Ignoriranje održivosti otvara mnoge rizike za poduzeća

Daria Mateljak Daria Mateljak

Brojne kompanije svoj odnos prema održivom razvoju i odgovornosti još reducira tek na ispunjavanje zakonskih odredbi i filantropiju. To ne samo da nije dovoljno, već te organizacije gube na konkurentnosti.

Termini održivi razvoj i društvena odgovornost postali su gotovo svakodnevni u poslovnoj komunikaciji. Često ih koristimo kako bismo označili skupove koncepata za koje imamo osjećaj da su jako važni za uspješnost poslovanja poduzeća ili društveni napredak. Upravo zbog njihove općenitosti, često ih se reducira na sinonime puno užih pojmova. Ponekad ih koristimo kako bismo opisali tek pojedine dijelove funkcioniranja organizacijskog ili društvenog sustava.

Takva shvaćanja i ponašanja nisu neobična kad se suočavamo s vrlo velikim, krovnim, konceptima koji u sebi sadrže mnoštvo povezanih procesa, ponašanja, poslovnih praksi, politika, međunarodnih platformi i propisa. U Hrvatskoj se inicijative usmjerene na održivi razvoj i odgovorno poslovanje razvijaju već dva desetljeća, ali se zanimanje poslovnog sektora pojačalo tek posljednjih nekoliko godina. To je zasluga nekih udruženja koja promiču održivost i odgovornost, pojedinih poduzeća, jačanja trendova, a dijelom i razvoja međunarodnih inicijativa i propisa. Gospodarska kriza bila je dodatni poticaj, jer je postalo jasno da samo one organizacije koje imaju duboko ugrađene procese održivosti i odgovornosti imaju visoku razinu otpornosti i dovoljnu snagu da se brže prilagode izazovima. 

Globalni ciljevi
Otkako su usvojeni, u rujnu 2015. ciljevi održivog razvoja Ujedinjenih naroda (globalni ciljevi) postali su središnja agenda unutar koje države, poslovni subjekti i druge organizacije mogu promišljati izgradnju svoje vlastite, održive, budućnosti. Unutar 17 općih ciljeva razrađeno je 169 podciljeva koji daju dosta precizne smjernice za razvoj održivosti. Mnoge kompanije već su počele usklađivati svoje poslovne planove s globalnim ciljevima. Prema zadnjim podacima Svjetskog poslovnog savjeta za održivi razvoj (WBCSD) čak 79 posto izvještaja o održivosti njegovih članica uzima u obzir globalne ciljeve dok je s 45 posto tih organizacija s globalnim ciljevima uskladilo svoje strategije održivosti. To znači da su, u relativno kratkom razdoblju od tek dvije godine, mnoga poduzeća u svijetu prihvatila ujednačeni koncept globalnih ciljeva kao smjer svog razvoja.

Održivost je prije svega strateško promišljanje i planiranje usmjereno na stvaranje organizacija koje će kroz duže razdoblje biti sposobne aktivno i pozitivno upravljati svojim utjecajima s ciljem da doprinose razvoju. Ne samo svom vlastitom, već razvoju i napretku svojih zaposlenika, tržišta, korisnika i potrošača, lokalnih zajednica i svih drugih dionika, s posebnom pažnjom prema zaštiti okoliša i prirode. Ignoriranje održivosti vrlo jasno otvara mnoge rizike za poduzeća. Nažalost, dosta njih još uvijek svoj odnos prema održivom razvoju i odgovornosti reducira tek na ispunjavanje zakonskih odredbi i filantropiju kao najuže razumijevanje odgovornosti. To ne samo da nije dovoljno, već vremenom te organizacije gube na konkurentnosti.

Kad govorimo o održivosti i odgovornosti, pitanje nije jesu li one potrebne, nego na koji način ćemo ih ugraditi u naše poslovne prakse. Zato je dobro govoriti o pozitivnim primjerima, a njih ima. Među njima su poduzeća koji su laureati Indeksa DOP-a. Temelj izvrsnosti je u edukaciji. Jedan od najboljih načina je uključivanje u inicijative i udruženja koji su posvećeni tim pitanjima, jer se uz edukaciju u takvim forumima razmjenjuju iskustva i razvijaju stručnjaci koji međusobnom suradnjom potiču jedni druge na razvoj dobre prakse. Suradnja i uključenje dionika su modeli budućnosti i bez njih je nezamisliv organizacijski razvoj. Kad analiziramo sustav i pojedinačne prakse, u Hrvatskoj je još uvijek najveći izazov kako motivirati i angažirati organizacijske lidere - članove uprava i visoki menadžment da se aktivno uključe u razvoj održivosti i odgovornosti. Ima svijetlih primjera, ali još nedovoljno. 

Važnost nefinancijskih izvještaja
Uz održivost, sve je važniji razvoj transparentnosti, a znamo da je to za nas prilično bolna tema u svim društvenim segmentima. Krajem prošle godine Hrvatska je dopunama Zakona o računovodstvu propisala obvezu nefinancijskog izvještavanja za velika poduzeća. To će sigurno potaknuti objavu većeg broja izvještaja. Međutim, u kontekstu održivosti i odgovornosti pitanje tranparentnosti ne bi smjelo biti motivirano zakonskom obvezom, nego iskrenom željom organizacije da pametno upravlja svojim razvojem. Zato je važno se se nefinancijski izvještaji sastavljaju u skladu sa smjernicama koje omogućavanju dubinsku introspekciju njihove materijalnosti, traže uključenje dionika i daju jasnu sliku održivosti poduzeća. 

Strateški, planski dokument-
Uz to, nipošto ih se ne bi trebalo shvatiti kao obavezu ili marketinšku platformu, već kao strateški planski dokument. Najnovije istraživanje koje su proveli GlobeScan i SustainAbility u suradnji sa Sustainable Brands pokazalo je da su najvažnije sastavnice održivosti poduzeća: integriranost održivosti u poslovnu strategiju, inovativnost i vizija te poštenje, transparentnost i povjerenje. Pametne organizacije usmjerene na održivost svoju poslovnu paradigmu grade upravo na tim vrijednostima i znaju da održivost mogu ostvariti samo u iskrenoj suradnji sa svojim dionicima. 

Daria Mateljak
Direktorica za Hrvatsku i partnerica u konzultantskoj kući Hauska & Partner. Bavi se savjetovanjem u strateškim komunikacijama, organizacijskom razvoju, DOP-u i održivom razvoju te nefinancijskim izvještavanjem

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!