Hrvatsku gospodarsku komoru je ponovno ovih dana kontaktiralo više hrvatskih tvrtki zbog loših iskustava s inozemnim tvrtkama koje su im uputile obrasce za uvrštenje u svoje međunarodne poslovne adresare, onako kako nije u skladu s dobrim poslovnim običajima.

Naime, riječ je o obrascima kojima se hrvatskim poslovnim subjektima nudi mogućnost uvrštenja u inozemne poslovne adresare, a dostavljaju ih austrijska tvrtka CONSTRUCT DATA VERLAG AG (adresar FAIRGuide), nizozemska tvrtka EU BUSINESS SERVICES LTD (adresar EU COMPANY DIRECTORY), španjolska tvrtka EUROPEAN CITY GUIDE, švicarske tvrtke INTERCABLE VERLAG, EUCO DATA i NOVACHANNEL (adresar Tourist Directory), a odnedavna i nizozemska tvrtka EU BUSINESS REGISTER.

Obrasci su ispisani na engleskom jeziku i dostavljaju se uglavnom poštom ili elektronički. 

Za uvrštenje u adresar, hrvatska tvrtka treba upisati svoje kontaktne podatke (i eventualno djelatnost tvrtke), dok primjerice obrasci švicarske tvrtke Intercable Verlag (za njen adresar GLOBAL (EUROPEAN) INTERNET REGISTER) već sadrže osnovne podatke o hrvatskoj tvrtki koje je u tom slučaju potrebno dopuniti ili izmijeniti. Od tvrtke se traži da točnost upisanih podataka ovjeri svojim potpisom i pečatom.

Međutim, na dnu obrasca sitnim je slovima navedeno da je usluga objavljivanja oglasa naplativa, tj. da je zapravo riječ o narudžbi, odnosno svojevrsnom ugovoru kojim stranka (hrvatska tvrtka) naručuje objavljivanje svojih podataka u web i / ili CD izdanju adresara, i to za razdoblje od nekoliko godina unaprijed, po cijeni od nekoliko stotina eura godišnje. U zaglavlju nekih obrazaca ponekad je istaknuta informacija da je objava podataka o tvrtki u adresaru besplatna, ali samo u slučajevima kada obrazac nije potpisan, niti je ovjeren. Sve to navodi na zaključak da je oblik i sadržaj obrasca osmišljen sa svrhom da svjesno obmane tvrtke koje ga potpisuju i ne slute da je riječ o naplativoj usluzi. Spomenute je ugovore (tehnički) vrlo teško ili gotovo nemoguće retroaktivno otkazati.

Uz ponude za uvrštavanje u međunarodne poslovne adresare, više hrvatskih tvrtki obratilo se Komori i nakon što su primile dopis kojim se od njih traži da dostave određene podatke kako bi dobile European Business Number (EBN).

Riječ je o sličnom obrascu kao i za uvrštavanje u međunarodne poslovne adresare, a iako vizualno rješenje dopisa, naziv pošiljatelja, rok za podnošenje prijave i neki drugi elementi pružaju dojam da je riječ o formalnom dopisu javnog tijela EU ili njene države članice, posrijedi je obična poslovna ponuda njemačkoga trgovačkog društva DAD GmbH. 

Napominjemo da EBN nije obvezan, niti je potreban za poslovanje unutar EU, a ispunjavanjem traženih podataka i ovjerom obrasca sklapa se ugovorni odnos s njemačkom tvrtkom, s obveznim trajanjem od tri godine i naplatom od po nekoliko stotina eura godišnje.

Ponovno apeliramo na hrvatske tvrtke da spomenute obrasce u cijelosti pažljivo prouče prije eventualnog potpisivanja i ovjere jer je riječ o usluzi koja je naplativa, što na prvi pogled nije vidljivo iz obrasca.