Proizvodnja hrane kao pokretač rasta zaslužuje biti dio posebnog projekta

Autor: Poslovni dnevnik , 30. studeni 2014. u 22:01
Okrugli stol u Osijeku pod nazivom Hrvatska poljoprivreda 2030. godine (PIXSELL)

Hrvatska prehrambena industrija, iako nije sastavni dio industrijske strategije RH važan je pokretač gospodarstva.

Jedan od generatora rasta

Hrvatska prehrambena industrija, iako nije sastavni dio industrijske strategije RH važan je pokretač gospodarstva. Poslovni dnevnik već dugi niz godina kroz analitičke članke, intervjue i reportaže prati razvoj hrvatske prehrambene industrije, a od ove godine organizira i niz okruglih stolova pod nazivom “Snaga hrvatske hrane”. Cilj ovog projekta je još snažnije naglasiti važnost prehrambene industrije za cjelokupno gospodarstvo, istaknuti svjetle primjere u proizvodnji te ukazati na ono što dobro funkcionira u proizvodnji hrane, ali i ono što se da popraviti. Na do sada održanih osam okruglih stolova bavili smo se proizvodnjom mlijeka, mesnih prerađevina, vina i ribe te pekarskim proizvodima… Čitateljima smo kroz okrugle stolove približili glavne aktere u proizvodnji hrane, a naši okrugli stolovi zainteresirali su gotovo sve relevantne medije u državi te time priču o snazi hrvatske hrane prenijeli još širem dijelu populacije.

U svijetu se konzumira oko 60 milijardi eura ekohrane

Svjetsko tržište, neslužbene su procjene, godišnje konzumira hrane označene ekološkim certifikatom u vrijednosti oko 60 milijardi eura, a gotovo polovicu od te količine potroše stanovnici Europe. Samo građani Njemačke za ekološku hranu unutar kalendarske godine izdvoje gotovo sedam milijardi eura. Prvo mjesto na ljestvici po osobnoj potrošnji drže Švicarci, svaki godišnje u prosjeku za kupnju eko hrane izdvoji 189 eura, sa 159 eura slijede ih Danci dok su Austrijanci treći sa 127 eura.

Vrijednost hrvatskog tržišta eko hrane, naravno također prema okvirnim procjenama, tek je nešto veća od 100 milijuna eura. Međutim, od tog iznosa lavovski dio otpada zapravo na uvozni asortiman. Iz lokalne proizvodnje Hrvati najviše mogu nabaviti povrće i voće,  manje meso i mliječne proizvode te med. Eko proizvodi više dodane vrijednosti uglavnom su iz uvoza. Činjenica da europsko tržište kroz uvoz nabavi oko 50 posto ekološke hrane koju godišnje konzumira, velik je izazov i za hrvatski ekoagrar. S konvencionalnom poljoprivredom Hrvatska ne može ni sanjati ravnopravnu tržišnu utakmicu s europskim farmerima. U ekološkoj proizvodnji hrane situacija je pak obrnuta. U tom segmentu, ne samo zbog iznimnih zemljopisno-klimatskih prednosti nego i očuvana i od industrije nezagađenog okoliša te činjenice da su velike površine zarasle u korov i ne obrađuju se desetljećima, Hrvatska ima potencijal kao nijedna članica Europske unije.

Hrvatska poljoprivreda je slabo konkurentna unutar Europske unije

Hrvatska poljoprivreda je slabo konkurentna unutar Europske unije, a nepostojanje jasne vizije i strategije dodatno otežava situaciju u tom sektoru, zaključak je panel diskusije “Hrvatska poljoprivreda 2030. godine” koji je u sklopu konferencije Poslovnog dnevnika “Snaga hrvatske hrane” u listopadu u Osijeku okupio eminentne ljude koji odlučuju o hrvatskoj poljoprivredi.

