Lokalne televizije proširile doseg, ali utrostručile troškove

Autor: Saša Vejnović , 28. ožujak 2011. u 22:00

Digitalizacija je hrvatskim lokalnim televizijama omogućila znatno širenje dosega signala, što su uglavnom iskoristile sve televizije

Digitalizacija je hrvatskim lokalnim televizijama posve neočekivano donijela i mogućnost povećanja dosega vlastitog signala, što su gotovo sve lokalne televizije iskoristile. Pa iako to javno većina njih ne želi priznati, možda im je to bila i ozbiljna poslovna greška zbog koju će neke od njih platiti vlastitim opstankom. Naime, svim tim televizijama troškovi su višestruko porasli zbog plaćanja veće naknade za koncesiju, većeg ulaganja u tehniku, plaćanja naknade za prijenos signala Odašiljačima i vezama, a gotovo sve su i morale dodatno zapošljavati. Istodobno, prihodi od oglasa su rijetko kojoj televiziji porasli već se češće može čuti da su im zapravo ostali na istoj razini ili su se čak ponešto smanjili.

Kako su neke televizije i u analogno doba jedva preživljavale, logično je zaključiti da bi digitalizacija uz koju su u paketu stigli veći troškovi koje prihodi (i zbog krize) ne mogu pratiti, poneku lokalnu televiziju mogla i potpuno ugasiti. Nekad kutinska televizija Net, koja se danas vidi u najbogatijoj digitalnoj regiji D4 (Grad Zagreb, Zagrebačka županija, Krapinsko-zagorska županija i dijelovi Sisačko-moslavačke i Karlovačke županije), digitalizacijom je zapravo ostala bez dijela svoje osnovne publike, pa su tražili dopuštenje za emitiranje i u digitalnoj regiji D2 (dio Bjelovarsko-bilogorske, Brodsko-posavske, Osječko-baranjske, Sisačko-moslavačke, Virovitičke i Požeško-slavonske županije). Njihova se televizija, naime, više ne vidi u dijelu Kutine. “Mi smo smatrali da smo automatski trebali dobiti pravo na emitiranje i u regiji D2 jer i zakon kaže da u digitalizaciji možeš pokrivati područje koje si pokrivao i prije. Ali u Vijeću za elektroničke medije očito nisu dijelili naše mišljenje, pa sad čekamo raspisivanje natječaja za tu regiju”, kaže Zoran Kovačić, jedan od suvlasnika Net-a. Doduše, ova je televizija jedna od onih sretnika koja je digitalizacijom dopala u regiju u kojoj je i Grad Zagreb, pa su preko noći višestruko povećali broj potencijalnih gledatelja, no Kovačić se s tim ne zadovoljava jer smatra da nitko od njegovih bivših gledatelja ne smije biti zakinut. “Moje se područje statistički povećalo 300 posto, ali formalno to nije tako jer sam i prije imao pokriven dio Zagreba, ali se to nije računalo”, kaže Kovačić, čiji su i troškovi sad narasli nekoliko puta. Primjerice, ranije ih je odašiljanje mjesečno stajalo 30.000, a sad iznosi oko 85.000 kuna, dok im godišnja naknada za koncesiju sad iznosi 234.000 kuna.

Baš poput regije D4, gdje je poprilična gužva zbog velikog interesa lokalnih televizija za cijelo to područje, gužva je i u regiji D5 koja pokriva Istru te dijelove Primorsko-goranske i Ličko-senjske županije, gdje se tiskaju čak četiri lokalne televizije. Odašiljači i veze su nedavno riješili taj problem dodatnim odašiljačima kako bi svi mogli nesmetano emitirati, no njih više brine to što im se visoka ulaganja ne vraćaju. “Nakon ovih prvih godinu dana digitalizacije vidim da nismo povećali prihode od marketinga, a iz razgovora s kolegama mogu reći da je i kod njih situacija slična. Ali su nam se zato troškovi svima povećali, jer nam je koncesija skuplja, veća naknada za Odašiljače i veze, a zaposlili smo i više ljudi jer sad pokrivamo tri županije”, kaže Denis Mikolić, direktor TV Nove koja je donedavno emitirala na području grada Pule, a danas se vidi u cijeloj regiji D4. Koncesiju su tada plaćali 32.000 kuna godišnje, a danas im je naknada 179.000 kuna. Za OiV-u mjesečno plaćaju 20.000 kuna, dok su ranije imali vlastite odašiljače. Nabavili su i dodatnu opremu jer sad moraju imati bar tri ekipe koje istovremeno mogu pokriti neke događaje, a nabavili su i mala reportažna kola. “Sve je to enormni porast troškova, ali nismo imali izbora jer da se nismo ukrcali u taj vlak ukrcao bi se netko novi što bi nam značilo i veću konkurenciju”, kaže Mikolić, koji se žali i na smetnje zbog snažnih signala talijanskih odašiljača, pa digitalizacija u Istri ipak nije donijela i sve blagodati kristalno jasne slike. Čini se da je slično i na krajnjem jugu gdje je Dubrovačka televizija također iskoristila digitalizaciju za izlazak iz gradskih okvira i širenje na čitavu regiju D9 u kojoj se nalazi veći dio Dubrovačko-neratvanske županije.

