Sanjaj velike snove, a počni od malih koraka, govorio je Steve Jobs. On je karijeru započeo kao tinejdžer. Nazvao je Williama Hewletta, osnivača računalnog diva Hewlett-Packard i zamolio ga da mu pošalje dijelove za računalo, koji su mu trebali za školski projekt. Hewlett mu je poslao dijelove i ponudio ljetni posao u svojoj tvrtki. Tada se upoznao sa Steveom Wozniakom kojeg su također fascinirala računala. Kad su napunili 21 godinu i po američkim zakonima postali punoljetni, osnovali su tvrtku Apple i prva računala sklapali u garaži Jobsovih roditelja.
Malim koracima počeo je i Marko Gerić, proizvođač nagrađivanih čvaraka.
– Imao sam dobar posao, bio sam voditelj mesnice u supermarketu velikog trgovačkog lanca. Plaća je bila solidna, ali svaki mjesec mi je sve manje ostajalo nakon što bih podmirio ratu kredita za stan podignutog u 'Švicarcima'. To me nagnalo da razmislim o dodatnom izvoru zarade, kako se to kaže da pronađem neki fuš – prisjeća se Gerić. Tih dana mnogi su ga pitali gdje bi mogli nabaviti kvalitetne čvarke, jer ih gotovo uopće nije bilo na tržištu. To mu je dalo ideju da istopi čvarke po obiteljskom receptu kao što su to radili njegovi djed i baka. Dao ih je prijateljima da ih probaju i ubrzo dobio prve narudžbe. Čvarke je nudio privatnim mesnicama i mnogi su ih uzeli u prodaju. Tada je odlučio iznajmiti garažu i u njoj topiti čvarke i mast te tako namaknuti novac koji mu je nedostajao za pokrivanje podivljale rate kredita.
Sirovinu kupovao dozvoljenim minusom na računu
– Krenuo sam od nule. Radio sam na starom obiteljskom kotlu na drva, a sirovinu sam kupovao zahvaljujući dozvoljenom minusu na tekućem računu. Ustajao sam u zoru da bih prije posla razvezao čvarke po mesnicama, zatim bih odradio svoju smjenu, a poslijepodne bih topio čvarke. Nakon dvije godine stekao sam potrebno tržište da se mogu osamostaliti – opisuje Gerić svoje početke. Od zarađenog novca je iznajmio prostor u Stubičkim toplicama, kupio polovne plinske kotlove za topljenje čvaraka i rashladne komore koje je uz pomoć majstora prilagodio za svoje potrebe. Prodao je svoj Audi kako bi kupio kombi za dostavu, i u siječnju 2013. osnovao poduzeće i krenuo u proizvodnju.
Nemojte se opterećivati velikim brojevima
– Nije me smetalo što sam prijateljima na svadbe dolazio kombijem, radio sam bez godišnjeg odmora. Kad bih imao dostavu za Dalmaciju, krenuo bih noću da stignem isporučiti robu i poslije se okupati u moru i brzo se vraćao u proizvodnju. Nakon dvije godine ponovno sam si kupio Audi i priuštio 15 dana odmora – kaže Marko. Dodaje da je tvrtku gradio polako i bez zaduživanja, a opstao je jer se nije opterećivao velikim brojkama već je gledao da to što radi radi kvalitetno, a brojke će same doći. To savjetuje svima koji se žele baviti poduzetništvom.
Bitno je nikome ne ostati dužan
– Kad nekom dajem svoju robu u prodaju uvijek izračunam hoću li, ako mi ju ne plate, moći namiriti sve svoje obveze prema dobavljačima. Ja mogu izgubiti svoju zaradu, ali račune tvrtke i plaće mojim radnicima moram platiti. Zbog toga se nikad nisam usudio plasirati robu u velike trgovačke lance, bez obzira na to koliko se moguća zarada činila velikom. Pogledajte kako su se opekli neki mali dobavljači Agrokora – Tumači Gerić koji svoje proizvode plasira manjim trgovinama, a u velikim trgovačkim lancima prisutan je posredstvom manjih mesoprerađivačkih tvrtki koji ih otkupljuju od njega. Dodaje da je za uspjeh bitna konstantna kvaliteta proizvoda.
Zahvalan sam 'Švicarcu' što me stjerao u škripac
– Iako je špek naših svinja kvalitetniji, nema ga dovoljno, ni 20 posto za potrebe prerade. Zato ga uvozimo iz Španjolske. Imamo ugovor s proizvođačem koji nam garantira selektiranu proizvodnju i uvijek istu kvalitetu, uzimamo špek dva do tri centimetara debljine – pojasnio je. Potvrda kvaliteti njegovih proizvoda su i zlatne medalje osvojene u Bruxelessu, Ljubljani i Novom Sadu. Danas, pet godina od osnivanja poduzeća, Gerić zapošljava devetoro ljudi. Osim proizvodnje ima i dvije maloprodajne trgovine. Planira proširiti proizvodnju i izgraditi vlastiti poslovni prostor za što će aplicirati na Fond Europske unije, a do sada nije uzeo ni kunu kredita.