Tako ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina ističe da smo u lošoj situaciji jer se u proteklih 20-ak godina, iz raznih razloga, nije učinilo što se moralo. No, unatoč ne baš ružičastoj situaciji, Jakovina očekuje da bi se do 2030. stanje trebalo popraviti i da bi poljoprivredna proizvodnja trebala vezivati veći broj mladih ljudi višega obrazovanja koji bi proizvodili kvalitetne proizvode visoke dodane vrijednosti.  Toni Raič, predsjednik udruge Baby Beef, požalio se da je situacija u hrvatskom stočarstvu katastrofalna, a što je ilustrirao i podacima da je 1980-ih godina Hrvatska izvozila junetine u vrijednosti od 320 milijuna dolara godišnje, a samo na Podravku je otpadalo 32 milijuna dolara. Danas pak čitava zemlja izvozi ukupno junetine za 28 milijuna eura. Da naša zemlja nema jasnu viziju i strategiju koja bi bila dulja od četverogodišnjeg mandata neke vlade, smatra i Ljerka Puljić, starija potpredsjednica Agrokora, najveće poljoprivredno-prehrambene kompanije u Hrvatskoj. “Razvijene zemlje EU-a baziraju svoju proizvodnju na stočarstvu jer je tamo najveće dodana vrijednost, a ne na jednostavnoj proizvodnji žitarica. Karte na europskom tržištu su već dobrano podijeljene i treba dobro razmisliti u čemu možemo biti konkurentni i profitabilni”, navodi Puljić. Skupu i nekonkurentnu domaću poljoprivrednu proizvodnju kao problem navodi i Zvonimir Mršić, predsjednik Uprave Podravke koji ponavlja da njegova tvrtka 70 posto svojeg prihoda ostvaruje u izvozu.

Stjepan Zorić, predsjednik udruge Hrvatska jabuka, smatra da su za većinu loših stvari u voćarstvu krivi trgovački lanci koji ne žele imati domaće voće na svojim policama. Ljerka Puljić iz Agrokora je pojasnila da o ponudi na policama odlučuju kupci koji inzistiraju na jeftinoj uvoznoj robi, a ne na često i duplo skupljoj Hrvatskoj te da se domaći voćari, ali i svi ostali proizvođači, moraju prilagoditi cijenama koje važe na europskom tržištu-  jer da u protivnom ne mogu opstati. Josip Kraljičković, zadužen za poljoprivredu i europske fondove u Zagrebačkoj županiji, ističe da je do sada Hrvatska napravila barem tri strategije poljoprivrede, ali koje u realnosti gotovo i nisu zaživjele. Krunoslav Zmaić, prodekan Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku smatra da treba slijediti svjetske trendove u proizvodnji hrane.

Zahvaljujući stalnom restrukturiranju, glavne domaće konditorske tvornice imaju perspektivu

Poslovni dnevnik 17. rujna 2014. u prostorijama HUP-a u Radničkoj 52 organizirao je okrugli stol Slastice i konditori. Riječ je o još jednom u nizu okruglih stolova u sklopu projekta Snaga hrvatske hrane. Do tada je organizirano 5 okruglih stolova posvećenih različitim segmentima proizvodnje i plasmana hrvatske hrane.

Hrvatski konditori su tijekom 2013.godine proizveli 53.032 tone raznovrsnih slatkiša od kojih su kroz izvoz prodali gotovo polovicu, konkretno 26.374 tone. Izvozom asortimana na europsko, na prekooceanska te bogata arapska tržišta ostvarili su sveukupno 118 milijuna dolara prihoda. Od spomenutog iznosa samo je dio potrošen na uvoz sirovina i ostalih komponenti neophodnih za redovnu proizvodnju, a ostatak je stavljen u njihove proračune. Spomenute brojke na prvi pogled ilustriraju da domaća konditorska industrija ima samo ˝slatke brige˝ i odličnu perspektivu jer izvozi polovicu cjelogodišnje proizvodnje, a bilježi i  suficit o kojem većina hrvatskih gospodarstvenika može tek samo sanjati.
 


Foto: PIXSELL

Trgovine proizvode nabavljaju na raznim tržištima po daleko nižim cijenama od domaćih. Osim toga trgovci prisiljavaju domaće proizvođače da im odobre udjel u cijeni i to do čak 30 posto, dok strancima ne mogu diktirati takve uvjete. Upravo to su razlozi povećanja cijena domaćih proizvoda. “Od domaćeg tržišta se ne može više živjeti, jer ono što dobijemo kroz izvoz, izgubimo kroz liberalizaciju kod kuće. Ulaskom u EU konditori su samo izgubili, jer je pao izvoz u zemlje CEFTA-e a porastao uvoz u Hrvatsku, a ulazak Zvečeva u Tesco bio je krvavi put i takvo što rijetko se događa. Istovremeno, globalne kompanije muči što još uvijek nisu pokorile domaće brendove”, istaknuo je Pucar.

