Berba je nekada bila gozba, danas je to golemi stres

Autor: Suzana Lepan-Štefančić/VL , 03. listopad 2016. u 22:00
Kristina Pinkert diplomirala je turistički menadžment u Budimpešti i vratila se u Baranju/M. Mrkonjić/PIXSELL

Najveći je izazov koordinirati podrume s vinogradom, kaže Kristina Pinkert, koja s ocem vodi obiteljski posao.

Grozd po grozd pada u gajbe gotovo svake sekunde. Iskusne ruke beračice Irene Bošnjak vješto škljocaju škarama u vinogradu u baranjskoj Suzi, na obroncima Banskoga brda. Dan je za berbu graševine. Irena, kojoj je na leđima 66 godina, u vinogradima je doslovce odrasla. Provede osam pa i više sati u nadnici. Berba grožđa i danas je težak posao, no ipak znatno brži nego u njezinoj mladosti.  

Vinogradom je rasuto dvadeset berača. Pogled pak puca na 15 ha pod trsovima. Imanje je to obitelji Pinkert, čija vinska priča seže još u devedesete, kad su posadili tek nekoliko loza i sagradili mali obiteljski podrum. Kapacitet im je danas 50.000 litara vina."Berba je nekada bila najveća gozba u godini, a danas je to golemi stres, utrka s vremenom u kojoj sve mora biti isplanirano. Najveći je izazov koordinirati podrume s vinogradom", objašnjava 31-godišnja Kristina Pinkert, koja s ocem Zoltanom vodi obiteljski posao. Berba počinje s prvim danima rujna, a traje sve do sredine studenoga. Dirigira njome, ponajprije, vrijeme. "Ako je dan prije padala kiša, sve se odgađa jer grožđe upije vodu pa padaju šećeri", objašnjava Kristina.

Podrumar, nadalje, javlja koliko grožđa stane u prešu jer obrano ne smije dugo stajati. Graševina najprije odlazi u runjaču-muljaču, gdje se odvajaju peteljke, a pumpa tu masu prebacuje u prešu. Mošt curi iz preše u tankove pa slijedi fermentacija, šećeri pritom prelaze u alkohol i nakon 10 do 12 dana praktički je već nastalo mlado vino. No, dobro vino samo sebe ne prodaje. "To je samo 'A' u abecedi, nadgradnja je ono što ga čini prepoznatljivim. Površine su pod vinogradima goleme, tržište je sve zahtjevnije, nije isto kao nekada, kad je svaka kuća imala 200 litara vina", rezimira. Kristina je, inače, diplomirala turistički menadžment u Budimpešti, a na opće čuđenje nije ostala u tom velegradu, nego se vratila u baranjsko selo i upustila se u obiteljski posao. Zbilo se to 2010., kada su  proširili vinograde i hobi pretvorili u ozbiljan posao. Otac joj Zoltan vodi proizvodnju grožđa, a njezin posao počinje kada voće stigne u podrum.

Komentirajte prvi

New Report

Close