– Opekao sam se na 'Švicarcu', ali kad bolje razmislim jako sam mu zahvalan. Da me nije prisilio da se trgnem, vjerojatno bih još i sad vodio mesnicu trgovačkog centra. Sad zapravo i ne radim jer znate kako se kaže 'Izaberi posao koji voliš i nećeš morati raditi dana u životu' – zaključuje Gerić.
Tom devizom vodi se i Davor Simičić koji je, da ne bi morao raditi nego uživati u poslu, profesionalizirao svoj hobi. S prijateljem Matijom Mrazekom pokrenuo je craft pivovaru.
Uložili ušteđevinu i posudili od obitelji
– Putujući Europom divili smo se bogatoj ponudi piva, a kod nas je u ponudi osim domaćih bilo tek nešto malo njemačkih i belgijskih piva. Crafta gotovo uopće nije bilo. Matija i ja u garaži smo kuhali svoja piva i eksperimentirali s novim okusima. Kad su se za naša piva zainteresirala dva zagrebačka restorana odlučili smo otvoriti tvrtku i pokrenuti proizvodnju – kaže diplomirani ekonomist Davor. Zbog ostvarenja svog sna 2014. je napustio dobro plaćeni posao s brojnim privilegijama. Iznajmili su pivovaru hotela u Međimurju koji je za svoje potrebe koristio samo deset posto kapaciteta. U posao su uložili ušteđevinu, a dio novca posudili su od obitelji. Trebalo im je godinu dana da odrade sva testiranja i dobiju sve dozvole da mogu pokrenuti proizvodnju. Tad je i Matija, koji je diplomirao na Fakultetu elektrotehnike i računarstva, napustio posao u struci i zaposlio se u svojoj pivovari.
– Iskoristili smo sve poticaje koje smo mogli. Od Hrvatske agencije za malo gospodarstvo i investicije (HAMAG BICRO) dobili smo 120.000 kuna iz programa Poduzetnik – početnik. Tim novcem kupili smo liniju za punjenje boca, što nam je omogućilo da budemo prisutni i u maloprodajnim trgovinama. Dobili smo i sredstva za sufinanciranje zapošljavanja od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Ona su nam pokrila 50 posto doprinosa u prvoj godini staža za radnika kojeg smo zaposlili – objašnjava Simičić. U njihov posao je uključena i njihova obitelj, pa su uštedjeli na izdacima koje drugi poduzetnici moraju plaćati. Matijina sestra Ana Mrazek-Lugarov je grafička dizajnerica koja im je osmislila logotip i cjelokupni vizualni identitet, a kiparica Ana Horvat je Matijina djevojka i za nastupe na sajmovima i festivalima izrađuje reljefe i dekoracije od drva. Na godinu proizvedu 120.000 litara piva, a zapošljavaju tri radnika i još jednog s pola radnog vremena. Do sad su na tržište plasirali 14 vrsti piva, a pogon u kojem rade ograničava ih da istovremeno mogu proizvoditi samo dvije vrste piva.
– Zbog potražnje moramo proširiti kapacitete, te smo se odlučili izgraditi vlastiti pogon. Aplicirali smo na Fond Europske unije kohezija i razvoj koji će nam dati 45 posto bespovratnih sredstava, a za ostatak ćemo podići kredit. Ukupna vrijednost investicije je 12 milijuna kuna, a otvorit ćemo 10 novih radnih mjesta – najavljuje Davor. Dodaje da si još ne može priuštiti plaću kakvu je imao u tvrtki u kojoj je radio prije nego je postao poduzetnik.
– Nije mi to važno, zarađujem dovoljno za život. Bitno mi je da se bavim onim što me ispunjava. Matija i ja još kod kuće kuhamo pivo, to nam je užitak, a tako osmišljavamo i nove okuse – zaključuje Davor.
Bave li se poduzetnici maloprodajom ili ugostiteljstvom dužni su izdati račun uz pomoć elektroničkih naplatnih uređaja izravno povezanih s Poreznom upravom, a kako bi bili spremni za česte kontrole, potrebno je nabaviti odgovarajuću opremu. Tele2 nudi paket za fiskalizaciju za 79 kuna bez PDV-a na mjesec, koji uključuje i mobilni uređaj te bluetooth printer. Tu je i neizostavna aplikacija za fiskalizaciju s kojom možete izdati fiskalni račun, arhivirati ga, fiskalizirati naknadno te ispisati dnevni promet.
Sadržaj omogućio Tele2
