Poslovni dnevnik pojavio se prije 15 godina, na početku Sanaderove ere, a zabilježio je mnoge uspone i padove

U prvom se broju pisalo i o jednoj od prvih HAC-ovih afera, a prostor je dobila i današnja predsjednica RH, tada još ministrica koja pregovara s EK o kvotama za poljoprivredu/ARHIVA PD U prvom se broju pisalo i o jednoj od prvih HAC-ovih afera, a prostor je dobila i današnja predsjednica RH, tada još ministrica koja pregovara s EK o kvotama za poljoprivredu/ARHIVA PD

Nacionalno vijeće za konkurentnost tada je planiralo 10-godišnji rast iznad pet posto, udvostručenje BDP-a po stanovniku i svođenje nezaposlenosti ispod osam posto.

Prije točno 15 godina, u ožujku 2004., pod sloganom 'novine s kravatom' iz Vjesnikove je tiskare izašao prvi broj Poslovnog dnevnika, tada još pod nazivom Dnevnik - poslovni dnevni list.  Na promociju je došla tadašnja politička i ekonomska elita Hrvatske -  potpredsjednica Agrokora Ljerka Puljić, predsjednik uprave Ine Tomislav Dragičević, predsjednik HGK Nadan Vidošević, HEP Ivo Čović, vlasnik Dinersa Žarko Kraljević, tadašnji zagrebački dogradonačelnik Milan Bandić, te bivši ministar Borislav Škegro, koji je na promociji izjavio kako će Poslovni biti njegova "jedina novina".

Novi dnevnik nastao je iz Poslovnog tjednika, koji je Europapress holding (EPH) pokrenuo u travnju 2002., a glavni urednik bio je Miodrag Šajatović. Nakon stotinu brojeva, krenulo se u ambiciozan pothvat izdavanja prvih poslovnih dnevnih novina u RH. Šajatović je ostao glavni urednik, a ostatak njegova tima bili su Đurđica Klancir (sada Net.hr), pa Stjepan Blažević (Večernji list) i Viktor Vresnik (Jutarnji list). Uz 13 urednika, poduži impressum krasila su imena čak 32 novinara. 

PD svjedočio o krizi 2008. 
Od te prve postave, u Poslovnom dnevniku već 15 godina neprekidno rade naše kolegice Marija Brnić, Jadranka Dozan i Suzana Varošanec, a još dvojica novinara vratila su se u redakciju nakon što su proveli dio karijere u Jutarnjem listu, odnosno Business.hr-u, koji se u međuvremenu pojavio i ugasio, pa je PD ostao jedina dnevna poslovna novina u Hrvatskoj.  Također, nestao je i Vjesnik, ostala je samo tiskara iz koje je 2004. izašao prvi broj naših novina, EPH je otada promijenio ime u Hanza media, a Ninoslav Pavić nije više vlasnik te tvrtke.

Na promociji prvog broja, Pavić je zahvalio Digitelu, marketinško-komunikacijskom konglomeratu čiji su prihodi dosezali i pola milijarde kuna godišnje, a čije su povezane tvrtke kasnije, nakon izbijanja globalne ekonomske krize, redom izbrisane ili su završile u stečaju. Bila su to zlatna vremena, sami početci Sanaderove Hrvatske.  "Cilj  idućih 10 godina rast iznad pet posto", citira se u prvom broju plan Nacionalnog vijeća za konkurentnost, koje predviđa da će se u tom roku udvostručiti BDP po stanovniku, a nezaposlenost pasti ispod osam posto.   Dnevnik je tada izlazio na 48 stranica, imao je i rubrike kao što su sport, kultura, znanost, pa i TV program.

Okolnosti pokretanja tih novina približio nam je prvi glavni urednik Miodrag Mišo Šajatović, danas glavni urednik tjednika Lider, koji nas je vratio dodatnih 15 godina u prošlost. "Da bi se razumjele okolnosti pokretanje Poslovnog dnevnika, vratit ću se do 1989. U travnju te godine, u Večernjem listu počeo je izlaziti, na 24 stranice, srijedom, Poslovni svijet, kao 'prilog za poslovnu i razvojnu politiku poduzeća'. Bio je to prvi ekonomsko-poslovni prilog u nekoj dnevnoj novini tadašnje države, a većina ga je zvala Poslovna srijeda.  

