Najnovije osuđujuće presude u antikorupcijskim procesima “Mali maestro” i “Menadžer 2”, na koje je obrana kao iz “topa” najavila žalbe uvjerena da tužitelji nisu dokazali krivnju optuženima, tek će nakon kontrole Vrhovnog suda postati dvije velike DORH-ove uspješnice ako se, što nije moguće isključiti, ne pretvore u suprotnost.
Još smo u početnoj fazi primjene novih procesnih alata i ništa nije isključeno kod njihovih rezultata uključujući i provjeru sudske ocjene raspravljenih dokaza i tvrdnji obje strane u postupku nastalih i primjenom dopuštenoga unakrsnog ispitivanja i sugestivnih pitanja. Isključivost bi značila pritisak na suce koji ugrožava ustavnu garanciju o pravičnosti suđenja. No upravo je simptomatičan pomalo već kritični pravni moment – nepravomoćnost presuda kojima nedostaje točka na “i”. Laički rečeno, USKOK može predmete okončati nagodbama i pitanje je gdje se one gube. Riječ je o deficitu – manjak konačnih presuda i manjak nagodbi zbog kojeg još nije moguće govoriti o apsolutnim rekordima koje obara USKOK u borbi protiv korupcije i organiziranoga kriminala. Okolnost da treba pričekati konačni rezultat kroz sudsku pravomoćnu presudu govori o tome da unatoč radikalnim zahvatima i procesnim promjenama pravosuđe se ne može lako riješiti okova stare procesne “škole”. Prije su se čak i veliki procesi gubili po putu, a poslovična neučinkovitost tužitelja, kad je riječ o progonu korupcije i sofisticiranoga organiziranoga gospodarskog kriminala, opravdavala realnim problemima zbog manjka alata. Danas pak svjedočimo da veliki procesi nastaju zbog novih procesnih oružja, no po pitanju konačna i pravomoćna učinka i sankcije granice još nisu pomaknute. Osim Polančecova priznanja lani krivnje u slučaju reflektora i najnovijeg slučaja priznanja krivnje Srećka Jurišića u slučaju pokušaja podmićivanja Vrhovnog suda nema drugih primjera da su nagodbe anulirale sudski proces. Bit toga je da još nije afirmiran model koji snagom dokaza dovodi do priznanja krivnje što se nagrađuje blažom kaznom. Moderni pak trendovi brzog i ekonomičnog postizanja kaznenopravnih ciljeva opravdavaju pitanje zašto nema nagodbi: jesu li krivi dokazi koji inače ne bi preplašili Jurišića ili taktika obrane kojoj nije nebitna stavka duljina rada?
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.sustav je uveo kriminal kao legalan naćin poslovanja i stila života istina izpoćetka selektivno za pojedince ali zbog njegove želje za širenjem i više desetljećne primjene dobio je široku bazu i asortiman u cijelom društvu pa nije došlo do polarizacije na radu znanju stvaranja vrijednosti već na pripadnosti nemoralu protekcionizmu sve skupa nekim oblcima kriminala
bespravna gradnja mito za sve i svašta javni radovi i natjećaji bankarski i kreditni sustav poticaji i zapošljavanje uvoz i korporativni oblici udruživanja ne ekonomskim metodama nego politićkim pragmatizmom i protekcijonizmom podržano zakonima o privatizaciji i rasprodaji javnih /prije toga nacjonaliziranim sustavima i sredstvima koji su u dobroj mjeri prije nacionalizacije bili takođe nacionalizirani pod izlikom sve općeg dobra ?/ materijalnih dobara odabranim bez odgovornosti za materijalne funkcionalne rezultate financijski prikljućene kroz razne financijske i nefinancijske ustanove koje su imale i imaju jedinu zadaću da distribuiraju sredstva proraćuna u iste po selektivnom principu komore koje trebaju dati legalnost i opravdanost takvom sustavu organizacije i distribucije itd.
tako da antikorupcijska borba nije borba dobra zakonitosti pravićnosti itd. protiv nepravilnosti kriminala i sveg društveno neprihvatljivog nego je to pojedinaćna selektivna ćesto i politički diktirana ostrel kampanja koja teško zaživljava u široj praksi /pogledajte samo sudbine zvišdaća i njhov tretman u društvu gdje se sve zna a ništa ne ćini i kad se izvlaće ćinjenice i pojavljuju zviždaći kada je direktno neko ugraožen znaći priznanje prokazivanje se koristi kao sredstvo odbrane ili alibi za nećinjenje iz svoje osobne pozicije – čast izuzetcima koji su to uradili iz osječaja odgovornosti/ tako da nije saživila i postala općedržavna praksa i zaokret od nakaradnno postavljenog sustava vrijednosti koji još u svim regulativnim i kontronim pozicijama ima ljude koji su zaduženi da skrivaju zamagljuju i krivo upućuju procese a ne da obave funkcije zbok koih su osnovane i postavljanje
Nagodbe su rijetkost jer izdaja nije normalna .
Velika večina ljudi bi krivo optužila vlastitu mater samo da se spasi represija sistema .
Tko izda taj je pizda ! ( Narodna )
Uključite se u raspravu