Život bogatih ljudi u Hrvatskoj nije za svakoga isti. Jedan od onih koji rade, umjesto da dokono uživaju u stečenom novcu, jest i 57-ogodišnji Ivan Rubelj. Čovjek koji je prošao put od malog ugostitelja, preko zagrebačkog kralja ćevapa, trgovca tekstilom i nekretninama pa do umirovljenika koji pokušava obarati Guinnesove rekorda, sada se vraća ugostiteljstvu. Svakog dana u šest sati ujutro zajedno sa sinom Antom mijesi meso za ćevape. “To nisu ćevapi koji se kupuju u dostavi iz Rubelj grilla, koje prodaje moj brat”, naglašava Ivan Rubelj. Naime, iako su Rubeljovi ćevapi proslavili njegovo prezime, cijeli biznis je u jeku Ivanovih poslova s tekstilom početkom devedesetih godina prošlog stoljeća preuzeo njegov brat Ante. On je promijenio recept prilagodivši ga masovnoj proizvodnji i razvio posao dostave. “Danas je teško proizvesti dobre ćevape”, kaže Ivan Rubelj. “Nekoć se iz Hrvatske izvozilo kvalitetno meso, a danas uvozimo meso sumnjive kvalitete.

Ekološko meso
Kada su moja djeca odlučila baviti se ugostiteljstvom znao sam da je teško doći do dobrog mesa i da se dobri ćevapi, kakvi su nekad bili, ne mogu praviti od mesa kakvo se kupuje u trgovini. Zato imam poseban dogovor s čovjekom koji mi isporučuje ekološki uzgojeno meso.“ Staru recepturu, onu koja je osamdesetih godina prošlog stoljeća proslavila njegov Grill, Rubelj je doradio. ”Ruby comes back“ ime je ćevabdžinice koju je ovaj tjedan otvorila njegova mlađa kći Ana na križanju Konjščinske ulice i Avenije Dubrava. Ana, koja je sama posluživala goste, hvali se da su posjetitelji na otvorenju zadovoljno komentirali kako su se pravi Rubeljovi ćevapi napokon vratili. ”Do kraja ovog mjeseca veliku porciju, koja je zaista velika, prodavat ćemo po 15 kuna tako da ljudi dođu i podsjete se kakvi su ćevapi bili nekad”, kaže Ana Rubelj-Gregurić, vlasnica restorana.

Iz inata
Sada sve troje djece Ivana Rubelja vode svoje ugostiteljske objekte. No moglo se dogoditi da prodaju istu, komercijalnu smjesu ćevapa koje prodaje njihov stric, vlasnik Rubelj Grilla. Naime, kada je Ante, sin Ivana Rubelja otvorio Rubis, veliki restoran u Dugom Selu, prvo je htio smjesu za ćevape kupovati od strica. No stric, ujedno i Antin imenjak, nije htio prodavati sirovinu svojem nećaku pa se Ivan Rubelj iz inata vratio ugostiteljstvu. “Moja djeca odlučila su se baviti ugostiteljstvom i ja ću im to omogućiti. Kada im stric nije dao svoju sirovinu, odlučili smo da će oni u svojim restoranima raditi po mom originalnom receptu i sa starim, bogatijim porcijama”, kaže Ivan Rubelj. I on se vraća ugostiteljstvu, ali neće se baviti ćevapima. Odlučio je na mjestu svoje bivše trgovine odjećom u Dubravi napraviti najveći tajlandski restoran u Zagrebu. “Obišao sam cijeli svijet, a tajlandska kuhinja mi se posebno svidjela. Stoga sam doveo u hrvatsku šest kuhara s Tajlanda iz lanca restorana Savoy. Posluživat će se samo najveće delikatese, poput soft-shell craba, rakova koji nemaju čvrsti oklop nego se jedu cijeli. Sve sirovine uvozim izravno s Tajlanda gdje se ekološki proizvode.” Zanimljivo je da će Rubeljovi tajlandski kuhari stajati na usluzi svakome tko bude otvarao tajlandski restoran u Hrvatskoj. Naime, on će osoblju omogućiti obuku uz uvjet da preko njega nabavljaju sirovine koje uvozi. “Kada sam radio s ćevapima uvijek sam govorio da ću radije dati život nego recept. Sada sam odlučio da ću i recept za ćevape dati svima koji ga se budu pridržavali”, kaže Ivan Rubelj.

Od Poreča do Dubrovnika – dva puta

Nakon pet godina provedenih u mirovini u floridskom Pompano Beachu, Ivan Rubelj prije dvije godine pokrenuo je i svoj novi biznis u Hrvatskoj. Sa zetom Zdeslavom Gregurićem otvorio je najveći salon za prodaju jet-skija u ovom dijelu Europe. Posao je imao korijen u Rubeljovoj ljubavi prema ovom sportu. Pasionirani ljubitelj jet-skija postao je u Americi, a već nekoliko godina obara Guinnessove rekord u daljinskoj vožnji tim plovilom. Cilj mu je u jednom danu prijeći put od Poreča do Dubrovnika, natrag do Poreča i zatim opet do Dubrovnika. “Put do Dubrovnika i nazad nije mi bio problem, ali kada uspijem još jednom doći do Dubrovnika, to će biti podvig. Ovo ljeto nisam imao sreće s vremenom jer se tri dana prije vožnje moram odmarati. Svaki put kada sam se pripremao, vrijeme se naglo pogoršalo”. S obzirom na nove obveze prema ugostiteljstvu, kaže da nekoliko godina neće moći provesti svoje planove. “Taj ću rekord sam sebi pokloniti za 60. rođendan, ali sada sam zauzet ugostiteljstvom. Ne volim raditi stvari napola!”

Ćevapi s vilicom i nožem

Rubeljova starija kći Iva otvorila je prije nekoliko mjeseci restoran Jamon Jamon u Koturaškoj ulici, u blizini Cibonina tornja, nekoliko financijskih institucija i novinskih redakcija. Namješten poput klasičnog talijanskog restorana, Jamon Jamon u ponudi ima razna jela, od uobičajenih pečenja preko tjestenina do ćevapa. Samo, ćevapi se u tom restoranu ne služe kao brza hrana za radničku klasu. Služe ih kao što bi, primjerice, poslužili rižoto sa škampima. Kvalitetni, masivni keramički tanjuri i pripadajući pribor za jelo posjetitelju iz glave izbijaju pomisao da će uz ćevape popiti ‘zidarsku žuju’ ili nedaj bože nekakav Q-pack. Dapače, kada se jedu ćevapi u Jamon Jamonu nije protuprirodno uz njih vidjeti i čašu vina. “Kada se pripreme na pravi način i s pravom recepturom, ćevapi mogu biti prava delicija, a ne vidim zašto bi vrhunsku hranu posluživali kao da ona to nije”, kaže Ivan Rubelj.