Sanaderov 'obračun s mafijom' 
Ideju je dao tadašnji glavni urednik Večernjaka, Stjepan Andrašić", prisjeća se Šajatović, koji je Poslovni svijet uređivao do kraja 2001.   "Večernjak je tada preuzela Styria, a nama iz Poslovnog svijeta već je pomalo dosadilo raditi prilog. Htjeli smo ga pretvoriti u samostalni tjednik. Novi vlasnici su, razumljivo, imali su tada druge prioritete, pa se ekipa preselila u EPH, gdje smo u proljeće 2002. pokrenuli Poslovni tjednik. Tjednik je izlazio dvije godine, došli smo do granice rentabilnosti, ali je tada izdavač odlučio tjednik pretvoriti u dnevnu novinu. U proljeće 2004. na kioscima se pojavio prvi broj prve poslovne dnevne novine u Hrvatskoj. Imenovan sam glavnim urednikom, ali je glavni čovjek redakcije zapravo bio Tomislav Wruss. Iako je ekipa bila super, nas nekoliko tvrdoglavo je htjelo raditi poslovnu tjednu novinu.

Tako je to u novinarstvu - netko voli dnevni ritam, netko tjedni. Dnevni je brži, tjedni analitičniji", kaže Mišo. "EPH je početkom 2005. prodao Poslovni dnevnik Masmediji, čiji je vlasnik isti onaj Stjepan Andrašić koji je 1989. inicirao pokretanje Poslovnog svijeta, a nas nekoliko je to iskoristilo da krenemo u samostalni projekt pokretanja današnjeg Lidera. Krug se zatvorio i s Poslovnim dnevnikom - od Masmedije ga je, nakon godinu-dvije, preuzela Styria, pa se uz Večernjak ipak pojavila i samostalna poslovna novina. Ispada da su dva najuspješnija i najžilavija tiskana poslovna izdanja u Hrvatskoj, koja su preživjela sve recesije i digitalne revolucije, Lider i Poslovni dnevnik potomci onog našeg projekta iz 1989., godine kad je srušen Berlinski zid i kad je krenula tranzicija.

U vrijeme pokretanja svih tih izdanja kojima sam, stjecajem okolnosti bio, duže ili kraće glavni urednik, misija je bila da redakcija bude s jedne strane odvjetnik, odnosno lobist biznisa prema državi i da istovremeno daje savjete kako preživjeti i razvijati se u postojećim okolnostima. Posebno mi je drago da su u svim tim projektima stasali i radili vrsni novinari i urednici. Subjektivan sam, ali usuđujem se reći da naša medijska scena zahvaljujući i tim projektima ima visokokvalitetne poslovne novinare i urednike. Platforme se mijenjaju, principi ostaju", zaključuje Šajatović.

Koliko se poslovni svijet od ožujka 2004.? Neke su tadašnje vijesti bile iste kao današnje, a druge su, barem naizgled, znatno drugačije.  Na dan tiskanja prvog broja glavna vijest bila je uhićenje otmičara sina generala Vladimira Zagorca. Na naslovnici je pisalo: "Sanader zapovjedio obračun s mafijom", s podnaslovom "Hrvatskom zavladala nesigurnost, poduzetnici okruženi zaštitarima". Ilustrirana je fotografijama premijera Ive Sanadera i crne marice s otmičarima. Bilo je to tri mjeseca nakon HDZ-ova povratka i Sanaderova dolaska na vlast. Mladi, tada 50-godišnji premijer najavio je borbu u kojoj će na kraju i sam stradati. 

Neuspješna ministrica Kolinda 
Tek nekoliko godina kasnije, postat će jasno da Sanaderova vlada nije bila nikakva brana, već ponekad i sudionici u bezakonju, jer su kroz nju prodefilirali ministri od kojih je mnogima suđeno, ili su barem bili akteri raznih afera: Božidar Kalmeta, Petar Čobanković, Damir Polančec, Miomir Žužul, Berislav Rončević, Ivica Kirin. Također, u prvoj Sanaderovoj vladi sjedila je i sadašnja predsjednica RH, Kolinda Grabar-Kitarović, tadašnja ministrica europskih integracija.

U prvom broju PD-a nalazimo tekst kako delegacija koju je predvodila nije bila uspješna u pregovorima s EK o kvotama za uvoz mlijeka i mesa bez carine.  Na naslovnici prvog broja pisalo je i da "Luka Rajić prepušta do 40 posto Lure", tvrtke koju je u potpunosti prodao tri godine kasnije, a objavljeno je i da Mirko Barišić odlazi iz uprave Siemensa. Ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt rekla je kako "Hrvatska surađuje s Haagom u vezi uhićenja generala Ante Gotovine", a u naslovu teksta na četvrtoj stranici citira se Đapića i Tomčića: "ne trebamo se žuriti u Uniju". 