No, unatoč tome što ih po novome mogu gledati i u Konavlima, na Mljetu, Šipanu, pa čak i na Korčuli, Dragan Banović, vlasnik Dubrovačke TV ima razloga za nezadovoljstvo. “Problem je što se naš program ne vidi u jednom dijelu Dubrovnika otkako se emitiramo s odašiljača na Srđu. Ranije smo imali dva vlastita odašiljača s kojima smo pokrili samu jezgru Dubrovnika, no sad smo u problemima”, kaže Banović koji se na naknadu OiV-u ne bi žalio kad bi mogao doista doprijeti do svih gledatelja. Televizijski biznis u Dubrovniku je specifičan i zbog toga što su mu gotovo svi oglašivači vezani uz turizam. “Netko tko radi u turizmu nema veliku svrhu reklamirati se na televiziji da bi poboljšao poslovanje, dok je puno jednostavnije televizijama u Varaždinu ili Karlovcu gdje postoje brojne proizvodne tvrtke koje žele reklamirati ono što proizvode”, kaže Banović. Unatoč svemu u poslovanju, tvrdi, nema većih problema. “Mi poslujemo dobro, nismo u minusu, pokrivamo sve svoje obveze prema državi, a naših petnaestak zaposlenih uredno primaju plaće. Ali moj cilj nije da se samo pokrivamo, nego da televizija ide naprijed”, kaže Banović i upravo zbog toga se je odlučio proširiti svoj doseg na čitavu regiju D9. Čini se da mu je to zasad dovoljno, jer dodatno širenje na D8 (drugi dio Dubrovačko-neretvanske te Splitsko-dalmatinska županija) zasad ne planira.

Jedna od rijetkih koja o širenju nije ni razmišljala je Ljiljana Lokas, direktorica zadarske Gradske televizije, koja je ostala na gradskoj razini. “Nisam na to pomišljala ni ranije jer sam odmah prepoznala da nema šanse da naplatimo sve te nove troškove. Ovdje kod nas nema terena koji može pokriti takva dodatna ulaganja i mislim da se niti jedna televizija ne može pokriti u ovom trenutku. Vidjela sam da mnogi čelnici televizija imaju velike apetite, ali mislim da su se preveslali”, kaže Lokas, koja priznaje da i u ovim uvjetima posluju s dosta poteškoća. “Teško je, naplata je i dalje loša, ali nekako uspjevamo”, kaže Lokas. Jedino još zagrebačka televizija Z1 navodno želi povratak na gradsku razinu, no do čelnika te televizije nismo uspjeli doći da nam objasne razloge. Ova je televizija, naime, krajem prošle godine promijenila vlasnika, pa sad po 20 posto vlasništva drže Ivana Kujundžić, Tihana Colić, Ana Krivić, Zvonimir Škrobo i Vlado Pukanić. Do tada je formalni vlasnik bio fantomski singapurski fond South East Europe Opportunities, no iz fragmenata svjedočenja Mladena Barišića koje je objavljivao Jutarnji list proizlazi da su tom televizijom popola vladali bivši premijer Ivo Sanader i aktualni zgrebački gradonačelnik Milan Bandić. Na su se televiziji malo zbunili kad smo tražili gospođu Kujundžić, koja je navedena kao osoba za kontakt Z1 televizije i u registru Vijeća za elektroničke medije, tvrdeći da ona tamo ne radi. Nakon toga su pojasnili kako su oni tek produkcija i da nemaju pojma tko su i gdje su vlasnici. Bez obzira koji je razlog odustanka širenja na cijelu digitalnu regiju, Z1 je u prednosti pred lokalnim televizijama iz ostalih regija. Gradska razina u Zagrebu ipak znači znatno više gledatelja nego što ih ima ijedna druga digitalna regija.

Komentirajte prvi

New Report

Close