Forenzičari novca

Autor: Ana Blašković , 18. srpanj 2008. u 06:30

U Direkciji trezora Hrvatske narodne banke stručnjaci svakodnevno obavljaju forenzička vještačenja sumnjivih novčanica koje u 98 posto slučajeva potječu iz kućne radinosti

Iako se uloga središnje banke u javnosti većinom povezuje s upozorenjima guvernera Željka Rohatinskog o inflaciji i obuzdavanju vanjskog zaduženja, rijetkima je poznato da se u okviru nadzora platnog prometa u Direkciji trezora HNB-a svakodnevno vrše forenzička vještačenja nacionalne valute. Iako daleko od američkih serija, ipak se analiziraju sumnjivi primjerci novca, a u (rijetkim prilikama) i kovanica. Naime, svaki put kada se u optjecaju otkrije sumnjiva novčanica, šalje se na vještačenje u HNB. Prilikom analize provjerava se način njezine izrade, karakteristike papira na kojem je tiskana, opći vanjski izgled i naposlijetku, posebna obilježja. Kod zahtjevnijih analiza u pomoć HNB-ovim vještacima priskače i Nacionalni centar za analizu novčanica u Beču.

Osjeti, pogledaj, titraj
“Ljudi uglavnom ne obraćaju pažnju na manje apoene”, kaže Ernela Šop iz HNB-a i upozorava da krivotvoritelji upravo na to računaju. “Novačnice od 500, a pogotovo 1000 kuna rijetko vide pa su ljudi oprezniji”, kaže. Što kad se otkrije krivotvorina? Naime, za stabilnost monetarnog sustava ključno je povjerenje građana u sredstvo plaćanja. Zato je HNB i oprezan pa rijetko diže paniku. “Ako bi se stvorila nepotrebna panika zbog krivotvorenih novčanica od 200 kuna, prije ili kasnije trgovci bi odlučili ne primati te novčanice. Mi smo oprezni i javnost obavještavamo samo kad se pojavi veći broj falsifikata više kvalitete”, kaže Šop. Najčešći izgovor uhvaćenih krivotvoritelja je ‘popravljanje kućnog budžeta’, a u kućnoj radinosti za osobnim računalom i skenerom nastaje 98 posto svih krivotvorenih novčanica. Zbog brojnih zaštitnih obilježja takve je krivotvorine najlakše prepoznati zbog loše kvalitete. Svojednobno vrlo popularni fotokopirni uređaji u boji danas se više gotovo ne koriste. Naime, moderne fotokopirke prepoznaju na originalima skrivene kodove zbog čega fotokopija ispada crna. Najkvalitetniji falsifikati izlaze iz tiskarskih offset strojeva, no takvima su kupci u pravilu poznati. Svaki se falsifikat trajno čuva u HNB-u jer prema karakteristikama kopija HNB-ovi vještaci mogu povezati njihove autore, zaključiti je li krivotvoritelj proširio djelatnost ili se nakon pauze reaktivirao. Iako su zbog povjerenja u valutu novčanice višestruko zaštićene, za većinu je ljudi dovoljno znati tri pravila: osjeti, pogledaj, titraj! Prema riječima Ernele Šop, većina ljudi polazi od krive pretpostavke. “Nije važno znati prepoznati krivotvorinu, treba znati kako izgleda original. Ako imalo sumnjate, usporedite s originalom”, poručuje. Pravilo ‘osjeti’ temelji se na taktilnoj percepciji, osjetu dodira koji često ignoriramo. No, ako se prisjetimo tog osjetila, na novčanici postaje primjetan duboki tisak grba, teksta himne, oznake za slijepe i slabovidne osobe, portreta i apoena. Velikim slovima reljefno je otisnuto i ime izdavača novčanice, a to je (uvijek i bez iznimke) Hrvatska narodna banka. Pravilo ‘pogledaj’ jednostavno kaže da se novčanica okrene prema svjetlu i provjeri ima li vodeni znak, zaštitnu nit te providni prozorčić koji tvori slovo H. Iako se od svih osjetila najčešće oslanjamo upravo na vid, tko je od nas primijetio da je na zaštitnoj niti srebrne boje otisnut apoen: na novčanici od 100 kuna u nizu je više puta otisnuto 100 kuna, na dvjestotici 200 kuna itd.

