Predstavnici Hrvatske uvijek su iznenađeni, a komunikacija im je loša

Ankica Mamić, vlasnica PR agencije IM&C o važnosti društveno odgovornog komuniciranja

Hrvatska nema nikakvu komunikacijsku strategiju, a gotovo je nevjerojatno da ozbiljna država očekujući značajan događaj poput presude generalima u Haagu nema pripremljene komunikacijske alata. Smatra to vlasnica PR agencije IM&C Ankica Mamić, ističući da su svi relevantni sudionici u procesu propustili priliku komunicirati s aktivnim javnostima.

Stručnjak ste za krizno komuniciranje. Kako se, prema Vašem mišljenju, snašao državni vrh nakon čitanja presude generalima Gotovini, Čermaku i Markaču?
Moram reći da se ponovno potvrdilo kako država nema nikakvu komunikacijsku strategiju. Ma što se dogodilo, bilo to dobro ili loše, a najčešće je loše, predstavnici Hrvatske uvijek su iznenađeni. Gotovo je nevjerojatno da ozbiljna država očekujući ovako značajan događaj nema pripremljene komunikacijske alate prema svim javnostima. Već za trajanja sudskog procesa stvorena je slika da se sudi hrvatskoj državi, a ne samo trojici generala te je stoga javnost bila visoko senzibilizirana na stavove državnog vrha. Kao primjer njihovog potpunog nesnalaženja navela bih da je CNN, kojeg se smatra najrelevantnijim svjetskim informativnim medijem, objavio da je general Gotovina osuđen zbog ubijanja srpskih staraca. To pokazuje da su svi sudionici u ovom procesu propustili komunicirati s aktivnim javnostima.

Koliku su ulogu u stvaranju ozračja da bi generali mogli biti oslobođeni, prema Vašem mišljenju, odigrali domaći mediji?
Uloga medija u stvaranju bilo koje percepcije je presudna. Naime, iz komunikacijskih teorija poznato je da mediji oblikuju javno mnijenje. Često smo u medijima pratili izjave odvjetnika koje su sigurno jako važne za sudski proces, ali sud javnosti se najčešće uvelike razlikuje od suda pravde. Pritom je važno napomenuti kako su i suci samo ljudi na koje između ostalog utječu i mediji.

Potpisali ste ugovor s Agrokorom Ivice Todorića? Što bi se vašim angažmanom moglo promijeniti u Agrokorovoj koncepciji odnosa s medijima?
O tome je još rano govoriti jer smo tek počeli surađivati. Agrokor do sada nije imao stalnu suradnju s PR agencijama, osim po pojedinačnim projektima, zbog čega ovaj posao za mene predstavlja još veći profesionalni izazov. Sigurno je da se nećemo baviti operativnom komunikacijom na dnevnoj razini jer Agrokor ima izuzetno dobro postavljen odjel korporativnih komunikacija.

Kako ocjenjujete trenutni odnos medija i PR-a u Hrvatskoj?
PR struka u Hrvatskoj je mlada i stvorila se neobična kompeticija između novinara i ljudi koji se bave odnosima s javnošću. Iako je PR puno šira disciplina koja se ne bavi samo odnosima s medijima, oni su najvidljivi, pa se samim tim o njima i najviše priča. Smatram da dobrom suradnjom novinara i PR-a mogu profitirati i građani jer će dobivati jasnije informacije o različitim pitanjima. Odnos novinara i PR-a treba biti suradnički, a ne kompetitivan i jedni drugima moramo pomagati kako bi svaka strana posao obavljala što bolje.

Ima li na hrvatskoj medijskog sceni reketarenja, odnosno korupcije?
Naravno da ima, ne samo u Hrvatskoj nego svugdje. Moram reći da je u poslovnom sektoru ono što zovemo reketarenjem koincidiralo sa Sanaderovom vlašću. Prije toga to je bila povremena pojava, i to uglavnom u političkoj komunikaciji. Kao što vidimo iz afera koje su izbile odlaskom Sanadera, velik dio HDZ-ovog odnosa s medijima bio je zapravo reketarenje.

O kakvom konkretno reketarenju govorite?
Postoje dvije vrste. Jedna ide prema izdavačima i veže se na oglašivačke budžete. Veličinom svog oglašivačkog budžeta kroz izdavača pritišćete uredništvo da se određeni tekstovi ne objavljuju. Ta vrsta neetične sprege nije hrvatski specifikum, ali u inozemstvu su institucije jače, a vlasnici medija poznati. U Hrvatskoj imamo i jednu specifičnu vrstu reketarenja, a to je plaćanje novinara u gotovini. O tome smo čitali, čuli i vidjeli. Osim toga, nitko nije postavio pitanje zašto je Sanader izdavačima ukinuo PDV. Pa što je to nego medijski reket?

