Afera s prikazivanjem neprevedenih srpskih filmova na RTL-u, te najava oduzimanja koncesije toj istoj televizijskoj postaji, pobudila je interes javnosti za radom Vijeća za elektroničke medije. Vijeće ima sedmero profesionalnih članova, kojima je Sabor dao mandat na pet godina, a za predsjednika je izabran nakladnik Zdenko Ljevak. Vijeće je smješteno je u prostorijama Agencije za elektroničke medije, čijim radom upravlja.

U petak ste priopćenjem najavili mogućnost oduzimanja koncesije RTL-u. Koliko je te kazna povezana s neprevođenjem srpskih filmova na hrvatski jezik, a zbog čega je RTL nedavno upozoren?
Naše upozorenje u vezi uporabe hrvatskog jezika preporuka je koja nema nikakve veze s opomenom, koju je RTL dobio krajem prošle godine po treći put. Svaka buka oko jezika je svjestan pokušaj stvaranja incidentne To je svjestan pokušaj stvaranja incidentne situacije, običan spin protiv kojeg ćemo se boriti. Vijeća je RTL-u još 22. prosinca 2011., nakon cijelog niza upozorenja, izreklo tu treću opomenu zbog neusklađene programske osnove. Tada su dobili rok od 30 dana za usklađivanje programa sa programskom osnovom iz 2005., za koju su svojedobno dobili suglasnost Vijeća. Rok za usklađenje istekao je 2. veljače. Nisu to učinili, pa su prošli tjedan dobili još sedam dana za usklađivanje.

Ako se ne usklade do kraja ovog tjedna, hoćete li zbilja ugasiti RTL? Na koliko dugo im uzimate koncesiju?
To može biti sljedeći korak koji stoji pred Vijećem a predviđa ga zakon. Koncesije možemo oduzimati na sat, dan, mjesec, godinu, trajno…ovisno o procjeni težine prijestupa. Odluku donosi sedmero članova Vijeća, a ja sam samo jedan od članova koji glasuje.

Zašto je RTL dobio te tri opomene?
Ovu zadnju opomenu dobili su zbog neizvršavanja svojih obveza po ugovoru o koncesiji. RTL je 2005. doradio programsku osnovu u kojoj jasno stoji da će 18 posto njihovog programa biti informativnog karaktera. Međutim, to nije slučaj, nego ono što misle da je njima korisno, pa je informativnog programa manje od devet posto. Vijeće još od 2009. razgovara s RTL-om, upućujemo ih na zakon i prepucavamo se oko toga da li oni izvršavaju svoju koncesijsku obvezu ili ne. Nismo im dozvolili promjenu programske osnove, jer želimo da gledatelji dobiju što više sadržaja od javnog interesa. Prijašnje dvije opomene dobili su zbog prikazivanja neprimjerenih sadržaja. Primjerice, puštali su reprize Big brothera u jutarnjim satima, iako se takav sadržaj smije emitirati tek nakon 22 sata.

Vratimo se titlovanju srpskih filmova. Zašto reagirate tek po prijavi građana, umjesto da kontinuirano pratite poštuje li se zakon, ma kakav on bio? Ima vas dovoljno, uz sedmero članova Vijeća, Agencija ima i 14 stalnih zaposlenika…
Nije istina de reagiramo samo na prijave. Nadzor vršimo kontinuirano, imamo nadzornu službu koja 24 sata dnevno snima programe 27televizijskih i 157 radijskih postaja. Reagiramo po onome što naš nadzor prepozna, ali i ako nas netko upozori. Takvih je upozorenja dnevno na stotine, sve ih obradimo, a gdje zaključimo da su građani u pravu pokušamo to istražiti i uredno odgovorimo svakome. Vijeće nije naložilo da se sporni film ne emitira jer to niti ne smije reći, mi ne možemo ulaziti u urednikovu odgovornost, samo smo preporučili svim nakladnicima neka vode računa o poštivanju Zakona o elektroničkim medijima.

Zašto onda niste i prije ustali u obranu tog zakona, kad su također prikazivani filmovi bez prijevoda?
Do sada smo reagirali u dva slučaja, jednom je tako pušten francuski film bez prijevoda. Što se tiče filmova na srpskom, bosanskom i crnogorskom jeziku, po tom smo pitanju bili tolerantni, i prema HTV-u i prema RTL-u. Kako bismo bili sigurni da ne kršimo zakon uputili smo zahtjev saborskom Odboru za zakonodavstvo da nam protumači kako provoditi taj članak zakona, da li ga mi možda krivo čitamo. Odgovor iz Sabora još čekamo.Zakon o elektroničkim medijima nije do kraja razradio našu medijsku regionalnu scenu i taksativno riješio odnos prema filmovima na srpskom ili bosanskom, pa čekamo najavljene zakonske promjene. Moram naglasiti da je Vijeće te izmjene Zakona o elektroničkim medijima zatražilo još lani, na skupu u Rovinju gdje sam rekao da ima pet ili šest članova zakona koji se moraju riješiti da bi se zakon mogao transparentno provoditi.

Kakvo je vaše privatno mišljenje, trebamo li prevoditi srpske filmove?
Imam dovoljno godina da razumijem srpski jezik. Rođen sam u drugoj državi, u Mostaru, odgojen sam na ćirilici i latinici i dobro razumijem i bosanski i srpski. Međutim, ne radi se o meni nego o normativu koji trebaju riješiti struka i zakon. Treba misliti i o tome što će biti kad uđemo u EU, hoćemo li se buniti ako nam netko ponudi prijevod na ‘srpsko- hrvatski’ ili ćemo braniti svoj jezik? Za zauzimanje stava važno je i vrijeme kada se emitira djelo u izvornom obliku: ako je riječ o štićenom vremenu do 21 sat priklonio bih se europskoj praksi sinkroniziranja za djecu.