Pravilo ‘titraj’ treći je korak u kojem sumnjivu novčanicu treba polako pomicati s jedne strane na drugu i uočiti latentnu sliku, hologram, kinegram i prelijevajuću boju. Primjerice, na licu novčanice od 200 kuna u donjem lijevom kutu uočit će se tiskanim slovima KUNA. Unutar metalizirane trake na većim apoenima ukazat će se hologram (trodimenzionalna slika), odnosno konkretno izmjena arhitektonskog motiva, nominale i prelijevanja boja u duginom spektru. Kinegram ili pomična slika vidljiv je u metaliziranoj foliji u kojoj se formira slika prilkom pomicanja. Zaštita novca toliko je sofisticirana da poneki njezini elementi gotovo da pripadaju filmskoj domeni. Monete se tiskaju na posebnom papiru na pamučnoj osnovi koji nije komercijalno dostupan, a gramatura (težina) strogo mu je definirana. Takav papir rese jedinstvena svojstva pa za razliku od običnog celuloznog ima specifičnu debljinu, čvrstoću, elastičnost i pod rukom specifično resko šuška. Prilikom proizvodnje papir se nijansira bojom pa za razliku od falsifikata pod ultraljubučastim svjetlom ne blješti bijelo. Osim boje, u papir se dodaju zaštitna obilježja: žuti, zeleni, crveni i plavi zaštitni končići koji zajedno s bojom stvaraju fluorescentni odbljesak pod UV svjetlom, a njih je gotovo nemoguće krivotvoriti. Najpoznatija zaštita, vodeni znak, također je izazov falsifikatorima jer se ne tiska na papiru već je rezultat varijacije debljine papira prilikom njegove proizvodnje. Promatrano pod UV svjetlom, oznaka serije, serijski broj, mjesto, izdanje i guvernerov potpis novčanice jarko fluoresciraju.

Slaba educiranost
Kako kažu u HNB-u, najviše bi se krivotvorina prepoznalo jednostavno – obraćanjem pažnje. No, slaba educiranost razlog je što se najviše falsifikata otkrije u poslovnicama Fine i to strojno. Naime, osim spomenutih mjera, novčanice su zaštićene mjerama koje nisu namijenjene široj javnosti. Tako, primjerice, ako se gleda novčanica od 200 kuna pod infracrvenom kamerom, brojka 200 izgleda dijametralno odrezana i donji dio brojke nije uočljiv. Pod istim svjetlom, naličje novčanice od 50 eura praktički je u cijelosti bijelo. Šećer na kraju: svaka novčanica u sebi ima sićušne djeliće metala koji u magnetskom polju stvaraju točno određeni otklon, svojevrstan potpis novčanice. Osim povjerenja u nacionalnu valutu koju štiti, zbog eura koji će se jednog dana uvesti, pred HNB-om je velik zadatak jer će zasigurno biti onih koji će pokušati lov u mutnom prilikom konverzije valuta. Središnja je banka već izdala edukativnu brošuru pod nazivom “Kako prepoznati sumnjive primjerke novca”, a na jesen se otvara i Nacionalni centar za borbu protiv krivotvorina u koji će HNB uložiti oko 4,5 milijuna kuna.

Od uvođenja kune 4,4 milijuna kuna vrijednih krivotvorina

U Hrvatskoj je u 2008. ukupno otkriveno 425 krivotvorenih novčanica, ukupne vrijednosti gotovo 63.000 kuna. Najviše ih je otkriveno u Fini, 131 komad. Na drugom mjestu po broju otkrivenih falsifikata je policija jer je visokokvalitetno krivotvorenje djelatanost organiziranog kriminala. Ipak, u Hrvatskoj je zasad to ‘kućna radinost’ pa su takvi primjerci nužno lošije kvalitete. Najviše otkrivenih falsifikata, 39 posto, bilo je u apoenima od 200 kuna, dok su apoeni od 500 ili tisuću kuna rijetkost. Zanimljivo, 16 posto od cjelokupne zapljene bile su novčanice od 20 kuna na koje rijetki od nas obraćaju pažnju. Od dana uvođenja kune 1994. do kraja lipnja ove godine zaplijenjeno je 17.509 krivotvorenih novčanica koje su prije nego su otkrivene napravile 4,4 milijuna kuna štete.

Komentirajte prvi

New Report

Close