Kao početnik nisam mogla očekivati pomoć banaka već jedino rodbine

Autor: Poslovni dnevnik , 16. srpanj 2012. u 09:40
Dijana Ćuzela; Photo: Goran Kovacic/PIXSELL

Dijana Ćuzela prvi je poslovni ugovor potpisala kada je imala samo 21 godinu, a danas je vlasnica uspješne tvrtke Luxury cosmetics. Za Poslovni.hr ispričala je svoju priču.

Moje ime je Dijana Ćuzela, imam 23 godine i kao svaka priča o uspjehu tako je i moja započela s idejom.

Prije par godina, kad sam bila samo jedna prosječna gimnazijalka, slučajno sam saznala o novom svjetskom fenomenu koji je u potpunosti zarazio žensku populaciju – depilacija šećernom pastom ili egipatska depilacija. Kako sam i ja bila jedna od onih nesretnica koja je imala problematičnu kožu i razno razne nuspojave nakon depilacije, prošla mi je misao kroz glavu – „zašto ne probati, nemam što za izgubiti, uostalom ako je tolikim ženama šećerna pasta promijenila život na bolje, valjda neću biti iznimka.“ Rezervirala sam si termin kod kozmetičarke, i nestrpljivo čekala taj trenutak kad ću se naći oči u oči s proizvodom koji će mi kasnije promijeniti život za 180°. Tretman je prošao tako što sam zaspala, od bola nije bilo ni B, a od crvenila ni C.

Kako se moje prvo iskustvo sa šećernom pastom dogodilo još u srednjoj školi, tada mi misli sigurno nisu bile pokretanje biznisa, nego završiti uspješno školovanje, upisati se na fakultet i steći što više kvalifikacija koje bi mi kasnije omogućile kvalitetno zaposlenje. Međutim, srednja škola je završila, fakultet se upisao, prioriteti su se promijenili. Ono što mi je mjesecima počelo okupirati glavu su misli o osamostaljenju, neovisnosti i životu u kojem nikome ne moram odgovarati, a to se jedino može postići ukoliko sam sam svoj šef.

Prošlo je par mjeseci i „zakon privlačnosti“ se umiješao te sam ja na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa upisala izborni kolegij E-business. Za potrebe kolegija morala sam zakupiti domenu (današnja – www.cleopatra.com.hr) i pokrenuti fiktivnu prodaju „xyz“ proizvoda. Kako sam se od srednje škole usavršila u pripremanju šećerne paste za egipatsku depilaciju, prva misao me odvela u tom smjeru – „zašto ćeš raditi nešto fiktivno, kad imaš priliku pokrenuti nešto ozbiljno, a možda i profitabilno“. U to vrijeme šećerne paste nije bilo u prodaji, a ja sam bila jedna od rijetkih koja je nakon višegodišnje vježbe uspjela standardizirati kućnu proizvodnju i postati „ozbiljan“ distributer prijateljicama. Čak smo otišle toliko daleko da smo se jednom mjesečno nalazile na zajedničkoj depilaciji, umjesto kavi, i provodile vrijeme spajajući ugodno s korisnim.

Projekt „šećerna pasta Cleopatra“ je započela i više me nitko nije mogao zaustaviti. Kako sam staroegipatski recept prilagodila sebi i svojim potrebama dodavanjem ljekovitih sastojaka (neven i aloe veru), odlučila sam svoj novi i inovativni recept zaštititi u Zavodu za intelektualno vlasništvo i prijaviti se 2011. godine na sajam inovacija PALEXPO u Švicarskoj, u Ženevi.

U Ženevi dogodilo se nešto nevjerojatno – osvojila sam zlatnu medalju za inovaciju na području kozmetike i medicine te posebnu nagradu Ruske Federacije za inovaciju. Nedugo zatim dobijam poziv od Hrvatske gospodarske komore koja me šalje u Južnu Koreju, u Seoul, na azijsku izložbu inovacija. U Seoulu osvajam srebrnu medalju za inovaciju, posebnu nagradu južnokorejskog Zavoda za intelektualno vlasništvo te posebnu nagradu predstavništva Europske udruge inovatorki.

