Zahvaljujući stabilnim priljevima i stalnom rastu imovine, koja je krajem veljače premašila 42,6 milijardi kuna, s obveznim mirovinskim fondovima ozbiljno se računa u nizu investicijskih scenarija kojima je cilj ekonomski oporavak. Rastuća imovina koja ih je lansirala na vrh ljestvice ključnih institucionalnih investitora zbog postojećih ograničenja ulaganja danas je relativno slabo diverzificirana, pri čemu je u najvećem dijelu uložena u državne obveznice. U sva četiri mirovinska fonda nadaju se da bi do kraja godine mogle zaživjeti izmjene okvira ulaganja koje bi im omogućile povećavanje izloženosti u vlasničke vrijednosnice – dionice. Prema postojećim pravilima ulaganje u dionice plafonirano je na najviše 10 posto udjela u pojedinoj tvrtki, a izmjenama taj bi se prag povećao na 20 posto kapitala društva. Što bi to značilo za te fondove? Prije svega veću diverzifikaciju portfelja i mogućnost da iz portfeljnih ulagača postanu strateški, što je uostalom cilj brojnih scenarija u kojima fondovi imaju nezaobilaznu ulogu.

Porast imovine
Iako je država najsigurniji dužnik pa je imovina uložena u državne obveznice dio portfelja s najmanjim rizikom, kritičari će reći da su se fondovi pretvorili u financijere državnog duga umjesto da budu potpora (profitabilnim) projektima i stvaranju radnih mjesta kojima će posredno povećavati bazu članova, pa i uplata. Očekivano, svaku izmjenu okvira koja bi dovela do većeg prometa na domaćem tržištu kapitala i oporavka pozdravljaju na Zagrebačkoj burzi. Samo u ovoj godini imovina fondova porasla je za 1,5 milijardi kuna, od čega polovica otpada na redovne priljeve doprinosa iz drugog stupa. Najveći dio imovine od 89,1 posto uloženo je u domaće izvore, a ostatak u inozemstvo. Statistika ulaganja pokazuje da je najveći dio novca uložen kod kuće – 67,4 posto plasirano u državne obveznice, a 13,2 posto u dionice. Zanemariv dio imovine uložen je u druge oblike: 3 posto u korporativne obveznice, 1,5 posto u investicijske fondove, 2,4 posto u depozite. Inozemna se imovina pak sastoji od dionica (6,4 posto) i uloga u otvorene investicijske fondove (3,9 posto). Kriterije ulaganja u domaće kompanije zasad ispunjavanju dionice tek 35 tvrtki, među kojima su “perjanice” HT i Ina. Koliko je domaćem tržištu kapitala potrebna izmjena okvira ulaganja pokazuje to što su se u pojedinim tvrtkama, poput Podravke, Atlantic grupe, HUP-a Zagreb, Ericssona NT-a, Dalekovoda, Luke Ploče i Adrisa, neki od fondova već približili limitu.

U sva četiri mirovinska fonda podržavaju liberalizaciju ulagačkih okvira, ali i poručuju da ima prostora za nastavak reforme jer brojke pokazuju da su fondovi odavno prerasli postojeći regulatorni okvir. “Podržavamo i predlažemo uvođenje potportfelja. Prijedloge sustavnih rješenja s tim u vezi u visokoj fazi gotovosti i uz samo nekoliko preostalih dilema prezentirali smo relevantnim institucijama prije više od godine dana. Vjerujemo da je sada vrijeme da se posao nastavi”, rekao je za Poslovni dnevnik Damir Grbavac, predsjednik Uprave Raiffeisenova obveznog mirovinskog fonda. Njegovo mišljenje dijeli i čelnik PBZ CO-a Dubravko Štimac, koji nam je kazao da u tom fondu “podržavaju uvođenje potportfelja” jer bi takav potez bio “sigurno koristan za osiguranike”.

Rizičnija ulaganja
Potportfelji bi, podsjetimo, članovima omogućili izbor rizičnijh ulaganja i potencijalno više prinose na početku štednje za mirovinu, odnosno postupni prelazak na manje rizičnije ulagačke mogućnosti s približavanjem vremena za umirovljenje. Osim potportfelja za budućnost mirovinskog sustava ključno pitanje je i povećanje izdvajanja u drugi stup gdje je reforma zapela. “Već se godinama zalažemo za nastavak razvoja sustava koji je u inicijalnoj fazi predviđao postupno povećanje stope izdvajanja do 10 posto bruto plaće. Taj je prijedlog na putu razvoja mirovinskog sustava prema dugoročno održivom i prema adekvatnim mirovinama. Naravno da sam za sebe nije dostatan ako se ne ostvare i druge pretpostavke, prije svega povećanje stope zaposlenosti stanovništva radno aktivne dobi, rast gospodarstva, a tek onda bi po važnosti došlo daljnje postupno produljivanje radnog vijeka s produljenjem životnog”, smatra Grbavac. Osim labavijih ograničenja ulaganja s angažmanom imovine mirovinskih fondova računa se i u mogućim privatizacijskim procesima koje Vlada najavljuje do kraja godine. Jedno od imena koje se spominje je i privatizacija Hrvatske poštanske banke, odnosno njezina većinskog udjela. Jedna od kombinacija je i daljnje smanjenje državnog udjela od 26 posto u Podravci, za koju su mirovinski fondovi već iskazali svoje zanimanje, i to ne samo za povećavanje broja dionica, nego i za aktivniju ulogu u korporativnom upravljanju i nadzoru. Nova bi vlada novac mirovinskih fondova rado vidjela angažiran u koncesijama i strateškim projektima za Hrvatsku: od “rentanja” autocesta do hidrocentrala, no i nizu manjih projekata koje se u industriji već nazivaju “plug-and-play”; drugim riječima, da bi za ulaganja bili spremni u vrlo kratkom vremenu za razliku od velikih investicija čiju je pripremu dokumentacije i početak realizacije nerealno očekivati unutar godine dana.

Iz mirovinskih fondova neslužbeno poručuju da im je nevažno hoće li projekti biti hidrocentrale, autoceste ili što treće, već da je jedini kriterij da ulaganje “drži vodu”. To prije svega treba prevesti u brojke i ocijeniti što bi to značilo u smislu novčanog priljeva za članove fonda i sigurnost ulaganja. “A nije nam nevažno i da projekti generiraju pozitivne efekte u gospodarstvu, što bi povećalo bazu članova i ojačalo važnost drugog stupa i kapitaliziranu štednju unutar mirovinskog sustava”, kažu u jednom fondu. Ipak, dio stručnjaka zabrinut je da angažman mirovinskih fondova pod palicom politike ne skrene sa “zdravog” kolosijeka prema “politički važnim” ulaganjima bez puno ekonomske logike. “Nema šanse da se novcem članova napravi neka nova ‘tvornca Glinice’. No politika je tu neizbježna jer inicijativa mora doći od nje. Mi ćemo pročešljati sve predloženo, no moramo nešto mijenjati jer ćemo u suprotnom uvijek ostati na desetak milijuna kuna prometa na burzi od čega nema koristi ni burza, ni naši članovi ni gospodarstvo”, zaključuje naš sugovornik.