Kazne sankcije Vijeće primjenjuje prema prekršiteljima zakona?
Vijeće je 2010. izdalo pet prekršajnih naloga, izreklo sedam opomena i 34 upozorenja nakladnicima. Lani smo imali tri prekršajna naloga, tri opomene – sve tri televizijama- i 19 upozorenja nakladnicima. Prije donošenja odluka od nakladnika uvijek tražimo očitovanje. Lani smo privremeno oduzeli jednu televizijsku koncesiju i trajno dvije radijske, jer nisu ispunjavali programske uvjete.

Javnost malo zna o radu Vijeća i Agencije. Neki se nakladnici bune da trošite previše novca?
Po zakonu, mi kao samostalno regulatorno tijelo nismo na državnom proračunu da politika ne bi utjecala na naš rad i zato novac dobivamo od nakladnika, koji izdvajaju po 0,5 posto od svog bruto godišnjeg prihoda. Godišnji nam je proračun između devet i 11 milijuna kuna. Od toga se pokrivaju naše plaće, sve programske zadaće, investira se u razvoj i nadzor programa.

Neovisni portali se žale da ih uzimanjem tih 0,5 posto prihoda tjerate u propast, jer ionako redom posluju u minusu?
Do sada s tog naslova nitko nije Agenciji platio ni lipe. I u ovom je području zakon nedostatan jer elektroničke publikacije, primjerice, samo spominje ne određujući ih pobliže. Vijeće je nedavno izradilo Pravila u kojima je postavilo uvjete za registraciju elektroničkih publikacija. Za sada je od 166 evidentiranih domaćih portala u Upisniku Agencije registrirano njih 56. Čak i neki od najvećih portala, ne samo neovisnih već i onih koji su vezani uz hrvatski tisak, nisu registrirani u Hrvatskoj. I portali moraju imati okvir u kojem se sloboda medija može kretati. Kod nas inače medijska scena nije riješena, regulira ju četiri ili pet zakona. Bilo bi idealno osmisliti jedinstvenu medijsku strategiju. U Ministarstvu kulture, koje je zaduženo za nas, od preko 500 zaposlenih niti jedna osoba se ne bavi medijima.

Nakladnici kritiziraju Vijeće i zbog kupovanja ureda od 500 kvadratnih metara u središtu Zagreba?
Kupili smo taj prostor iz svog proračuna nakon što Vijeće godinama nije uspjelo ni od države ni od grada dobiti prikladan ured, a ne želeći više plaćati visoki najam.

Vijeće upravlja i Fondom za poticanje pluralizma, koji se financira s tri posto od pristojbe HRT-a. Kako se troši taj novac?
Fond je zamišljen kako bi se mogli razvijati mali televizijski i radio nakladnici, oni koji ne emitiraju na nacionalnoj razini. Svake godine raspisujemo natječaj, a nakladnici nam šalju planove i programe za cijelu godinu. Lani smo od nakladnika dobili oko 1.260 zahtjeva i podijelili im 32 milijuna kuna – po pola su dobile radijske i tv postaje. Tu članovi Vijeća potroše najviše vremena, jer moraju pregledati sve pristigle programe, ocijeniti ih, svatko od nas daje svoju ocjenu i one se zbrajaju, pa se temeljem toga dodjeljuje novac. Radio postaje dobivaju između 45.000 i 200.000 kuna, a televizije od 350.000 do milijun kuna bezpovratne potpore. Od tog novca 80 posto se dobiva po potpisu ugovora, a 20 posto po završetku godine. Tada nam na DVD-u dostave emitirane programe i navedu što je od dogovorenog realizirano, pa članovi Vijeća pregledaju, odnosno poslušaju te emisije i uspoređuju s onim što su nakladnici prethodno obećali. To su najmanje tri mjeseca kontinuranog rada – dva mjeseca za odobravanje programa i mjesec dana za njihovo pravdanje.

Izvorni jezik

Zakon o elektroničkim medijima je zbilja nejasan, navodi da ‘uporaba hrvatskog jezika nije obvezna ako se filmovi prikazuju u izvornom obliku’. Znači li to da niti jedan film ne moramo prevoditi?
Da, to je jedan od primjera nedorečenosti zakona. Dobio sam mail od osobe iz vrha HND-a, koja je bijesna na onako žestoku reakciju novinarske udruge zbog tih nesretnih titlova. Priznaje da je zakon dugo bio na stolu, nitko nije reagirao, a sada svi napadaju Vijeće jer provodimo taj zakon.

Stojedinica

Radio 101 u stečaju ovih će dana vjerojatno biti prodan za šest milijuna kuna. Lani su već imali kupca koji je uplatio 15,1 milijuna kuna, no posao je propao jer Vijeće nije na vrijeme odobrilo tu transakciju. Osjećate li se odgovornim?
Nismo nikoga oštetili, bila je to paušalna optužba stečajnog upravitelja Radija 101. Pravo je pitanje zašto je Sabor u hitnom postupku promijenio Zakon o elektroničkim medijima i to samo u članku kojim se zabranjuje prijenos koncesije? Procedura je kod nas bila pokrenuta nakon što je izmijenjeni zakon već bio usvojen, iz čega je očito da se ‘vrući krumpir’ htjelo prebaciti na Vijeće, pa da nas sutra netko drugi pita zašto nismo poštivali tu novu zakonsku odredbu.