Ideja pučinskih vjetroelektrana na Jadranu koju uoči finiša privatizacijske sage gotovo potopljene brodogradnje plasira jedan od ponuđača, Nenad Končar iz Jadranskih ulaganja, rasplamsala je puno više od samih nadanja da za brodogradnju nije sve izgubljeno.

O samom konceptu takva projekta nema puno detalja, pa je očito da tek ulazi u fazu ozbiljna promišljanja. Da je bilo koja lokacija na Jadranu već određena kao najpogodnija za instaliranje takva parka, već bi se to i te kako čulo. No, takav projekt definitivno je vrijedan analize. Riječ je o obliku energije čijem je razvoju i potpori sve sklonija Europska unija, a za koji Hrvatska, koja mora ulagati u energetiku, ima potencijala. Takve su elektrane druge države odlučile pogurati iako nisu tako morale spašavati svoju brodogradnju. Ona u takvim projektima sudjeluje gradnjom dijelova za postrojenja, turbine i platforme te specijalnih plovila kojima ih se tegli do lokacije za vjetroelektranu.Naznaku da se o tome razmišlja, doduše diskretno, dao je prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić na nedavnome sastanku sa sindikatima iz škverova. Najavljujući “alternativne scenarije” za škverove ne uspije li privatizacija, Čačić je kazao kako bi se u tom slučaju išlo u stečaj, ne i likvidaciju, a škverovi više ne bi nužno proizvodili brodove, nego bi uporište tražili u vjetroelektranama. Ako je to scenarij koji se priprema škverova radi, bilo bi poželjno da se s njegovom pripremom ne odugovlači. Time bi im se na vrijeme osiguralo stjecanje referenci za takve tehnološki zahtjevne proizvode, što nije nevažno. Mnogi su se europski škverovi, naime, već preorijentirali na vjetroelektrane.