Doajen hrvatske konditorske industrije Stipan Bilić, direktor Kondina smatra da bi hrvatska Vlada trebala ograničiti uvoz slatkiša, po uzoru na Mađarsku koja je tako zaštitila domaću proizvodnju, za što postoje mjere koje nisu u suprotnosti s pravilima tržišne utakmice niti  s direktivama EU. Mijo Batinić, direktor kontrolinga Kraša optimističan je, iako se po uvjetima poslovanja može zaključiti da je konditorima nemoguće opstati. “Zahvaljujući stalnom restrukturiranju, glavne domaće tvornice su opstale i imaju perspektivu. No do sad nije bilo sluha za probleme industrije, te vjerujem da će se stvari početi mijenjati kad voda dođe do ušiju, na što upućuje i mogućnost da prehrambena industrija uđe u industrijsku strategiju. Država treba biti svjesna da treba konditorsku industriju jer ona zapošljava i proizvođače sirovine te uslužni sektor”, kaže Batinić.  Slastičari pak smatraju da bi se domaći proizvođači čokolade i drugih proizvoda potrebnih za izradu slastičarskih delicija u većoj mjeri trebali okrenuti malim obrtnicima koji su zbog visokih cijena ali i ograničene ponude prisiljeni materijal uvoziti.

Pekari godišnje zarade oko 3 milijarde kuna

Samo bolje povezani i udruženi poduzetnici u pekarskoj industriji mogu biti jači na domaćem i inozemnim tržištima, pri čemu im je potrebna bolja komunikacija, obrazovaniji kadrovi, bolja suradnja proizvođača i trgovaca te podrška mjerodavnih institucija. Da snage, znanja i potencijala imaju, najbolji je dokaz 30-ak proizvođača tjestenine, koji su posljednjih 10- ak godina, i više nego utrostručili proizvodnju, dok su pekarnice sve modernije i inovativnije. Prilika za rast je još puno, od domaćeg turizma do trenda mediteranske prehrane, no prije treba pronaći i model kako riješiti problem velikih troškova na povratu kruha pekarske industrije od oko 400 milijuna kuna godišnje te sive ekonomije koja je u toj branši i dalje itekako prisutna, zaključci su okruglog stola projekta Snaga hrvatske hrane: Pekarski proizvodi i tjestenine, kojeg je organizirao Poslovni dnevnik.Pekarska industrija u Hrvatskoj godišnje ostvari ukupan prihod veći od tri milijarde kuna sa više od 30.000 zaposlenih. Pekarstvom se u Hrvatskoj bavi oko 600 poduzetnika – s obrtima i više od 2000 – koji u prosjeku godišnje na tržište isporuče oko 350.000 tona pekarskih proizvoda u vrijednosti od oko 450 milijuna eura. Prema riječima Nade Barišić, direktorice Žitozajednice, proteklih godina broj subjekata u pekarstvu je rastao. No, od 2012. slijedi pad broja društava jer i industrijska proizvodnja prati pad gospodarstva za 2,6 do 3%.

Zbog pada kupovne moći još je veća potražnja za osnovnim vrstama kruha, koje u pravilu čime 50% ponude pekara. Kupnja polubijelog i crnog kruha porasla je tako čak 13%, dok zbog modernih pekarnica i novih trendova “hrane s nogu” u ovoj godini bilježimo i porast proizvodnje peciva, što je najbolji dokaz da se uz domaću sirovinu i razvoj novih trendova te izvoz, u pekarskoj branši može i više, ocijenila je Barišić.

Paprika i mrkvi proizvedeno 29.847 tona

Zeleno izvješće Ministarstva poljoprivrede koje govori o kalendarskoj 2012. godini donosi najaktualnije podatke o proizvodnji povrća i voća unutar nacionalnih granica. Komercijalna proizvodnja povrća namijenjena lokalnom tržištu unatrag pet godina, piše u izvješću, imala je oscilacije.

U 2008. povrće se intenzivno uzgajalo na 12.670 hektara i ukupno je za tržište proizvedena količina od 201.585 tona. U 2012. površine intenzivnog uzgoja povrća naspram 2011. smanjene su za 2306 hektara, a za tržište je proizvedeno 133.408 tona. Najzastupljenije vrste povrća, navodi se dalje u izvješću, u domaćoj su proizvodnji luk i češnjak, rajčica, bijeli kupus, dinje i lubenice s ukupnom proizvodnjom u 2012. od 96.764 tona dok je paprike i mrkve proizvedeno 29.847 tona. Na ove dvije skupine otpada gotovo 71 posto ukupne proizvodnje.

