sagrađena nova hala na drugom mjestu, poljoprivredno zemljište pretvorili su u farmu jelena i muflona. 

Muke s Općinom
Staru limarsku radionicu pretvorili su u skladište za kukuruz kojim hrane svoje životinje, dok ostatak prostora u radionici koriste za strojeve koji ne mogu stati u tvorničkoj hali u Jazvinama. Naime, već prije nekoliko godina sadašnji proizvodni prostori u Jazvinama pokazali su se premalima. Upravo taj nedostatak skladišnog prostora i prostora za širenje proizvodnih kapaciteta Dunaja muči već dugo. Novu halu i uredske prostore namjerava, naime, graditi na pet tisuća četvornih metara zemljišta uz sadašnje objekte, ali mu Općina Radoboj to ne dopušta zbog prostornih planova. Zemljište je, tvrde, poljoprivredno i mora se mijenjati prostorni plan koji pak nikako da se i donese. No, Dunaj se žali kako je još u listopadu prošle godine Vijeće donijelo odluku o proširenju prostornog plana čak s rokovima izvršenja. Prema posljednjim informacijama iz Općine, izrada prostornog plana je, kaže, jednostavno obustavljena.

Sadašnja parcela na kojoj je tvornička hala ima površinu od tisuću kvadrata, a novo zemljište koje je u vlasništvu tvrtke ima površinu veću od pet tisuća kvadrata, gdje bi se gradili novi skladišni i proizvodni objekti. To bi otvorilo još desetak radnih mjesta. Iako se žalio Županiji i u nadležnim ministarstvima, Dunaj smatra kako u općini Radoboj netko ozbiljno koči njegove investicije. Čak nema mogućnost, dodaje, da privremeno zadrži šator za skladište koji je podigao preko puta hale na vlastitoj zemlji i u kojem se nalazi tri stotine tona čelika. "Gdje da stavimo čelik kad nemamo prostora, a ne daju nam graditi novu halu?", pita se. Dapače, Dundo promet nije jedini koji se ne može širiti. Dunaj tvrdi da i ostali obrtnici imaju slične probleme. Preskupo im je početi iznova graditi i seliti sve sadašnje proizvodne pogone u industrijsku zonu koja se tek treba sagraditi na drugom i puno udaljenijem mjestu.   

Uz metal, divljač

Farma jelena i muflona isplativ im je hobi 

Dunaj se prisjeća da su, kao i svi Zagorci, obrađivali grunt, ali nisu vjerovali u bolji život radeći samo na poljoprivredi. Zato su i jedan gospodarski objekt preuredili u radionicu, gdje je 1986. Marjan Dunaj otvorio bravarsko-limarski obrt. Obitelj Dunaj i danas živi na imanju, a od nekoliko parova jelena lopatara i košuta te muflona koje je Dunaj dopremio sa suprugom još 1997. s otoka Brijuna danas je ovdje cijela farma. Na 10 jutara zemlje Dunaji imaju farmu od 70-ak jelena i muflona, o kojima se najviše brine supruga te vinograd, voćnjak i povrtnjak. Za jelene su se odlučili zbog lakšeg održavanja imanja jer više ne moraju kositi travu kojom se hrani divljač. To im je postao isplativ hobi. Sijeno i kukuruz drže u staroj radionici uz strojeve koji ne mogu stati u proizvodnu halu u Jazvinama.

Komentari (3)
Pogledajte sve

to je skoro tipična hrvatska priča – da neki mutni gelipter poželi sagraditi neku betonsku rugobu u centru grada, srušiti par povijesno vrijednih zgrada i usput posjeći neki stoljetni drvored – prostorni plan bi se izmijenio preko noći.

kad treba nešto proizvoditi, onda komunistički neradnici upnu sve sile da to blokiraju.

oni industriju mrze iz dna duše, jer se tamo može probiti samo radom i znanjem, a političko muljanje je neostvarivo.

industrija ne dopušta njihov izokrenuti sustav vrijednosti, industrija ukida njihovu ulogu gospodara neba i zemlje, i zato industrija ne može proći.

najbolji primjer je bandić, koji je zajedno s sdp-om razorio zagrebačku industriju, u zagrebu sad ima bogaca kao na kubi – a bit će i gore – i sad im veliki vođa osvijetli dan kad im pokloni tanjur graha.

Construct malo si nedefiniran…ovdje se raid o kočenju investiranja…
Građevina je izvedeni sektor….

Ciljevi donošenja prostornih planova su ostvarenje ravnomjernog prostornog razvoja usklađenog s gospodarskim, društvenim i okolišnim polazištima. Mnoge općine i gradovi u RH grade poduzetničke zone gdje poduzetnicima raznim mjerama, oslobađanjem od komunalnih doprinosa, jeftinijom cijenom zemljita, ili na drugi način pomažu u razvoju.
Često se zaboravlja da je građevinarstvo gospodarska grana koja na sebe veže brojne industrije, drvnu, metalopreraživačku i dr te kao takva doprinosi rastu domaćeg BDP-a.

New Report

Close