Jelena Skender od djetinjstva je sanjala o tome da bude učiteljica i da ima “nešto svoje”. Danas ima Vježbaonicu, projekt koji u svakom pogledu nadilazi pojmove običnog studija za vježbanje, zdrav i uhodan biznis koji planira širiti, zajedno uz svijest o potrebi čovjeka da se kreće, i to na način koji će mu donijeti najviše koristi i užitka.

Jelenin poduzetnički put nalikuje primjeru iz udžbenika. Kineziologinja po struci, raditi je počela i prije završetka studija, te je sedam godina od svake plaće izdvajala za početni kapital, radeći ponekad i po dva posla. Već na starom poslu, u jednom zagrebačkom studiju za vježbanje počela je osmišljavati koncept treninga. “Sve više sam se počela udaljavati od koncepta vježbanja koji smo tamo primjenjivali, i u jednom trenutku pukao mi je film i odlučila sam se pokrenuti, ili porodiljni ili biznis. Istražila sam tržište, odabrala lokaciju i dala sam si rok od šest do devet mjeseci, koliko je mogla potrajati ušteđevina za sve troškove. Ispalo je da smo bili u plusu od prvog dana i rastemo svakodnevno”, ispričala nam je Jelena u pauzi između treninga.

Dosadašnji uspjeh pripisuje konceptu vježbanja koji se značajno razlikuje od većine teretana, jer Vježbaonica polaznicima nudi kombinaciju rekreacije i rehabilitacije, prilagođava se zdravstvenom stanju i spremnosti vježbača, kako bi se izbjegle ozljede i neugodne epizode koje često odvraćaju ljude od redovnog vježbanja i kretanja. “Želimo da Vježbaonica postane stil života, da vježbanje prestane biti mučenje, i da naši vježbači zavole svoje tijelo i spoznaju što sve s njim mogu postići, te da spoznaju da je bol prirodna pojava koja nužno ne mora biti loša. Učimo naše vježbače kako funkcionira naš sustav kretanja, kakve reakcije na trening mogu očekivati, učimo ih da je u redu da su nekad slabiji, a nekad jači”, pojašnjava Jelena. Također, cilj vježbanja nije odraditi tih nekoliko sati treninga tjedno, već naučiti živjeti sa svojim tijelom i upravljati pokretima cijelog dana. “Mi smo našim vježbačima potpora u svladavanju svakodnevnih pokreta, da bezbolno i što pravilnije mogu čučnuti, podići teret, igrati se s djecom, ali i hodati, sjedati. Pritom konstantno podižemo granice njihove izdržljivosti i sposobnosti da odrade neki pokret”, kaže Jelena, čiji treneri ujedno razbijaju široko rasprostranjen strah od kretanja, koji je prisutan gotovo bez obzira na dob.

Svaki vježbač prije upisa na grupni trening prolazi dijagnostiku, uvodni sat na kojem se putem testova utvrđuju stanje vježbača, uklanjaju uočeni disbalansi i putem serije vježbi priprema za trening. Uz upute za korekcije za samostalnu i svakodnevnu primjenu, rezultati testa poslužuju da se utvrdi trenutno stanje, te vježbači upute u najidealniju grupu prema utvrđenom stanju. Treneri su zamijetili da se od uvođenja dijagnostike novi vježbači puno brže uključuju u grupu. “Nije za svakoga sve, i često se osobne želje ne podudaraju s onim što je tijelo u tom trenutku sposobno podnijeti bez štetnih posljedica. U našoj dijagnostici kroz ispitivanje bazičnih pokreta stoga utvrđujemo tko je za što. Ako još nisu za program, šaljemo ih na fizikalnu terapiju ili ono što im treba kako bismo prevenirali loše posljedice. Slaba bol u vratu uz pogrešne vježbe, ali i pogrešno izvođenje, može se pojačati, to nije cilj”, kaže Jelena.