Proizvodnja vina se kreće između 1,2 i 1,4 mil. hektolitara

Još u 19. stoljeću Hrvatska je raspolagala sa gotovo 200 tisuća hektara vinograda. Samo je Dalmacija tada vinograde imala na više od 90 tisuća hektara, a 600 do 650 tisuća hektolitara vina izvozilo se u Francusku. Dva stoljeća kasnije te su brojke puno skrominije, a inventura provedena iz ptičje perspektive otkriva da je pod komercijalnim vinogradima tek nešto više od 21 tisuću hektara. Zajedno s onima koji se vinogradarstvom bave iz hobija ta površina ne prelazi 40 tisuća hektara. Proizvodnja vina posljednjih se godina u Hrvatskoj kreće se između 1,2 i 1,4 milijuna hektolitara. Uzgaja se čak 240 sorti, od kojih je najznačajnija graševina s udjelom 22 posto, dok na bijela vina otpada čak 65 posto proizvodnje. Prvih 11 mjeseci 2013. izvoz vina iznosio je 2458 tona u vrijednosti 12,3 milijuna dolara, a uvezeno je 11.606 tona za 18,1 milijun dolara. U financijskoj omotnici koju nam je odredila Europska komisija Hrvatska za razvoj vinogradarstva i vinarstva godišnje može potrošiti 11,8 milijuna eura. S druge strane, za ribarstvo je 2013. EU odredila iznos od 8,7 milijuna eura, za 2014. povećala ga je na 20 dok je za 2015. najavljeno 26 milijuna eura. No, golemi potencijal ribe nije još ni blizu iskorištenoga.

Potaknuti vezu proizvodnje i prerade

Da bi se hrvatska mesna i mesoprerađivačka industrija revitalizirala i vratila na kapacitete od prije dvadesetak godina, svi uključeni u taj proces trebaju postati konkurentniji. Država treba ubrzati proces davanja poljoprivrednoga zemljišta na korištenje poljoprivrednicima, treba im omogućiti što jeftinije kredite. Cijeli lanac, od primarne proizvodnje pa sve do prerade, treba bolje povezati, a svi skupa trebaju bolju promidžbu. Na kraju, potrebna je bolje suradnja s akademskom zajednicom i konzultantima, koji mogu pomoći da poljoprivrednici što bolje iskoriste mogućnosti koje nude strukturni fondovi EU. Generalni je to zaključak sudionika drugoga okruglog stola projekta Snaga hrvatske hrane: Meso i mesne prerađevine, koji je organizirao Poslovni dnevnik. Stanje u mesoprerađivačkoj industriji nije nimalo ohrabrujuće. Potrošnja mesa pada u cijeloj Europi, pa tako i u Hrvatskoj, a broj goveda, svinja i peradi u odnosu na početak devedesetih višestruko je smanjen. Od 2010., kada je iz hrvatskih klaonica izašlo 65 tisuća tona mesa, proizvodnja je u 2013. pala na 57 tisuća tona. Pritom uvoz debelo premašuje izvoz u svim granama. Jedina svjetla točka je proizvodnja mesnih prerađevina, koja je u rastu te ima suficit na strani izvoza. Uvezli smo mesnih prerađevina za 45 milijuna dolara, a izvezli za 72 milijuna dolara.

Proizvođači i mljekari neće moći ništa bez pomoći države

Mliječna industrija u Hrvatskoj proživljava dramatične trenutke. Samo u posljednje dvije godine broj farmi je prepolovljen, a otkupljena količina mlijeka ove će godine, u odnosu na lani, biti manja za 20 posto. Da bi se ovo dramatično urušavanje mliječnog sektora zaustavilo nužno je pokrenuti niz mjera. Prije svega, potrebna je sustavna edukacija farmera, kojima treba omogućiti povoljne kredite za kupnju rasplodnih junica, ali i mliječnih grla. Nužno je i što žurnije legaliziranje farmi radi povlačenja sredstava iz europskih fondova te prioritetno davanje u zakup državnog poljoprivrednog zemljišta mliječnim farmama. Zajednički je to zaključak sudionika okruglog stola “Snaga hrvatske hrane – mlijeko i mliječne prerađevine” koji je u organizaciji Poslovnog centra znanja te pod pokroviteljstvom Badela 1862., Dukata, Hrvatske agencije za hranu, Hrvatske banke za obnovu i razvitak, Tetrapaka te Vindije održan u zagrebačkom restoranu Bon Appetit.

U samo dva sata, koliko je trajao skup, otkup mlijeka smanjen je za 25 kilograma te slikovito ilustrira alarmatne brojke iznesene na skupu. U prvih devet mjeseci ove godine otkup mlijeka pao je za 87 milijuna kilograma. Do kraja godine ta bi brojka mogla doseći 100 milijuna kilograma čime bi količina otkupljenog mlijeka pala na svega 500 milijuna kg.”

Komentirajte prvi

New Report

Close