Nakon povratka iz Seoula kreće rapidni razvoj moje novoosnovane firme LUXURY COSMETICS d.o.o. U samo 18 mjeseci uspjela sam putem drogerijskih market lidera proširiti svoje malo maštovito carstvo na cijelo područje bivše Jugoslavije te osnovati još jednu firmu: LUXURY COSMETICS d.o.o. Srbija koja će kasnije biti zadužena za izvoz prema Ruskoj Federaciji te prema članicama CEFTA-e.

Ono što je u cijeloj priči ljudima nevjerojatno je kako je jedna mlada djevojka započela svoju priču o uspjehu, tko stoji iza cijele njene priče. Međutim, objašnjenje je vrlo jednostavno – sastanak s užom i širom rodbinom urodio je plodom. Kao poduzetnik početnik bez materijalne imovine nisam mogla očekivati pomoć banaka već jedino rodbine. Sretna okolnost je bila što se cijela obitelj udružila i pružila mi podršku onda kad svi strepe za svoju egzistenciju budući da je kriza već debelo zahvatila hrvatsko gospodarstvo.

Njima sam, osim povrata investicije, dala nešto što novac ne može kupiti, a to je primjer da najbanalnija ideja može biti profitabilna te da će se novac naći ukoliko ga se dovoljno uporno traži. Međutim obiteljska sloga i solidarnost je ono što je neprocjenjivo i bez čega ne bih mogla pokrenuti posao, a kamoli plasirati šećernu pastu Cleopatra na tržišta izvan granica Lijepe Naše i to na police najjačih nacionalnih i internacionalnih drogerija:

Hrvatska: dm-drogerie markt, BIPA, KOZMO, Accessoires, ljekarne, biljne drogerije
Srbija: dm-drogerie markt, Lilly, ljekarne, biljne drogerije
Crna Gora: ljekarne, biljne drogerije
Bosna i Hercegovina: dm-drogerie markt, cm – cosmetic market, ljekarne, biljne drogerije
Makedonija: dm-drogerie markt, COSMO drogerije te lanac ljekarni ZEGIN
Slovenija: SANOLABOR, ljekarne te biljne drogerije

A što se tiče budućih planova moje ekipe i mene, trenutno pregovaramo za tržište Ruske Federacije te 10 zemalja Europske Unije. Kvalitetna ekipa i brainstorming je naša ključna strategija budući da se planovi na dnevnoj bazi mijenjaju, nadograđuju, razrađuju, analiziraju… I na taj način posao činimo zanimljivijim, a sreća i strast koju osjećamo prema radu još uvijek nisu splasnuli i nadamo se da nikad ni neće.

Htjela bih završiti svoju priču sa svojim skromnim receptom za uspjeh: DJELOVANJE POBJEĐUJE STRAH – odnosno što ste uporniji, predaniji poslu, što više radite na sebi to ćete imati manje „fiktivnih“ prepreka. Naglašavam „fiktivnih“ jer naša glava i misli mogu biti naši najbolji saveznici, ali i smrtni neprijatelji, a neprijatelje ako ne možete pobijediti, onda ih barem nadmudrite djelovanjem i napravite promjenu u svojem životu još danas.

Foto: Privatni album

Komentari (12)
Pogledajte sve

@Bakica
Buduci da mi prijavu nisu pisali patentni zastupnici (koji uzimaju oko 2.000 €), vec sam (jer za pisanje prijave nije potrebna neka posebna sposobnost, vec pracenje uputstva), uostalom nitko ne moze bolje opisati inovaciju od samog inovatora.
Ono sto se placa je odrzavanje patenta, koje proporcionalno raste s godinama (1. godina – 160,00 kn – 20. godina – 3.450,00 kn), ali valjda si za 20 godina profitirao na patentu, ako nisi, onda dzabe patent.
Sve pise na http://www.dziv.hr/hr/obrasci-publikacije/pristojbe-i-troskovi/patent/ – ipak je DZIV mjerodavna institucija.

