Svaki energent ima svoje specifično tržište

Autor: Goran Granić , 06. travanj 2010. u 22:00

Kako promišljati energetsku budućnost?

Energetsko tržište energije ne postoji, postoje energetska tržišta za pojedini energent ili oblik energije.

Postoje bitne razlike između tržišta nafte, prirodnog plina, ugljena kao primarnih energenata. Od spomenutih tržišta primarnih energenata razlikuje se tržište električne energije, a još više tržište toplinske energije. Također se može prepoznati razvoj specifičnog tržišta obnovljivih izvora. U uskoj vezi s tržištima energije je tržište emisija koje se postupno razvija. Dimenziju tržišta određuje osim ponude i potražnje, mogućnost transporta i troškovi transporta. Nafta ima u punom smislu međunarodnu dimenziju, dok je plin ovisan o izgradnji transportne mreže, pa je dostupan samo tamo gdje postoje plinske mreže. Izgradnjom LNG terminala povećava se međunarodna dimenzija tržišta plina.

Vrste energije
Električna energija, kao umreženi energent, zbog ograničenja u prijenosu, ima karakteristike regionalnog tržišta. Tržište toplinske energije je lokano unutar nacionalnih granica. Tržište obnovljivih izvora je specifično tržište koje se razvija u funkciji ostvarivanja politike povećanja korištenja obnovljivih izvora. Prilike na tržištima nisu stalne, osim procesa potražnje i ponude, utječu tehnološki razvoj, izgradnja transportne i prijenosne mreže, cijene, ali i brojni neenergetski razlozi kao što su politika, terorizam, ratovi, prirodne katastrofe i špekulacije. Promatrano s aspekta globalne potrošnje, nafta zauzima mjesto pojedinačno najvažnijeg primarnog goriva i to s udjelom od preko 35 posto. Naftno tržište karakterizirano je opskrbom odnosno proizvodnjom sirove nafte s jedne strane i rafinerijskom preradom odnosno potrošnjom naftnih derivata s druge strane. Njegova specifičnost očituje se u tome što najveći proizvođači sirove nafte nisu ujedno i najveći potrošači pa tako npr. SAD sudjeluje u ukupnoj svjetskoj proizvodnji s manje od 8 posto dok njegov udio u potrošnji premašuje 22 posto. Suprotno tome, Saudijska Arabija u svjetskoj proizvodnji sudjeluje s oko 13 posto dok je njezin udio u ukupnoj potrošnji manji od 3 posto. Ukupna potrošnja nafte u svijetu u 2008. godini iznosila je 84,45 milijuna barela na dan ili 3928 milijuna tona na dan, a prema prognozama IEA procjenjuje se porast na 106 milijuna barela na dan u 2030. godini. Pri tome se predviđa da će se udio nafte u ukupnoj potrošnji primarne energije smanjivati (za oko 4 posto do 2030. godine) uslijed visokih cijena nafte i očekivano nižeg rasta BDP-a u budućnosti. OPEC kao organizacija 12 zemalja izvoznica nafte kontrolira oko 70 posto ukupnih svjetskih rezervi nafte dok istovremeno sudjeluje u svjetskoj proizvodnji sa “samo” 44 posto. Sa svojim visokim udjelima u svjetskoj proizvodnji i rezervama nafte jedan je od važnih čimbenika kako opskrbe tako i cijene sirove nafte.

Glavna tržišta
Samim time, činjenica da geološke rezerve nafte nisu geografski jednoliko raspoređene dovela je do stvaranja jedinstvenog globalnog tržišta s nekoliko geografskih lokacija u svijetu kao glavnih markera za određivanje cijene sirove nafte. Glavna tržišta sirove nafte u svijetu obuhvaćaju Sjeverno more, zapadnu Afriku, tržište Mediterana, Perzijski zaljev, Azijsku regiju te istočnu i zapadnu obalu SAD-a. Ovisno o tržištima prisutni su različiti markeri za cijenu sirove nafte, kao što su Dated Brent, Dubai/Oman, WTI (West Texas Intermediate), ANS (Alaska North Slope) te Tapis & Minas. Da je tržište nafte globalno dokazuje i podatak da se dvije trećine od ukupne trgovine naftom odvija morskim putem i to u velikoj mjeri između različitih kontinenata. To ukazuje na činjenicu da se na globalnom tržištu naftom jednim velikim dijelom trguje kao kolateralom kapitalne vrijednosti bez namjere fizičkog korištenja robe.

(Nastavak u sutrašnjem broju)

Autor je ravnatelj Energetskog instituta Hrvoje Požar i član Redakcijskog savjeta Poslovnog dnevnika

Komentirajte prvi

New Report

Close