Vježbaonica stoga ima nekoliko grupnih programa vježbanja namijenjenih različitim skupinama i spremnosti vježbača, uključujući i mlade, trudnice, umirovljenike, te individualne treninge. Zanimljivo, u hodu se formirala i nova grupa naprednih vježbača koji dolaze godinama i toliko su ojačali da im trebaju novi izazovi. Djeca i mladi su posebna kategorija koja je u hrvatskom društvu i školskom sustavu prilično zanemarena kad je u pitanje kultura kretanja, što Vježbaonica nastoji ispraviti. “Djeca nemaju prilike za rekreaciju, a u različite sportove ih se usmjerava, a da im istodobno nedostaju osnovne motoričke sposobnosti. Bilo bi idealno kad bi treneri to razvijali, ali se često to ne događa. Usto, malo je prilika za čistu rekreaciju, najčešća opcija su svakodnevni treninzi, mnogima to postaje muka i time se ubija želja djece za kretanjem. To nikako nije dobro jer im je kretanje nužno za stvaranje sinapsi u mozgu, razvoj pokretljivosti oka, one stvari o kojima i ne razmišljamo, a strašno su bitne,” pojašnjava Skender. U Vježbaonici imaju pristup kroz igru, od “gumi-gumi” do loptanja i ostalih aktivnosti bitnih za razvoj motorike. S ciljem podizanja svijesti o potrebi kretanja kod djece, od rujna se sprema na niz tematskih predavanja za roditelje, o tome zašto je bitno da djecu puste da skaču, vrte se, gaze po lokvama, padaju. Održat će se i predavanje o bolovima u leđima, s uputama o vježbanju, te ono namijenjeno trudnicama, o potrebi i benefitu od kretanja u trudnoći. To je ujedno i prva tema koju Vježbaonica, zajedno s detaljnim uputama o pojedinim vježbama, obrađuje na svom YouTube kanalu. U planu je daljnji razvoj sadržaja na toj platformi, koji se naslanja na bogatu komunikaciju Vježbaonice na društvenim mrežama.

Web stranice Vježbaonice i Facebook stranica pune su sadržaja, od osnovnih informacija do filozofije pokreta koju u svom blogu Jelena nastoji promovirati, te iskustava vježbača kojima je Vježbaonica izmijenila način života, unijela novu strast, dovela nove ljude, razbila predrasude i strahove. Strah od kretanja često je prisutan kod starijih ljudi, kod kojih treba isticati potrebu za kretanjem kako bi se prevenirala te ublažila brojna stanja vezana uz njihovu dob. “Besplatne programe za umirovljenike pokrenuli smo u suradnji s Gradom Zagrebu, no i nakon što je istekla potpora, na zahtjev vježbača ostavili smo dvije grupe za umirovljenike s povoljnim cijenama. Grupe su odlično popunjene i nači umirovljenici su vrlo aktivni”, kaže Jelena Skender.

Vježbaonica trenutno ima troje stalno zaposlenih, koji su došli preko mjera za zapošljavanje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, te su prošli edukaciju i protokol o standardizaciji koji se konstantno nadograđuje. Jelena trenutno radi na standardizaciji vježbi i treninga, ali i poslovnog modela, kako bi mogla kopirati koncept Vježbaonice. Za to već postoji snažan interes vježbača koji priželjkuju neku novu lokaciju bliže centru Zagreba, primjerice. Na Jarun na vježbanje dolaze iz Gajnica, Centra, Maksimira, čak iz Velike Gorice…jer nigdje bliže nisu pronašli jednako kvalitetan proizvod. Opcije za otvaranje nove Vježbaonice su različite, uključujući i moguću franšizu. Jelenine ideje za širenje biznisa idu također u smjeru osobnog razvoja, pri čemu računa na pomoć supruga Miroslava, koji je trener osobnog razvoja i već je pridonio tome da se koncept Vježbaonice pomalo proširuje s aspekta pojedinca na širu zajednicu koja će od toga imati koristi. “Sjajno je što smo uspjeli razviti zdrav biznis s jednako tako zdravim rastom, što mi je i bila ideja. Ne želim se širiti na štetu kvalitete usluge, već radije odabirem nadogradnju”, pojašnjava Jelena.

Dosadašnji uspjeh i popularnost među vježbačima tumači i posebnim odnosom koji pokušava razviti prema vježbačima. Nije rijetkost da nakon treninga “udavite” trenera pitanjima o pojedinim vježbama, zatražite savjet o otpuštanju napetosti, pa čak dobijete besplatnu masažu kako bi se to postiglo. Ponekad zbog vašeg ukočenog ramena čitav grupni trening dobije naglasak na razgibavanju ramena. “Nastojimo se brinuti o svim našim klijentima posebno, potičemo ih malim darovima, čestitkama za rođendan, individualnim savjetima. Reagiramo na kritike i sugestije, nastojimo prilagoditi termine, trenutne preferencije vježbača, i nastojimo biti dosljedni u tome što radimo. Tako stvaramo veze sa svojim klijentima, a najbolja reklama nam je usmena predaja. Za promociju Vježbaonice ne trebamo naslikavanje slavnih osoba”, zaključuje Jelena Skender.