Ove godine očekuju nas parlamentarni izbori. Jesu li domaći političari shvatili važnost angažmana dobrog PR-a?
Za pohvalu je da su neke političke stranke shvatile da angažman PR-a nije isto što i angažman reklamnih agencija. Do prošlih izbora vladalo je mišljenje da trebate kvalitetnu kreativnu agenciju koja će generirati genijalne plakate, što će vam donijeti izbore. Plakati ne dobivaju izbore. Izbore dobiva sustavan komunikacijski napor sa svim javnostima, aktivnim, pasivnim, a ponajviše latentnim. Općenito, mislim da je komunikacijska praksa u hrvatskoj politici pokazala dvije strane. Onu najružniju, a to je goli spin, čemu svjedočimo gotovo svakodnevno. Sjetite se samo koliko je raznih projekata i modela doživjelo samo svoje predstavljanje u javnosti, a nikada nisu realizirani. S druge pak strane u Hrvatskoj je nedovoljno iskorištena mogućnost proaktivnog odgovornog komunikacijskog pristupa temama koje znače život svim našim građanima. Za takve teme nikada nema dovoljno medijskog prostora, jer su mediji politiku sveli na estradu.

Udio žena u poduzetništvu u Hrvatskoj je manji od 30 posto. Koliko je teško biti žena poduzetnica?
Jako teško, pogotovo u društvu koje nije odlučilo je li tradicionalno ili moderno. Jednako tako, Hrvatsku je zadnjih godina obilježila jaka antipoduzetnička klima. Gotovo je sramota biti poduzetnik. Kada ste uz to još i žena, često doživljavate diskvalifikacije i na osobnoj razini. Meni se svašta događalo, doživljavala sam i osobne prijetnje, no puno ozbiljniji problem je nedostatak institucionalne potpore samozapošljavanju žena. To govori kako država ne razumije potrebu jačanja privatnog sektora.

Kako ocjenjujete odnos države prema malom poduzetništvu?
U Hrvatskoj se stalno zaboravlja da 80% novozaposlenih u zadnjih devet godina dolazi upravo iz malog poduzetništva. Ako znamo da je nezaposlenost najteži gospodarski problem jasno je da malo poduzetništvo treba kapitalno osnažiti. Ključni je problem malog poduzetništva niska kapitalizacija i nemogućnost zaduživanja na financijskom tržištu. Niti država niti HGK, koja po obveznom članstvu predstavlja sve poduzetnike, nisu u tom smislu ništa značajno učinile. Primjerice, Zakon o poticanju ulaganja potiče velika ulaganja, ali ne potiče ulaganja niža od 300 tisuća eura.

IM&C i Agrokor

Kako je došlo do suradnje i što za IM&C znači ugovor s najvećim hrvatskim poduzetnikom Ivicom Todorićem?
Ugovor s Agrokorom smatram osobnim priznanjem i dokazom da profesionalno obavljanje posla rezultira suradnjom s najboljim kompanijama. Smatram se počašćenom i sigurna sam da je svima u našoj agenciji ovaj ugovor potvrda da je naše opredjeljenje i ustrajanje na etici i profesionalizmu ispravno.

Komentari (4)
  • Pero7
    Pero7 11:00 19.4.2011.


    “ Hrvati su pametan narod ” , ali nažolost neće raditi .
    Da je to istina potvrđuju brojke !
    Samo 300.000 Hrvata radom stvara nove vrijednosti !
    A ostali zaposleni servisraju Realni sektor .
    Nezaposleni ?
    Pa toga nema u Hrvatskoj , postoje samo oni koji neće raditi ili svoje jadno znanje hoće preskupo prodati .
    Ovi na Burzi nerada , kad bi htjeli raditi mogli bi sa malo kuna otvoriti svoju tvrtku ili obrt i raditi .
    Ili vratit se na Selo , u Zavičaj , na Ognjište , u rodnu Kuću , na neobrađena Polja …

    Poznajem ljude koji su završili nekoliko fakulteta pa su već desetak godina “nezaposleni” ,nemaju za kruh i podstanari su , a čuo sam da u Hrvatskoj živi neki Kerum koji nije završio škole a zaradio je miliardu .

  • Croman
    Croman 9:57 19.4.2011.

    MMM


    pazi ti nju - iznenađena!

    Pa ženo božja, poznam ljude koji su završili London School of Public Relation i niko živ ih u Hrvatskoj ne treba. Čemu onda biti iznenađen? Poznam ljude koji su završili Mitchigan University Business School i također ih niko živ u Hr ne treba. Poznam ljude koji imaju škole i znanja više od cijele Vlade Hr i bave se špekulacijama na tržištu kapitala, jer ih nitko u ovoj državi ne treba.

    Luda država, ludi narod i ludo im i jeste!

    #MMM

    To je i moja ocjena. Hrvati su pametan narod ali nazalost sloge nema i zato je kako je.
    Dovoljno je biti na ovakvim forumima za videti da je tako. nazalost…

  • MMM
    MMM 9:39 19.4.2011.

    pazi ti nju - iznenađena!

    Pa ženo božja, poznam ljude koji su završili London School of Public Relation i niko živ ih u Hrvatskoj ne treba. Čemu onda biti iznenađen? Poznam ljude koji su završili Mitchigan University Business School i također ih niko živ u Hr ne treba. Poznam ljude koji imaju škole i znanja više od cijele Vlade Hr i bave se špekulacijama na tržištu kapitala, jer ih nitko u ovoj državi ne treba.

    Luda država, ludi narod i ludo im i jeste!

Pogledaj ostale komentare na temu
Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!