Tada su se već nazirale i neke krupne afere - na petoj tekst naslov je "Tajni ugovor HAC-a i Talijana", iznda teksta o tome kako je "Coopcostruttori nakon dampinškog ugovora direktnom pogodbom dobio još 48 milijuna kuna", kao i prijetnja Ratka Mačeka, glasnogovornika vlade da će "biti smjena u HAC-u". Mačeku je kasnije osuđen u aferi Fimi media, no Vrhovnu ukinuo je tu kaznu.  Objavljeno je i da Ante Marković, nekadašnji premijer SFRJ, na Neretvi želi graditi male hidrocentrale. Sindikat Ine tražio je popust za kupnju dionica, uključujući i obročnu otplatu na 20 godina. A odmah do toga vijest da konzorcij Pojata (Juroslav Buljubašić, Branko Roglić, Silvano Bralić, Željko Kerum,) odustaje od kupnje Slobodne Dalmacije. 

S funkcije u sudnicu 
Ovaj potonji će kasnije postati gradonačelnik Splita i poslovno propasti. Pisalo se u prvom broju kako raspleta u stečajnom postupku Name, započetog 2000., "nema do daljnjega". I danas, 19 godina od njegova otvaranja, Nama je u stečaju. U rubrici Burze i financije navodi se da je "Škegrin Quaestus fond potaknuo rast dionica Sunčanog Hvara" na 50 kuna. Te su dionice delistirane 2016., sa zadnjom cijenom od 24 kune.

Niti Škegro nije dobro prošao - prvo ga je NO maknuo s čela Quaestusa, a potom je i taj fond likvidiran.  Zanimljiva je bila i vijest na stranici Poslovni & karijere o tome da će na čelu HEP-a Ivu Čovića zamijeniti Ivan Mravak. Mravak je kasnije osuđeno u aferi HEP-Dioki, u međuvremenu je i preminuo, a Čović je preuzeo Zagrebački holding. Ivica Vrkić je, javio je PD, zasjeo na čelu uprave Belja; kasnije je postao gradonačelnik Osijeka. Kadrovi se izmjenjuju, tvrtke osnivaju i propadaju,  a Poslovni dnevnik već 15 godina sve te mijene bilježi.

Kvaliteta ne umire, a vjerodostojnost garantira opstanak na tržištu

Poslovni dnevnik, prisutan na tržištu već 15 godina, novina je koja je nadživjela znatno veće i naizgled puno snažnije brendove. I nije napravio samo to - Poslovni dnevnik je zahvaljujući svim ljudima koji rade u redakciji, prodaji, marketingu, promociji ... u proteklih desetljeće i pol uspio svojim digitalnim izdanjem poslovni.hr ući među Top 10 hrvatskih news portala. Štoviše, unazad šest godina pošlo mu je za rukom pokrenuti i svojevrstan fenomen na novinskom tržištu - organizaciju evenata i konferencija visoke sadržajne kvalitete, kroz koje smo progovorili o nizu za Hrvatsku važnih pitanja. Dugo bi se moglo nabrajati sve što je obilježilo Poslovni dnevnik i sve što je kao brend napravio. Upravo zbog toga odlučili smo kroz tjedne pred nama, svakog petka, objavljivati feljtone o onome što smo pisali i otkrivali, kao i o načinu na koji smo se transformirali i uspjeli opstati na tržištu koje je za specijaliziran poslovni medij i više no izazovno. Sjetimo se samo pokušaja izdavanja dnevnog lista Business.hr, njihova strelovita uspona, ali, nažalost, i gašenja u kratkom roku.  Autor ovog feljtona, kolega Saša Paparella, bio je u Poslovnom dnevniku od njegova početka, a i prije toga u tjedniku iz kojeg je cijela priča zapravo potekla. Sve to čini ga idealnim autorom za ovaj "zadatak", ali treba priznati da zbog izdašna građe kojom raspolaže kroz sve naše stare brojeve te sve što smo učinili u proteklih 15 godina, njegov posao neće biti nimalo lagan. Jer, treba probrati čime se pohvaliti u mnoštvu onoga što smo novinarski izanalizirali, otkrili i "raspleli"... Kao i na samom početku, snaga Poslovnog dnevnika ostaju njegovi ljudi, a to najbolje potvrđuje i činjenica da su neki od kolega u ovoj redakciji od prvog dana. Vjernost brendu nije lako održati, a Poslovni je uspio upravi to. Stvoriti možda ne preveliku, ali krajnje odanu čitateljsku publiku koja i u današnjim vremenima poplave fake newsa i masovne relativizacije medijskog sadržaja, još cijeni ozbiljno, profesionalno i vjerodostojno novinarstvo. Feljton s koji danas krećemo, a u kojem je jedan od sugovornika i začetnik Poslovnog dnevnika, njegov prvi glavni urednik Mišo Šajatović, trebao bi biti podsjetnik na zlatno pravilo: Kvaliteta nikad ne umire, a vjerodostojnost je ono što u konačnici garantira opstanak na tržištu. (Vladimir Nišević) 

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!