PS – ne ulazim u ovo tko su joj mama, tata, sukunbaka, jer da sam ja iz bogate familije, pitanje je bih li radio ili bih se odmarao na Hawaii-ma. Toliko od mene, poz

Nemam baš ništa protiv poduzetnika koji imaju para i nije im u startu problem ‘ulupati’ par sto tisuća kuna za biznis koji će možda i propasti, ali zar ne bi u ove poduzetničke ideje mogao doći neki mali biznis koji je krenuo od početka – uvijek je ili prodavanje magle ili neke mega super priče o tome kako je netko uspješan poduzetnik s već u startu dubokim đepom.

Svaka čast i Dijani i njenom biznisu s 23 godine… 🙂

Još malo pa nećeš moći ni od rodbine posudit jer kako napreduju ove investicije ubrzo će nas kupit sve skupa neki stranac za kunu.

U Hrvatskoj se ne isplati raditi .
Najbolje je čekati na Burzi da se zaposlite u Javnom sektoru , na Državnim Jaslama . Ili da danima pohađate razne doktore i skupljajte liječničku dokumentaciju te tražite penziju .
Iako ste mladi imate veliku šanšu da dobijete mirovinu .
Mnogima je to uspjelo već u tridesetm godinama .
Ljudi su racionalni i ulažu trud tamo gdje je najisplativije .
Glupo je raditi u Realnom sektoru samo za poreze ,doprinose i ostale štibre i harače !

Porez kojim su oporezivani poduzetnici iz Realnog sektora :

25 % PDV na razliku u cjeni

20 % porez na dobit

12 % porez

18 % prirez u Zgb

i sada kada idete kupiti Mercedes platite opet porez 14 %

pa onda 10 % carina

pa na sve to opet PDV 25 %

pa porez na auto godišnje
pa cestarine
pa porez na osiguranje
pa porez na tehnički i regitraciju
pa porez na svaku litru benzina
i t.d…..
nema kaja oporezivanju

gospodarstvo su uništili največim porezima na svjetu !

Kako ćete prepoznati Vladu koja će izvući Hrvatsku iz krize ?

Smanjit će sve poreze Realnom sektoru 50 %

Dobro , ne morate kupiti Mercedes , kupite dionice .

I na dionice od dividende ćete platiti porez 12 % i prirez 18 % Zgb.

Ili kupite nekretninu ?

Opet ćete morati platiti porez kod kupnje i svake godine ćete plaćati porez na imovinu .

U Hrvatskoj se najviše isplati ne raditi .

A ako imate kaku lovu odmah ju potrošite na hranu i piće , sve pojedite , popijte i poserite pa vam nemogu ništa uzeti !
Ito nije kraj deranju kože porezima od ovih Gulikoža :

Kad jednog dana otegnete papke ,
vaši će dragi nasljednici morati platiti porez na ostavljenu im imovinu ,
na vaš dom ,
na vašu vikendicu ,
na vaš auto ,
na vašu tvrtku ,
na vaš obrt ,
na vašu grobnicu…..

Ni to neće biti kraj oporezovanju !
Vaši će nasljednici oret morati plaćati porez na imovinu …..

Investicijsku priću u Javnom sektoru gledamo od 1945. od kada su njihovi pretci došli naoružani iz šume i oteli imovinu (kuće , vile, tvornice , polja , šume…) onima koji su tu imovinu znali i zaraditi .

Isto tako ovi danas porezima otimaju Realnom sektoru , onima koji su lovu znali zaraditi i lovu investiraju putem Javnog sektora koji nije nikada znao lovu zaraditi , već ju samo potrošiti .

Kada bi ova Vlada željela progres Hrvatske ostavila bi lovu onima koji su tu lovu znali i zaraditi , u Realnom sektoru !

New Report

Close