Gotovo svakodnevno u sredstvima javnog priopćavanja izloženi smo napisima o opasnosti od pojačane dohodovne nejednakosti u hrvatskom društvu, nestanku srednjeg sloja, našoj sve većoj sličnosti sa zemljama Latinske Amerike i slično. U tim se raspravama često nedovoljno dobro poznaje razmatrana tema i/ili se zaključuje na temelju površnog dojma. U članku iznosimo definiciju dohodovne nejednakosti, načine njezina mjerenja te pokušavamo razjasniti povezanost globalizacije i nejednakosti.

Kako se mjeri nejednakost
Dohodovna je nejednakost samo jedna dimenzija toga širokoga koncepta nejednakosti, dok druge dimenzije uključuju zdravlje, obrazovanje, pristup uslugama i političko sudjelovanje. Nejednakost možemo definirati kao nepostojanje jednakosti. Jednakost postoji ako je dohodak podjednako podijeljen između jedinica promatranja i to tako da svaka jedinica posjeduje istu razinu. Dohodovna nejednakost obično se izražavaju u Ginijevu koeficijentu koji se kreće u rasponu od 0 do 1, s tim da 0 pokazuje potpunu jednakost, a 1 znači potpunu nejednakost. Druga mjera temelji se na odnosima visine ostvarenog dohotka tako da se ukupna distribucija dohotka podijeli na deset dijelova (decile) pa se uspoređuje odnos iznosa devetog i drugom decila. Važno je napomenuti da u literaturi postoje brojne druge mjere nejednakost, ali nijedna od njih se ne koristi tako često u istraživanju raspodjele dohotka i imovine. Ujedno, često se u mjerenju dohodovne nejednakosti ne obuhvaćaju usluge koje pruža država građanima, a može se sa sigurnošću pretpostaviti da siromašni građani koriste razmjerno više usluga države. Veća nejednakost u najvećoj mjeri je zapreka gospodarskom i društvenom razvoju zbog više razloga. Tada dolazi do znatno većega nasilničkoga kriminala zbog razmjerno veće koristi što ga od njega imaju siromašni i oni na donjem dijelu dohodovne ljestvica. Nadalje, nejednakost uvjetuje narušavanje (ionako malog) socijalnoga kapitala i slabi sudjelovanje građana u političkom životu i društvu, što osobama u lošijem materijalnom položaju povratno smanjuje mogućnosti utjecaja na donošenje odluka.

U društvu pretjeranih materijalnih nejednakosti bogati i moćni u političkoj i izvršnoj vlasti će donositi odluke od kojih u najvećoj mjeri samo oni imaju koristi. Unatoč općem vjerovanju da je nejednakost u Hrvatskoj jako porasla tijekom tranzicijskog razdoblja, čini se da to ipak nije slučaj. Tako je Ginijev koeficijent porastao sa 0,286 u 1988. na 0,297 u 1998. godini. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, Ginijev koeficijent u Hrvatskoj blago se povećao u prvim godinama tranzicije (prosjek za razdoblje 1996. – 1998. je 0,30), ali nakon toga uslijedilo je njegovo smanjivanje na 0,29 prosječno u razdoblju od 2003. do 2007. godine. Što se tiče posljednje dvije godine za koje raspolažemo podacima, 2006. došlo je do daljnjega blagog smanjivanja nejednakosti na 0,28, koja je zadržana i u 2007. godini. U Hrvatskoj fiskalni sustav – oporezivanje bogatih i socijalni transferi siromašnim stanovnicima – očito uvelike smanjuje ekonomske nejednakosti.

Namibija rekorder
U razdoblju od 1996. do 1998. Ginijev koeficijent za Hrvatski bio je viši od koeficijenata za Češku i Mađarsku, ali znatno niži od onih za baltičke države i Poljsku. Prema posljednjim raspoloživim podacima za 2005., taj je koeficijent bio niži u Švedskoj (0,23), Danskoj (0,24), Islandu (0,25), Austriji, Češkoj, Finskoj (0,26), Belgiji, Francuskoj, Njemačkoj i Mađarskoj (0,28), gotovo podjednak na Cipru (0,29), te viši u Rumunjskoj (0,31), Bugarskoj, Irskoj i Španjolskoj (0,32), Grčkoj, Italiji (0,33) i Estoniji (0,34). Možda iznenađuje, ali vrlo visok Ginijev koeficijent ima Izrael 0,39 te od članica EU Poljska 0,36, Letonija i Portugal 0,38, odnosno od tranzicijskih zemalja Republika Makedonija 0,39. Neslavni rekorder najvećih dohodovnih nejednakosti u svijetu je Namibija u kojoj je Ginijev koeficijent 2003. iznosio 0,71, a od većih zemalja to su Južnoafrička Republika (0,61) i Brazil (0,57). Možemo zaključiti da iako se dohodovne nejednakosti u Hrvatskoj uglavnom percipiraju kao visoke, usporedni Ginijevi koeficijenti za 2003. pokazuju da su dohodovne nejednakosti u Hrvatskoj posve identične prosječnim nejednakostima u EU15, EU25 ili EU10 te da blago stagniraju.

Predrag Bejaković, viši suradnik na Institutuza javne financije i član Redakcijskog savjeta Poslovnog dnevnika